• No se han encontrado resultados

Mario Reading-Nostradamusova Prorocanstva

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Mario Reading-Nostradamusova Prorocanstva"

Copied!
347
0
0

Texto completo

(1)
(2)

„S obzirom na to da se nije udostojao ostaviti nikakvu poruku,

oplakivali su ga sve dok, osam mjeseci poslije, nije stiglo njegovo prvo pismo iz Talcahuana."

Joseph Conrad, Tajfun

„Naša zadaća na ovome svijetu nije da uspijemo, već da nastavimo biti neuspješni, s osmijehom na licu."

Robert Louis Stevenson, Sabrana djela, sv. 26,

Razmišljanja i zapažanja o ljudskom, životu

„Možda se dokaz o tome koliko je pojam nacionalnosti varljiv nalazi u činjenici da ga moramo razumjeti prije no što ga budemo

u stanju prepoznati kao takvog." Alberto Manguel, Povijest čitanja

(3)

LA PLACE DE L'ETAPE, ORLEANS, 16. LIPNJA 1566.

De Bale kimne i bourreau1 pokrene koloturni mehanizam. Chevalier de la Roche Allie bio je pod punim oklopom, tako da se naprava mučila i stenjala prije no što se zupčasti kotačić pokrenuo i Chevalier se počeo podizati sa zemlje. Bourreau je upozorio de Balea na naprezanje i njegove moguće posljedice, no grof o tome nije htio ni čuti.

„Poznajem ovog čovjeka od djetinjstva, maitre. Njegova je obitelj među najdrevnijima u Francuskoj. Ako želi umrijeti u svom oklopu, ima na to pravo."

Bourreau je znao da se nije pametno suprotstavljati - oni koji su se suprotstavljali de Baleu obično bi završili na spravi za mučenje ili bi bili opareni kipućom tekućinom. De Bale je uživao povjerenje kralja i zaštitu Crkve. Drugim riječima, gad je bio nedodirljiv. Za jednog smrtnika, gotovo je postigao zemaljsko savršenstvo.

De Bale pogleda prema gore. Budući da je njegov zločin bio veleizdaja, de la Roche Allie osuđen je na vješanje s visine od 15 metara. De Bale se zapitao hoće li čovjekovi vratni ligamenti izdržati opterećenje užeta i 45 kilograma čeličnih ploča kojima su ga njegovi paževi obložili prije pogubljenja. Događaj neće biti toliko spektakularan ako se čovjek raspadne na dva dijela prije no što mu izvade utrobu i raščetvore ga. Je li de la Roche Allie imao na umu tu mogućnost kad je iznosio svoj zahtjev? Isplanirao cijelu stvar? De Bale je smatrao da nije. Čovjek je bio poštenjačina - pripadnik stare škole.

„Dosegao je visinu od 15 metara, gospodine." „Spusti ga."

De Bale je promatrao hrpu čelika koja se spuštala prema njemu, Čovjek je bio mrtav. To je bilo očito. Većina njegovih žrtava u ovoj se fazi već bacakala i pokušavala osloboditi. Znali su što slijedi.

„Chevalier je mrtav, gospodine. Što želite da učinim?"

„Stišaj se za početak." De Bale pogleda prema svjetini. Ti ljudi žele krv. Hugenotsku krv. Ako je ne dobiju, krenut će na njega i krvnika i rastrgati ih ud po ud. „Ipak mu izvadi utrobu."

„Što ste rekli, gospodine?"

„Čuo si me. Ipak mu razvući utrobu. I potrudi se da izgleda kao da se trza, čovječe. Zviždi kroz nos ako treba. Govori iz trbuha. Napravi veliku

predstavu s crijevima. Svjetina mora misliti da gleda čovjeka na mukama." Dvojica mladih paževa krenu im ususret, da bi Chevalieru skinuli oklop.

(4)

De Bale im rukom pokaže da se vrate. „Maitre će to učiniti. Vratite se svojim kućama. Obojica. Obavili ste svoju dužnost prema gospodaru. Sada je naš."

Paževi se odmaknu, blijedi u licu. „Samo skinite oklop, maitre. Konji će učiniti ostalo."

Krvnik se baci na posao. „Spremni smo, gospodine." De Bale kimne i bourreau načini prvi rez.

KUĆA M I C H E L A D E N O S T R A D A M E A ,

SALON- D E - P R O V E N C E , 1 7 . L I P N J A 1 5 6 6 . „De Bale stiže, gospodaru."

„Znam."

„Kako možete znati? To je nemoguće. Golub listonoša donio je vijest pred nepunih deset minuta."

Starac slegne ramenima i namjesti svoju edemom nagrizenu nogu udobnije na klupici. „Gdje je on sada?"

„U Orleansu. Stiže za tri tjedna."

„Za samo tri tjedna?"

Sluga se primakne. Počne kršiti ruke u očaju. „Sto ćete učiniti, gospodaru? Corpus Maleficus ispituje sve one čija je obitelj nekoć bila židovske vjere. Marane. Obraćenike. Jednako tako i Cigane. Maure. Hugenote. Sve one koji po rođenju nisu katolici. Čak vas ni kraljica ne može zaštititi dok ste ovdje."

(5)

Starac prezirno odmahne rukom. „To više nije ni bitno. Bit ću mrtav prije no što čudovište stigne."

„Ne, gospodaru. Zasigurno nećete."

„A ti, Ficelle? Bi li volio hiti daleko odavde kada Corpus stigne?" „Ostat ću uz vas, gospodaru."

Starac se nasmiješi. ,Više ćeš mi biti od pomoći ako učiniš kako ti kažem. Pođi umjesto mene na putovanje. Na dugo putovanje prepuno zapreka. Hoćeš li učiniti kako ti kažem?"

Sluga spusti glavu. „Učinit ću što god zatražite."

Starac ga je nekoliko trenutaka promatrao kao da ga procjenjuje. „Ako ne uspiješ obaviti ovaj zadatak, Ficelle, posljedice će biti mnogo strašnije od bilo čega što de Bale - ili sam Đavao, kojem toliko gorljivo služi - može izvesti."

Oklijevao je, ruke položene na groteskno otečenu nogu. „Imao sam viziju.

Toliko jasnu da moje djelo kojem sam posvetio cijeli svoj život stavlja u drugi plan. Odlučio sam ne objaviti pedeset i osam katrena zbog razloga koje ću zadržati isključivo za sebe. Šest od tih katrena imaju tajnu svrhu - objasnit ću ti što s njima trebaš učiniti. Nitko te ne smije vidjeti. Nitko ne smije

posumnjati. Preostala pedeset i dva katrena moraju biti sakrivena na

određeno mjesto, za koje ćemo znati samo ti i ja. Zapečatio sam ih u ovoj bambusovoj cijevi." Starac posegne rukom pokraj svog stolca i izvuče

zapečaćenu kapsulu. „Odložit ćeš ovu kapsulu onamo kamo ti kažem, i to točno na način koji sam odredio. Nećeš učiniti nikako drugačije. Slijedit ćeš moje upute u potpunosti. Je li to jasno?"

(6)

Starac se zavali u stolac, iscrpljen težinom onoga što je htio prenijeti. „Kada se vratiš ovamo, nakon moje smrti, otići ćeš do mog prijatelja i upravitelja mog imanja, Palamčde Marca. Ispričat ćeš mu što sam ti naložio da učiniš i potvrditi da si to uspješno obavio. On će ti tada dati novac. Toliko novca da ćete ti i tvoja obitelj biti osigurani još sljedećih nekoliko generacija.

Razumiješ li me?" „Da, gospodaru."

„Hoćeš li se pouzdati u moju prosudbu po tom pitanju i u potpunosti slijediti moje upute?"

„Hoću."

„Tada ćeš biti blagoslovljen, Ficelle. Od ljudi koje nikad nećeš upoznati i od povijesti koju ni ti ni ja ne možemo ni izdaleka predvidjeti."

„Ali vi znate što nam budućnost nosi, gospodaru. Vi ste najveći prorok svih vremena. Čak vas je i kraljica priznala. Cijela Francuska zna za vaš dar."

„Ništa ja ne znam, Ficelle. Ja sam poput ove bambusove cijevi. Određen da prenosim vizije, ali ne i da ih razumijem. Mogu se samo moliti da nakon

(7)

DIO PRVI

Q u a r t i e r S t - D e n i s , P a r i s ,

d a n a š n j i c a

1

De Bale zapravo nije uživao u ubijanju. To ga je odavno prošlo. Promatrao je Ciganina gotovo milo, kao što netko promatra slučajna znanca kako izlazi iz aviona.

Čovjek je, naravno, kasnio. Onaj tko bi ga samo pogledao odmah bi shvatio da mu taština izlazi iz svake pore. Brčine iz 1950-ih u stilu Zorroa. Sjajna kožnata jakna kupljena za pedeset eura na najpoznatijem europskom

buvljaku. Grimizne prozirne čarape. Žuta košulja s ukrasnim perjem i

prevelikim šiljastim ovratnikom. Medaljon od lažna zlata sa slikom svete Sare. Čovjek je bio kicoš bez ukusa - prepoznatljiv nekome svoje vrste kao pas drugom psu.

(8)

„Zar misliš da sam budala?"

Pa, ne bih rekao, pomisli Bale. Budale su rijetko bojažljive. Ovaj čovjek nosi svoju slabost kao žig posred čela. Bale primijeti proširene zjenice. Sjaj znoja na lijepim, oštrim crtama lica. Lupkanje prstima po stolu. Tresenje nogom. Ovisnik o drogama, znači. Neobično za Ciganina. Mora da mu zato tako

očajnički treba novac. „Jesi li Manuš ili Rom? Gitan, možda?" „Što te briga?"

„S obzirom na tvoje brkove, rekao bih da si Manuš. Možda jedan od potomaka Djanga Reinhard ta?"

„Ime mi je Samana. Babel Samana."

„Tvoje cigansko ime?" „To je tajna."

„Moje je ime Bale. Bez ikakvih tajni."

Ciganinu prsti brže zakucaju po stolu. Oči su mu sada bile posvuda -

prelazile su preko drugih gostiju, pogledavale prema vratima, odmjeravale dimenzije stropa.

„Koliko tražiš zu rukopis?" Bez okolišanju. Jedino se tako moglo s ovakvim čovjekom. Bale je promatrao kuko Ciganin jezikom vlaži tanke, lažno

muževne usne.

„Želim pola milijuna eura."

„Tako dakle." Bale osjeti da ga preplavljuje posvemašnja mirnoća. Dobro. Ciganin doista ima nešto za prodaju. Ipak nije blefirao. „Kad je tolika suma novca u pitanju, treba provjeriti rukopis prije kupnje. Potvrditi njegovu

(9)

„I zapamtiti ga! Da. Čuo sam sve o tome. Toliko znam. Jednom kad se sadržaj dozna, rukopis je bezvrijedan. Njegova vrijednost leži u njegovoj tajnosti."

„Potpuno si u pravu. Drago mije da si zauzeo takvo stajalište."

„Imam još jednog potencijalnog kupca. Nemoj misliti da si jedina riba u moru."

Bale zaklopi oči. Ah, ipak će morati ubiti Ciganina. Mučiti ga i zatim ubiti. Bio je svjestan izdajničkog trzanja iznad njegova desnog oka. „Hoćemo li sada pogledati rukopis?"

„Najprije ću razgovarati s drugim čovjekom. Možda ćete čak licitirati i podići cijenu."

Bale slegne ramenima. „Gdje se nalazite?"

„Neću ti reći."

„Kako onda želiš da ovo izvedemo?"

„Ti ostani ovdje. Ja idem razgovarati s drugim čovjekom. Vidjeti misli li ozbiljno. Zatim se vraćam."

„Ako ne misli ozbiljno? Cijena pada?" „Naravno da ne. Pola milijuna."

„Onda ću ostati ovdje." „I bolje ti je."

Ciganin nesigurno ustane. Sada je već teško disao, a košulja mu je oko vrata i prsne kosti bila natopljena znojem. Kad se okrenuo, Bale primijeti otisak

stolca na jeftinoj kožnatoj jakni.

(10)

Bale skine naočale i položi ih na stol. Pogleda prema gore, smješkajući se. Oduvijek je znao kako njegove neobične oči utječu na praznovjerne ljude. „Neću te slijediti."

Ciganin razjapi usta od šoka. Zaprepašteno je buljio u Baleovo lice. Čovjek je imao ia chalou - vražje oči. Babela je majka upozorila na takve ljude. Jednom kad ih pogledaš - jednom kad te fiksiraju svojim pogledom baziliska - osuđen si na propast. Negdje duboko u pod-svijesti Babel Samana postajao je svjestan svoje pogreške - postajao je svjestan da je pogrešnom čovjeku dopustio da mu uđe u život.

„Ostat ćeš ovdje?"

„Bez brige. Čekat ću te,"

Babel počne trčati čim je izašao iz kafića. Izgubit će se u gužvi. Zaboraviti cijelu stvar. Što mu je bilo na pameti? Nije čak ni imao rukopis. Imao je samo nejasnu ideju o tome gdje se nalazi. Zašto su tri suđenice koje su kraj Babelova jastuka u djetinjstvu odlučivale o njegovoj sudbini odlučile da će njegova slabost biti baš droga?

Zašto ne piće? Ili žene? Sada ga je O Beng zaposjeo i poslao mu ovog baziliska kao kaznu.

Babel uspori trk. Ni traga gadju. Je li moguće da samo umišlja čovjekovu zlonamjernost i učinak onih užasnih očiju? Možda halucinira? Ne bi bilo prvj put da je poživčanio zbog loše droge.

Provjerio je vrijeme na parkingu. U redu. Drugi ga muškarac možda još uvijek čeka. Možda će mu on biti nešto naklonjeniji?

S druge strane dvije su prostitutke počele žustro raspravljati o svojim

teritorijima. Bila je subota poslijepodne. Dan svodnika u St-Denisu. Babel ugleda svoj odraz u izlogu trgovine. Nesigurno se nasmiješi samome sebi. Kada bi nekako sklopio ovaj posao, možda bi i sam mogao zaposliti nekoliko djevojaka. I nabaviti mercedes. Kupio bi mercedes krem boje s crvenim kožnatim sjedalima, držačima za limenke i klima-uređajem. Išao bi i na manikuru u jednu od onih trgovina gdje vas plavokose payo" djevojke u bijelim pregačama čeznutljivo promatraju s druge strane stola.

Chez Minette bio je udaljen samo dvije minute pješice. Ako ništa drugo, mogao bi se barem naviriti i provjeriti drugog muškarca. Iskamčiti polog - dokaz da je zainteresiran. Zatim bi se s gomilom novca i darova vratio u kamp i umilio se onoj vještici od svoje sestre.

(11)

2

Adam Sabir odavno je zaključio da ganja duhove. Samana je kasnio pedeset minuta. Jedino ga je fasciniranost otrcanim miljeom kafića sprečavala da ode. Dok je promatrao, barmen počne spuštati rolete na ulaznim vratima.

_______________________

* gadjo - pogrdni naziv za osobu koja nije pripadnik ciganskog naroda (nap' prev.)

** payo - također naziv za osobu koja nije pripadnik ciganske rase (nap. prev.)

„Što se događa? Zatvarate?"

„Zatvaranje? Ne. Zadržavam goste u kafiću. Subota je. Svi svodnici vlakom dolaze u grad. Rade nered na ulicama. Prije tri tjedna razbili su mi prednja stakla. Ako želite otići, morate izaći na stražnja

vrata."

Sabir podigne obrvu. Tako znači. Ovo je definitivno bio sasvim novi način da se zadrže uobičajene mušterije. Posegnuo je prema stolu i ispio treću šalicu kave. Mogao je točno osjetiti kako mu kofein ubrzava puls. Deset minuta. Dat će Samani još deset minuta. Tada će, iako je zapravo još bio na odmoru, otići u kino i pogledati Noć iguane Johna Hustona - provest će ostatak poslijepodneva s Avom Gardner i Deborah Kerr. Dodati još jedno poglavlje svojoj neupitno neisplativoj knjizi o stotinu najboljih filmova svih vremena.

„Une pression, s'il vous plait. Rien ne presse.1"

Barmen rukom dade znak da ga je čuo i nastavi spuštati rolete. U zadnjem trenu ispod poluspuštenih roleta sklizne neka okretna figura te se uspravi koristeći se stolom kao osloncem.

Ho! Tu veux quoi, toi?*""

(12)

Babel odluči ignorirati barmena i unezvijereno se ogleda po prostoriji. Ispod jakne košulja mu je bila mokra, a znoj mu se slijevao s brade.

Fanatično usmjeri svoju pozornost prema svakom od stolova, očiju zaslijepljenih blještavim svjetlom interijera.

Sabir podigne primjerak svoje knjige o Nostradamusu, kako su se dogovorili, jasno pokazujući svoju fotografiju. Tako dakle. Ciganin je napokon stigao.

Obavimo i to. „Ovdje sam, Monsieur Samana. Pridružite mi se."

Babel se spotakne preko stolca, žureći se da stigne do Sabira. Povrati ravnotežu, šepajući, lica okrenuta prema ulazu u kafić. Za sada je bio na sigurnom. Rolete su sada bile potpuno spuštene. Bio je izoliran od lažljivoga gadja luđačkog pogleda. Gadja koji mu se zakleo da ga neće slijediti. Gadja koji ga je zatim slijedio cijelim putem do Chezz Minettea, čak se i ne pokušavajući sakriti u gužvi. Babel je još uvijek imao šanse da se izvuče.

Sabir ustane, zbunjena izraza lica. „Što se događa? Izgledate kao da ste vidjeli duha." Sve divljaštvo koje je prepoznao u Ciganinovu pogledu

pretvorilo se u praznu masku užasa. «Vi ste pisac?"

„Da. Vidite? To sam ju. Na stražnjim koricama knjige."

Babel posegne prema susjednom stolu i zgrabi praznu pivsku bocu. Razbije je o stol između njih dvojice i zaroni rukom u krhotine stakla. Zatim zgrabi Sabirovu ruku svojom krvavom šapom. „Žao mi je zbog ovoga." Prije no što je Sabir uspio reagirati, Ciganin mu gurne ruku u razbijeno staklo.

„Kriste! Ti mali gade..." Sabir pokuša osloboditi ruku.

Ciganin zgrabi Sabirovu ruku i pritisne je o svoju, dok god obje ruke nisu bile združene u krvavu mrlju.

Zatim Sabirovim krvavim dlanom udari svoje čelo, ostavljajući razmrljani otisak. „Sada slušaj! Slušaj me."

Sabir istrgne svoju ruku iz Ciganinova stiska. Barmen se pojavi iz stražnjeg dijela kafića, vitlajući bilijarskim štapom.

„Dvije riječi. Upamti ih. Samois. Chris." Babel se odmakne od barmena koji se približavao, krvava dlana podignutog kao da ga bla-goslivlja. „Samois. Chris. Jesi li upamtio?" Baci stolac na barmena, koristeći se gužvom kako bi se orijentirao prema stražnjem izlazu. „Samois. Chris." Uperi prst prema Sabiru, pogleda izbezumljena od straha. „Nemoj zaboraviti."

(13)

3

Babel je znao da trči da bi spasio živu glavu. Nikad ni u što nije bio toliko siguran. Nikad toliko potpuno. U ruci je osjećao divlji, pulsirajući bol. Pluća su mu gorjela i svaki ga je dah razdirao kao da je okovan čavlima.

Bale ga je promatrao s pedeset metara udaljenosti. Imao je vremena. Ciganin nije imao kamo pobjeći. Nije se imao kome obratiti. Francuska policija odmah bi mu stavila luđačku košulju - nisu bili previše naklonjeni Ciganima u Parizu, posebice onima koji su bili prekriveni krvlju. Što se dogodilo u onom kafiću? S kime se sastao? U svakom slučaju, neće mu trebati dugo da to sazna.

Gotovo istog trena ugleda bijeli peugeotov kombi. Vozač se kod perača prozora raspitivao za smjer, pri čemu je perač prozora pokazivao natrag prema St-Denisu i gestikulirao mu da ga baš i ne razumije.

Bale gurne vozača u stranu i popne se u kabinu. Motor je još bio upaljen. Bale ubaci kombi u brzinu i nagazi na gas. I ne pogleda u stražnji retrovizor.

Babel je izgubio gadja iz vida. Okrene se i pogleda iza sebe, trčeći unatrag.

Prolaznici su ga izbjegavali, zgroženi njegovim okrvavljenim licem i rukama. Babel se zaustavi. Stajao je na ulici, udišući zrak kao divljač stjerana u kut. Bijeli peugeotov kombi popne se na pločnik i odalami Babcla u desno bedro, lomeći mu kosti. Babel se odbije od poklopca automotora i cijelom težinom padne na pločnik. Gotovo istog trena osjeti da ga nešto podiže - snažne ruke na jakni i gornjem dijelu hlača. Vrata se otvore i osjeti da ga bacaju u kombi.

(14)

Začuje užasan, tanašan zvuk cviljenja i naknadno shvati da je on taj koji ga proizvodi. Pogleda prema gore upravo u trenutku kad se gadjova šaka spojila s njegovom bradom.

4

Babel se probudi sa strašnim bolom u nogama i ramenima. Podigne glavu da pogleda oko sebe, no ne ugleda ništa. Tek tada shvati da na očima ima povez i da je zavezan, uspravno, za neku vrstu metalnog okvira s kojeg visi prema naprijed, s nogama i rukama u obliku križa, tijela izvijena u polukrug, kao da izbacuje bokove tijekom nekakvog izrazito eksplicitnog plesa. Bio je gol.

Bale još jednom povuče Babela za penis. „Tako. Jesam li napokon privukao tvoju pozornost? Dobro. Slušaj me, Samana. Moraš znati dvije stvari. Prvo. Definitivno ćeš umrijeti - ne možeš me apsolutno nikako nagovoriti da se predomislim niti otkupiti svoj život u zamjenu za informacije. Drugo. Način na koji ćeš umrijeti ovisi isključivo o tebi. Ako me udobrovoljiš, prerezat ću ti grkljan. Ništa nećeš osjetiti. Radim to tako da ćeš iskrvariti za manje od

minute. Ako me naljutiš, naudit ću ti - mnogo više no što to sada radim. Da bih ti dokazao da te namjeravam ubiti - te da se ne možeš izvući iz ove

situacije - odrezat ću ti penis. Zatim ću ranu spaliti vrućim željezom kako ne bi iskrvario prije vremena.

„Nemoj! Nemoj to činiti! Reći ću ti sve što želiš znati. Sve."

Bale je stajao držeći nož na nategnutoj koži Babelova spolovila. „Bilo što? Tvoj penis u zamjenu za informacije koje tražim?" Bale slegne ramenima. „Ne razumijem. Znaš da ga više nikad nećeš upotrebljavati. Jasno sam ti to dao do znanja. Zašto bi ga želio zadržati? Nemoj mi reći da još uvijek živiš u zabludi da postoji nada?"

Nit sline spusti se iz kutu Babelovih usana. „Što želiš da ti kažem?" „Kao prvo, ime kafića."

(15)

„Chez Minette."

„U redu. To je točno. Vidio sam te da ondje ulaziš. S kime si se sastao?"

„S Amerikancem. Piscem. Adamom Sabirom."

„Zašto?"

„Da bih mu prodao rukopis. Želio sam novac."

„Jesi li mu pokazao rukopis? "

Babel se histerično nasmije. „I nemam ga. Nikad ga nisam vidio. Ne znam čak ni postoji li."

„Ajme meni." Bale ispusti Babelov penis i počne ga gladiti po licu. „Zgodan si muškarac. Žene te vole. Čovjekova najveća slabost uvijek leži u njegovoj taštini." Bale oštricom svog noža razreže Babelov desni obraz. ,yiše nisi tako zgodan. S jedne strane još uvijek možeš proći. S druge strane - Armagedon. Gle. Mogu prstom proći ravno kroz tu rupu."

Babel počne vrištati.

„Prestani. Ili ću ti razrezati i drugu stranu." Babel prestane vrištati. Zrak zatreperi kroz posjekotine na njegovu obrazu.

„Reklamirao si rukopis. Odgovorilo je dvoje zainteresiranih. Ja sam jedan od njih. Sabir je drugi. Sto si nam namjeravao prodati za pola milijuna eura? Maglu?"

„Lagao sam. Znam gdje se nalazi. Odvest ću te tamo." „A gdje je to?"

„Zapisano je." „Izrecitiraj mi." Babel odmahne glavom. „Ne mogu."

(16)

„Ne! Ne! Ne mogu. Ne znam čitati..." „Kako onda znaš da je zapisano?"« „Zato što su mi tako rekli."

„Tko ima taj zapis? Gdje se može nabaviti?" Bale nagne glavu ustranu.

„Skriva li ga član tvoje obitelji? Ili netko drugi?" Nastane tišina. „Da. To sam i mislio. Vidim ti na licu. To je član tvoje obitelji, zar ne? Želim znati tko je to. I gdje je."

Bale zgrabi Babelov penis. „Reci mi ime."

Babel spusti glavu. Krv i slina počnu kapati iz rupe koju je načinio Baleov nož. Što je to učinio? Što je to izlanuo zbog straha i izbezu- mljenosti? Suda će gadjo pronaći Yolu. I nju će mučiti.

Njegovi mrtvi roditelji proklet će ga što nije zaštitio sestru, Ime će mu postati nečisto - mahrime. Bit će pokopan u neoznačenu grobu. A sve samo zbog toga što mu je taština bila snažnija nego strah od smrti.

Je li Sabir razumio one dvije riječi koje mu je rekao u kafiću? Hoće li se njegovi instinkti u vezi s tim muškarcem pokazati točnima?

Babel je znao da je došao do kraja puta. Život proveden u gradnji iluzija podrazumijevao je da i predobro poznaje svoje slabosti. U sljedećih trideset sekundi i njegova će duša biti izručena paklu. Ima samo jednu šansu da učini ono što namjerava. Samo jednu šansu.

Koristeći se punom težinom svoje glave koja je visjela, Babel zabaci bradu ulijevo, koliko je god mogao, a zatim je naglo polukružno zabaci prema dolje i udesno.

Bale nesvjesno zakorakne unatrag. Zatim posegne rukom i punom šakom zgrabi Ciganina za kosu. Glava je labavo visjela, kao da je iskočila iz ležišta. „Ma ne." Bale pusti da glava padne prema naprijed. „Nemoguće."

(17)

Bale se odmakne nekoliko koraka nakratko proučavajući truplo, a zatim se ponovno primakne. Nagne se prema naprijed i nožem izreže Ciganinovo

uho. Zatim mu makne povez s očiju i podigne kapke. Oči su mu bile mrtve - bez ikakvih znakova života.

Bale obriše nož u povez i negodujući ode.

5

Načelnik Joris Caique iz francuske policije provuče nezapaljenu cigaretu ispod nosa, a zatim je nevoljko vrati u tabakeru i spremi u džep sakoa. „Ovo je truplo barem svježe. Čudim se da krv još ne kapa iz uha." Caique utisne palac u Babelova prsa, makne ga i zatim se nagne da vidi ima li kakvih promjena boje. „Gotovo da i nema blijedo- žute boje. Ovaj je muškarac mrtav tek jedan sat. Kako smo tako brzo došli do njega, Macron?"

„Ukradeni kombi, gospodine. Parkiran je vani. Vlasnik kombija prijavio je

krađu, a policajac u patroli naletio je na njega četrdeset minuta poslije. Da je barem sve ulične zločine tako lako otkriti."

Caique skine zaštitne rukavice. „Ne razumijem. Ubojica otme Ciganina na ulici, pred hrpom svjedoka, i još k tome u ukradenu kombiju. Zatim se

doveze ovamo, pričvrsti Ciganina za okvir kreveta koji je prije toga

prigodno zabio čavlima na zid, malo ga muči, slomi mu vrat i zatim kombi ostavi parkiran na ulici poput putokaza. Ima li to tebi ikakva smisla?"

„Imamo i dva uzorka krvi koji se ne podudaraju." „Kako to misliš?"

(18)

„Ah. Znači, budući da nije bio zadovoljan samo s kombijem kao putokazom, ubojica nam ostavlja i putokaz u obliku krvi." Caique slegne ramenima. „Taj je čovjek ili imbecil ili genijalac."

6

Ljekarnica završi s prematanjem Sabirove ruke. „Mora da je bila riječ o jeftinom staklu - imate sreće što ne trebate šavove. Da niste slučajno pijanist?"

„Ne. Pisac."

„Aha. Znači, bez nekih određenih vještina."

Sabir prasne u smijeh. „Moglo bi se to i tako reći. Napisao sam jednu knjigu o Nostradamusu. Trenutačno pišem kritike filmova za lanac regionalnih novina. No, to je otprilike to. Suma sumarum promašena života."

Ljekarnica brzo primakne ruku ustima. „Strašno mi je žao. Nisam tako

mislila. Naravno da pisci posjeduju vještinu. Mislila sam na digitalne vještine. One u kojima osoba treba koristiti prste."

„U redu je." Sabir ustane i pažljivo navuče jaknu. Mi piskarala navikli smo na uvrede. Uvjerljivo smo na dnu hijerarhije. Naravno, osim ako ne napišemo bestseler ili uspijemo postati slavni, kada kao čarolijom dospijemo na vrh. Ako, pak, ne uspijemo održati tempo, opet padnemo na dno. Uzbudljiva je to profesija, zar ne?" Zamaskirao je svoju ogorčenost širokim osmijehom. „Koliko vam

dugujem?"

„Pedeset eura. Naravno, ako ste sigurni da si to možete priuštiti."

„Ah. Touchel" Sabir izvadi novčanik i prekopa ga u potrazi za novčanicama. Dio njega je još uvijek pokušavao shvatiti Ciganinove postupke. Zašto bi

netko napao potpuna stranca? I to onog za kojeg se nadao da će od njega

kupiti nešto vrijedno? To nije imalo apsolutno nikakva smisla. No, nešto ga je ipak sprečavalo da ode na policiju, unatoč tome što su ga nagovarali

(19)

barmen i tri-četiri mušterije koje su svjedočile napadu. Bilo je tu nešto više u cijeloj priči. I tko ili što su

bili Samois i Chris? Dao je ljekarnici njezin novac, „Znači li vam išta riječ Samois?"

„Samois?" Ljekarnica odmahne glavom. „Mislite, osim naziva mjesta?" „Mjesta? Kojeg mjesta?"

Samois-sur-Seine. Nalazi se otprilike šezdeset kilometara jugoistočno odavde. Točno iznad Fontainebleaua. Svi ljubitelji jazza znaju za njega. Cigani tamo svakog ljeta održavaju festival u čast Djangu Reinhardtu. Znate, gitarist Manuš."

„Manuš?"

„To je cigansko pleme. Povezano sa Sintima. Potječu iz Njemačke i sjeverne Francuske. Svi to znaju."

Sabir odglumi naklon. „Ali zaboravljate, Madame. Ja nisam svatko. Ja sam samo pisac."

7

Bale nije volio barmene. Bila je to odvratna vrsta ljudi, oni koji žive od tuđe slabosti. Ipak, u svrhu prikupljanja informacija bio je spreman progledati mu kroz prste. Spremio je ukradene identifikacijske isprave natrag u džep.

„Kažete da ga je Ciganin napao staklenom čašom?"

„Da. Nikad nisam vidio nešto slično. Jednostavno je ušao, okupan znojem, i krenuo ravno prema Amerikancu. Razbio je čašu i gurnuo ruku u krhotine."

„Amerikančevu ruku?"

„Ne. To i jest ono čudno. Ciganin je gurnuo vlastitu ruku u krhotine. Tek je zatim napao Amerikanca."

(20)

„Čašom?"

„Ne, ne. Zgrabio je Amerikančevu ruku i s njom napravio isto što i sa svojom. Zatim je Amerikančevu ruku pritisnuo na svoje čelo. Krvi je bilo posvuda."

„I to je sve? " „Da."

„Nije ništa rekao?"

„Pa, vikao je cijelo vrijeme. 'Upamti ove riječi. Upamti ih.'" „Koje riječi?"

E, sad ste me našli. Zvučalo je kao Sam, moi, et Chris. Možda su braća?"

Bale suspregne pobjednički osmijeh. Mudro kimne. „Da. Braća."

8

Barmen melodramatično podigne ruke u zrak. „Ali maloprije sam razgovarao s jednim od vaših policijskih službenika. Rekao sam mu sve što znam. Želite li vi da vam i pelene mijenjam?"

„A kako je taj policijski službenik izgledao? "

„Isto kao i svi ostali." Barmen slegne ramenima. „Ma znate."

Načelnik Caique preko ramena baci pogled na poručnika Macrona. „Poput njega?"

(21)

„Onda poput mene?" „Ne. Ne poput vas."

Caique uzdahne. „Poput Georgea Clooneyja, Woodyja Allena? Johhnyja Hallydaya? Ili je možda nosio periku?"

„Ne, ne. Nije nosio periku."

„Što ste još rekli tom nevidljivom čovjeku?"

„Čujte, nema potrebe da budete sarkastični. Obavljam svoju građansku dužnost. Pokušao sam zaštititi Amerikanca..."

„Čime?"

„Pa... Bilijarskim štapom."

„A gdje držite to strašno oružje?"

„Gdje ga držim? Sto mislite gdje ga držim? Iza šanka, naravno. Ovo je nesigurna četvrt."

„Pokažite mi."

„Čujte. Nisam njime nikoga udario. Samo sam zamahnuo prema Ciganinu." „Je li Ciganin uzvratio?"

„Ah. Merde*." Barmen otvori kutiju cigareta šiljkom za led.

„Pretpostavljam da ćete me još optužiti i za pušenje na javnome mjestu? Mislim, stvarno..." Otpuhne oblak dima preko šanka.

Caique se posluži jednom od barmenovih cigareta, lupne njome nekoliko puta po poleđini kutije i provuče je senzualno ispod nosa.

„Zar nećete zapaliti?" „Ne."

„Putain**. Nemojte mi reći da ste prestali pušiti?"

(22)

___________________

merde - sranje (nap. prev.)

putain - dovraga (nap. prev.)

„Ipak, vrijedno je toga,"

Caique uzdahne, „Imate pravo. Dajte mi upaljač." Barmen ponudi Calqueu žar sa svoje cigarete. „Čujte. Sjetio sam se nečega. O vašem službeniku." „Čega ste se sjetili?"

„Bilo je nešto čudno u vezi s njim. Vrlo čudno." „Što to?" „Pa, nećete mi vjerovati kad vam kažem."

Caique podigne obrvu. „Iskušajte me."

Barmen slegne ramenima. „Nije imao bjeloočnice."

9

„Čovjekovo je ime Sabir. S. A. B. I. R. Adam Sabir. Amerikanac. To su sve informacije s kojima trenutačno raspolažem. Potražite ga u računalu. To bi trebalo biti dovoljno. Vjerujte mi."

Achor Bale odloži telefon. Dopustio si je kratak smiješak. To će biti dovoljno da se riješi Sabira. Dok francuska policija završi s ispitivanjem, on će već biti

(23)

daleko. Kaos je uvijek dobro rješenje. Kaos i anarhija. Zakuhaj to dvoje i prisilio si službene snage zakona i rada na uzmak.

Policija i javni službenici istrenirani su da razmišljaju linearno - unutar pravila i propisa. U računalnoj terminologiji hiper je suprotno od linearnog. E, pa,

Bale se ponosio svojom sposobnošću da razmišlja na hiper način - skakućući kamo god zaželi. Radio je što god poželi i kada god to poželi.

Posegne za kartom Francuske i uredno je raširi na stolu ispred sebe.

10

Adam Sabir prvi je put doznao da ga traži francuska policija kad je uključio televizor u svom unajmljenom stanu u Ulici St-Louis i ugledao vlastito lice u punoj veličini kako ga promatra s ekrana.

Kao pisac i povremeni novinar, Sabir je morao biti u tijeku s vijestima. Bilo je to vrelo ideja za priču. Stanje u svijetu odražavalo se na njegovo

potencijalno tržište, pa ga je stoga i zanimalo. Tijekom posljednjih nekoliko godina navikao se na poprilično ugodan životni

standard, zahvaljujući svojoj knjizi Nostradamusov privatni život, koja je vrlo brzo poslala bestseler.

Originalna sadržaja gotovo da i nije bilo - ali naslov je bio genijalan potez. Suda mu je očajnički trebao nastavak jer će se u suprotnom priljev novca zaustaviti, luksuzni način života prestati, a njegovi će obožavatelji nestati.

Iako je Samanin oglas u onim besplatnim novinama otprije dva dana privukao njegovu pažnju, s obzirom na to da je bio toliko nesuvisao i potpuno neočekivan:

(24)

Trebam novac. Imam nešto za prodaju. Notre Dameovi [sic] izgubljeni stihovi. Zapisani. Prodajem za gotovinu onome tko najviše ponudi. Autentično.

Sabir je prasnuo u smijeh kad je prvi put vidio oglas - bilo je i preočito da ga je diktirala nepismena osoba. No, kako bi nepismena osoba mogla znati za Nostradamusove izgubljene katrene?

Opće je poznato da je prorok iz 16. stoljeća napisao na kartice I 000 stihova u obliku katrena, objavljenih za njegova života, koji s gotovo nadnaravnom točnošću predviđaju buduće svjetske događaje. Međutim, manje je poznata činjenica da je pedeset i osam katrena zadržano u zadnji tren, da nikada ne ugleda svjetlo dana. Kada bi netko pronašao te stihove, istog bi trena postao milijunaš - potencijalne sume od prodaje bile su vrtoglave.

Sabir je znao da će njegov izdavač spremno uplatiti bilo koju svotu potrebnu da se osigura takva prodaja. Već i sama priča o pronalasku donijela bi

stotine tisuća dolara u prihodima od novina, te bi zagarantirala naslovnice diljem svijeta. A što sve ljudi ne bi dali, u ovim nesigurnim vremenima, da pročitaju stihove i shvate njihov smisao? Bilo je tu materijala za razmišljanje.

Sve do današnjih događaja Sabir je sretno maštao o tome da će rukopis njegove nove knjige, baš kao i knjige iz serije Harry Potter, biti zaključan u književnom ekvivalentu vojne utvrde prije no što bude otkriven nestrpljivim hordama obožavatelja na dan objavljivanja. Već je stigao u Pariz. Što ga košta provjeriti ima li nešto iza cijele priče? Što ima izgubiti?

Nakon brutalna mučenja i ubojstva nepoznata muškarca, policija traži američkog pisca Adama Sabira da ga podvrgne ispitivanju u vezi sa zločinom. Vjeruje se da je Sabir u posjetu Parizu, no civili mu nikako

(25)

ne bi trebali prilaziti jer bi mogao biti opasan. Priroda zločinu toliko je

ozbiljnu da je francuska policija kao prioritet Istaknula identifikaciju ubojice, za kojeg se snažno vjeruje da bi mogao ponovno napusti.

„O, Bože." Sabir je stajao nasred dnevne sobe i buljio u televizor kao da bi se sprava iznenada mogla osloboditi i početi gmizati po podu u njegovu pravcu. Njegova stara fotografija zauzimala je cijelu širinu ekrana,

naglašavajući svaku crtu njegova lica do te mjere da je i on gotovo povjerovao da prikazuje traženog kriminalca.

Uslijedila je posmrtna fotografija Samane s natpisom „Poznajete li ovog čovjeka", razderana obraza i uha, kao da njezin vlasnik čeka sud milijuna voajera koji sjede pred svojim TV prijamnicima i osjećaju prolazno olakšanje jer je netko drugi, a ne oni, prikazan na ekranu.

„To nije moguće. Prekriven je mojom krvlju."

Sabir sjedne u naslonjač, otvorenih usta, dok je pulsiranje u njegovoj ruci jezivo odražavalo pulsiranje elektroničke glazbe koja je još uvijek pratila odjavnu špicu večernjih vijesti.

11

Trebalo mu je deset kaotičnih minuta da skupi sve svoje stvari - putovnicu, novac, planove gradova, odjeću i kreditne kartice. U zadnji čas pročeprka po stolu, u slučaju da se ondje nalazi nešto što bi mu moglo biti od koristi.

(26)

Boravio je u stanu svog engleskog agenta, Johna Tonea, koji je bio na

godišnjem odmoru na Karibima. Automobil je također pripadao agentu, što znači da ga se nije moglo identificirati - upravo ta anonimnost mogla bi biti dovoljna da barem pobjegne iz Pariza. Da dobije na vremenu da smisli što i kako dalje.

Na brzinu strpa u džep staru britansku vozačku dozvolu pod Toneovim

imenom i nekoliko eura koje je pronašao u praznoj kutiji filma za fotoaparat. Vozačka dozvola bez fotografije. To bi moglo biti korisno. Uzme i račun za struju i dokumentaciju o automobilu.

Ako ga policija uhvati, jednostavno će se praviti blesav - krenuo je na

istraživačko putovanje u St-Remy-de-Provence, Nostradamusov rodni kraj. Nije slušao radio niti je gledao TV - nije imao pojma da policija upravo njega traži.

Uz malo sreće mogao bi stići do švicarske granice - nekako se probiti na drugu stranu.

Nisu uvijek provjeravali putovnice. Osim toga, Švicarska je još uvijek izvan Europske Unije, Kada bi se uspio probiti do američke ambasade u Bernu, bio bi na sigurnom. Ako bi ga Švicarska nekome izručila, bio bi to SAD, a ne

Pariz.

Naime, Sabir je od nekih svojih kolega novinara čuo priče o francuskoj policiji. Jednom kad vas se dočepaju, gotovi ste. Moguće je da će proći mjeseci, ili čak godine, prije no što se vaš slučaj probije kroz birokratsku noćnu moru francuskog pravosudnog sustava.

Zaustavi se kod prvog bankomata na koji je naišao i ostavi motor

automobila upaljen. Jednostavno će morati riskirati i nabaviti nešto gotovine. Gurne prvu karticu u otvor i počne se moliti. Zasad je dobro. Pokušat će

(27)

podići tisuću eura. Pa će, ako ga druga kartica iznevjeri, barem moći platiti cestarinu novcem kojem je nemoguće ući u trag, i nabaviti si nešto za jelo. S druge strane ulice promatrao ga je mladić s kapuljačom. Isuse Kriste. Ovo definitivno nije dobro vrijeme da bude opljačkan. Pogotovo zato što je motor potpuno novog audijevog karavana ostavio upaljen, a ključevi su ostali u

automobilu.

Spremi gotovinu u džep i isproba drugu karticu. Mladić mu se sada

približavao, ogledavajući se oko sebe onako kako to već mladi kriminalci rade. Pedeset metara. Trideset. Sabir ukuca brojke.

Bankomat proguta karticu.

Sabir jurne natrag prema automobilu. Mladić počne trčati, i sada je bio udaljen otprilike pedeset metara.

Sabir se baci u automobil i tek se tada sjeti da je proizveden u Velikoj

Britaniji, što znači da mu je upravljač postavljen s desne strane. Prebaci se preko središnje pregrade i potrati tri dragocjene sekunde tražeći nepoznati sustav središnjeg zaključavanja.

Mladić je već stavio ruku na vrata.

Sabir prebaci automatski mjenjač u rikverc i automobil zatetura unatrag, privremeno izbacivši tinejdžera iz ravnoteže. Sabir nastavi voziti ulicom unatrag, s jednim stopalom skvrčenim iza sebe na suvozačkom sjedalu, a slobodnom rukom grčevito držeći upravljač.

Ironično, shvatio je da ne razmišlja o pljačkašu - prvom na kojeg je ikad naletio - već o tome da će, zahvaljujući njegovoj bankovnoj kartici koju je

(28)

prisilno morao ostaviti, policija sada imati otiske njegovih prstiju i točnu lokaciju na kojoj se nalazio u 22.42 jedne vedre i zvijezdama obasjane subotnje večeri u centru Pariza.

1 2

Dvadeset minuta nakon izlaska iz Pariza i pet minuta prije križanja kod

autoceste Evry, Sabirovu pažnju privuče tabla na kojoj je pisalo - trideset kilometara do Fontainebleaua. A Fontainebleau se nalazio samo deset kilometara nizvodno od Samoisa. Tako mu je rekla ljekarnica. Čak su imali i kratku raspravu o Henriju II., Katarini de Medici i Napoleonu, koji se, navodno, na tom mjestu oprostio sa svojom Starom stražom prije izgnanstva na Elbu.

Bolje da zaboravi autocestu i krene prema Samoisu. Nisu li na autocestama imali uređaje za identifikaciju registarskih pločica? Nije li za to negdje čuo? Što ako su ga već povezali s Toneovim stanom? Neće im dugo trebati da ga povežu i s Toneovim audijem. A tada će ga ščepati.

Kada bi barem uspio dobiti katrene od tog Chrisa, tada bi mogao objasniti policiji da je doista dobronamjeran pisac, a ne neki psihopat na krvoločnom pohodu. I zašto bi uopće Ciganinova smrt imala bilo kakve veze sa

stihovima? Ti ljudi oduvijek ulaze u razmirice, zar ne? Vjerojatno je samo bila riječ o svađi oko novca ili žena, a on, Sabir, slučajno je naletio u pogrešnu

trenutku. Kada se tako promotri, cijela situacija izgleda mnogo bezazlenije. U svakom slučaju, ima alibi. Ljekarnica ga je zasigurno upamtila. Rekao joj je sve o tome kako se Ciganin ponašao. Uopće nije bilo logično da je mučio i

ubio Ciganina s tako razderanom rukom. Policija će to shvatiti, zar ne? Ili će pomisliti da je slijedio Ciganina i osvetio mu se nakon barske tučnjave?

(29)

Sabir odmahne glavom. Jedno je sigurno. Potreban mu je odmor. Ako ovako nastavi, počet će halucinirati.

Tjerajući se da prestane razmišljati i počne djelovati, Sabir oštro zaokrene automobil na drugu stranu ceste i spusti se niz šumski puteljak samo dva kilometra prije sela Samois.

13

„Pobjegao nam je." „Kako to mislite? Kako znate?"

Caique podigne obrvu. Macron je zasigurno napredovao - u to nije bilo sumnje. Ali mašta? Ipak, što čovjek može očekivati od dva metra visoka Marseljeza? „Provjerili smo sve hotele,

gostinjske kuće i agencije za iznajmljivanje nekretnini. Kada je stigao ovamo, nije imao razloga

kriti svoje ime, Nije znao da će ubiti Ciganina. Imaj na umu du je to Amerikanac čiju je majka bila Francuskinja. Savršeno govori naš jezik. Budalu barem tako tvrdi na svojoj internetskoj stranici. Ili se skriva u

prijateljevoj kući ili je pobjegao. Ja smatram da je pobjegao. Koliko ja znam, rijetko je koji prijatelj spreman pružiti sklonište mučitelju."

„A muškarac koji nam je dojavio njegovo ime?" „Pronađimo Sabira i pronaći ćemo i njega."

„Znači, stavit ćemo Samois pod prismotru? Potražiti tog Chrisa?" Caique se nasmiješi. „Tako je."

(30)

Prvo što je Sabir ugledao bio je usamljeni, izgubljeni lovački pas kako prelazi jahaći šumski put. Ispod njega, ispresijecana drvećem, rijeka Siene blistala je na ranojutarnjem suncu.

Izađe iz automobila i protegne noge. Pet sati sna. Nije loše, s obzirom na

okolnosti. Sinoć je bio nervozan i na rubu živaca. Sada je smireniji - manje je paničario zbog neugodne situacije u kojoj se našao. Pametno je postupio

skrenuvši prema Samoisu, a još pametnije što je stao u šumi da odspava. Možda ga francuska policija ipak neće tako brzo uhvatiti? Kako god. Nije dobro nepotrebno riskirati.

Pedeset metara niz puteljak, otvorenih prozora na automobilu, osjeti miris dima i oštar miris pržene svinjske masti. Isprva padne u napast da to

ignorira i nastavi svojim putem, no glad je bila jača. Što god se dogodilo, mora jesti. A zašto ne ovdje? Nema kamera. Nema policajaca.

U trenu samoga sebe uvjeri da bi bilo savršeno logično pokušati kupiti

doručak direktno od osobe koja kuha. Tajanstveni kamperi možda bi ga čak mogli uputiti kako doći do Chrisa.

Sabir izađe iz automobila i pješice presječe kroz šumu, ravnajući se po njuhu. Osjeti kako mu se želudac širi prema mirisu slanine. Bilo bi glupo

pomisliti da bježi od policije. Možda ovi ljudi, s obzirom na to da su kamperi, nemaju pristup televiziji ili novinama?

Sabir je neko vrijeme stajao na rubu čistine i promatrao. Bio je to ciganski kamp. U redu. Zapravo je imao sreće što je na njih naletio. Trebalo mu je biti jasno da nitko tko je pri zdravoj pameti neće

(31)

kampirati u sjevernoj vlastelinskoj šumi početkom svibnja, Kolovoz je bio

mjesec za kampiranje - u bilo koje drugo doba, ako ste Francuz, odsjest ćete u hotelu sa svojom obitelji i objedovati u komforu.

Jedna od žena ga ugleda i pozove svog muža. Čopor djece potrči prema njemu, a zatim se svi zajedno zaustave. Druga dva muškarca prekinu ono što su radili i zapute se u njegovu pravcu. Sabir podigne ruku u znak

pozdrava.

Odjednom ga netko odostraga povuče za ruku i presavine je iza njegova vrata. Osjeti da pada na koljena.

Prije no što će izgubiti svijest, ugleda televizijsku antenu na jednoj od kamp-kućica.

15

„Ti to učini, Yola. To je tvoje pravo."

Žena je stajala ispred njega. Stariji muškarac stavi joj nož u ruku i gurne je prema naprijed. Sabir pokuša nešto reći, no tada shvati da su mu usta

prekrivena ljepljivom vrpcom.

„Tako je. Odreži mu jaja." „Ne. Najprije mu iskopaj oči."

1 Skupina starijih žena ohrabrivala ju je sa svojih pozicija ispred ulaza u kamp-kućicu. Sabir se ogleda oko sebe. Osim žene koja je držala nož, bio je u potpunosti okružen muškarcima.

Pokuša pomaknuti ruke, no bile su čvrsto zavezane iza leđa. Gležnjevi su mu bili vezani jedan za drugi, a između koljena stavljen mu je ukrasni jastučić.

(32)

Jedan od muškaraca prevrne ga i grubo mu skine hlače preko bokova. „Eto. Sada možeš vidjeti metu."

„Gurni mu to u guzicu kad si već tamo." Stare žene počnu se gurati naprijed kako bi imale bolji pogled.

Sabir počne mahati glavom u uzaludnu pokušaju da skine traku s usta.

Žena se počne primicati, s nožem ispruženim ispred sebe. „Hajde. Učini to. Sjeti se što je učinio Babelu."

Sabir počne zapomagati iz nutrine začepljenih usta. Svom snagom fiksira oči na ženu, kao da će je tako snagom volje natjerati da ne učini ono što

namjerava.

Drugi muškarac zgrabi Sabirovu mošnju i potegne je od tijela, ostavivši tako samo tanku membranu kože koju treba prerezati. Jedan jedini potez nožem bio bi dovoljan.

Sabir je promatrao ženu. Instinkt mu je govorio du mu je ona jedina šansa. Ako mu koncentraciji popusti i pogleda u stranu, znao je da je tada gotov. Iako nije u potpunosti shvaćao vlastitu motivaciju, namigne joj.

Namigivanje je udari poput šamara. Ona posegne prema naprijed i strgne ljepljivu

traku sa Sabirovih usta. „Zašto si to učinio? Zašto si osakatio mog brata? Što ti je

zgriješio?"

Sabir uvuče ogromnu količinu zraka kroz natečena usta. „Chris. Chris. Rekao mi je da potražim Chrisa."

Žena zakorakne unatrag. Muškarac koji je držao Sabirove testise ispusti ih i nagne se nad njega, glave nagnute na jednu stranu, poput lovačkog psa.

(33)

„Tvoj je brat razbio staklenu čašu. Gurnuo je ruku u staklo. Zatim je isto učinio s mojom rukom. Zatim je pomiješao svoju i moju krv i ostavio otisak moje ruke na svome čelu. Nakon toga mi je rekao da odem u Samois i

potražim Chrisa. Ja nisam taj koji ga je ubio. No sada shvaćam da ga je netko slijedio. Molim vas, vjerujte mi. Zašto bih inače dolazio ovamo?" „Ali policija. Traže te. Vidjeli smo na televiziji. Prepoznali smo ti lice."

„Moja krv bila je na njegovoj ruci."

Muškarac gurne Sabira postrance. Na trenutak je Sabir bio uvjeren da će mu prerezati grkljan. Zatim osjeti da mu skidaju zavoje s ruke - provjeravaju

posjekotine. Začuje da međusobno razgovaraju na jeziku koji ne razumije.

„Ustani. Obuci hlače."

Sada su rezali užad iza njegovih leđa.

Jedan od muškaraca ga gurne. „Reci mi. Tko je Chris?"

Sabir slegne ramenima. „Jedan od vas, pretpostavljam." Neki se od starijih muškaraca nasmiju.

Muškarac s nožem namigne mu, nesvjesno asocirajući na namigivanje koje je spasilo Sabirove testise samo dvije minute prije. „Ne brini se. Uskoro ćeš ga upoznati. Sa svojim jajima ili bez njih. Izbor leži na tebi."

Ako ništa drugo, barem me hrane, pomisli Sabir. Teže je ubiti čovjeka s kojim lomiš kruh. Zasigurno.

Pojede zadnju žlicu gulaša i zatim zavezanim rukama posegne za kavom. „Meso je bilo izvrsno."

(34)

Starica kimne. Obriše ruke o svoje debele suknje, no Sabir primijeti da nije ništa jela. „Č isto, da. Vrlo čisto."

„Čisto?"

„Hrbat. Ježevi su najčišće životinje. Nisu muhrimi. Nisu kao,,," Pljune preko ramena. „Psi."

„Aha. Jedete pse?" Sabira je već mučila i pomisao na ježeve. Osjeti da mu se diže želudac.

„Ne. Ne." Žena se grohotom nasmije. „Psi. Ha-ha!" Obrati se jednoj od prijateljica. „Eh. Gadjo misli da jedemo pse."

Muškarac dotrči na čistinu. Djeca ga odmah okruže. Porazgovara s nekoliko njih i zatim odjuri upozoriti ostatak tabora.

Sabir je pozorno promatrao kako kutije i drugi predmeti brzo nestaju ispod i unutar kamp-kućica. Dvojica muškaraca prestanu raditi ono što su radili i krenu prema njemu.

„Što je bilo? Što se događa?"

Podignu ga i odnesu, izvrnutih nogu, prema drvenoj kutiji.

„Isuse Kriste. Nećete me valjda staviti unutra? Klaustrofobičan sam.

Najozbiljnije. Kunem se. Ne podnosim skučene prostore. Molim vas. Stavite me u jednu od kamp-kućica."

Muškarci ga spuste u drvenu kutiju. Jedan od njih izvadi prljavi rupčić iz

džepa i gurne ga Sabiru u usta. Zatim mu polože glavu u unutrašnjost kutije i uz tresak zatvore poklopac.

(35)

17

Načelnik Caique promatrao je šaroliku skupinu ispred sebe. Imat će problema s tom ruljom. Jednostavno je to znao. Duboko u želucu. Cigani se uvijek ograde kad razgovaraju s policijom - čak i kada je jedan od njih žrtva zločina, kao što je sada slučaj. Ipak, uporno žele uzeti zakon u svoje ruke.

Kimne Macronu. Macron podigne Sabirovu fotografiju.

„Je li netko od vas vidio ovog čovjeka?"

Ništa. Čak ni znak prepoznavanja.

„Zna li itko od vas tko je ovaj čovjek?" „Ubojica."

Caique zaklopi oči. Odlično. Barem mu se netko obratio. „Ne nužno. Što više otkrivamo, sve se više čini da je u ovaj zločin upleten još netko. Netko koga još nismo uspjeli identificirati."

„Kad ćete nam predati tijelo moga brata da bismo ga mogli pokopati?" Muškarci se razmaknu, da propuste mladu ženu - ona se probije

kroz zbijene redove žena i djece i krene prema čelu skupine. „Vaš brat?"

„Babel Samana."

Caique kimne Macronu, koji počne energično zapisivati u mali crni notes, „A vaše ime?"

„Yola. Yola Samana." „A vaši roditelji?"

„Mrtvi su."

„Imate li drugih rođaka?"

Yola slegne ramenima i pokaže na more lica koja su je okruživala. .,Svi?"

(36)

„Znate li što je radio u Parizu?" Ona ponovno slegne ramenima. „Zna li itko od vas?"

Svi složno slegnu ramenima.

Caique nakratko padne u napast da prasne u smijeh - no, činjenica da bi ga skupina najvjerojatnije linčovala da to učini spriječi ga da se prepusti tom nagonu. „Pa, može li mi netko išta reći o Samani? S kim se nalazio - osim sa Sabirom, naravno. Ili zašto je bio u posjetu St-Denisu?"

Tišina.

Caique sačeka. Trideset godina iskustva naučilo ga je kada da nešto forsira, a kada da se suzdrži.

„Kada ćete ga vratiti?"

Caique odglumi uzdah. „To vam ne mogu točno reći. Možda ćemo trebati njegovo tijelo za daljnje forenzičke testove."

Mlada žena okrene se jednom od starijih Cigana. „Moramo ga pokopati u roku od tri dana."

Ciganin podigne bradu prema Calqueu. „Možemo li ga dobiti?"

„Rekao sam vam. Ne. Ne još."

„Možemo li barem dobiti malo njegove kose?" „Molim?"

„Ako nam date malo njegove kose, možemo ga pokopati. Zajedno s

njegovim osobnim stvarima. To se mora učiniti u roku od tri dana. Nakon toga radite s njegovim tijelom što god hoćete."

„Mora da se šalite."

„Hoćete li učiniti to što tražimo?" „Dati vam malo njegove kose?"

(37)

Caique osjeti da ga Macron reže pogledom, „Da, Možemo vam dati malo njegove kose. Pošaljite nekoga od svojih na ovu adresu..," Caique pruži

Ciganinu posjetnicu. „Sutra. Tada ga možete identificirati i u isto mu vrijeme odrezati kosu,"

„Ja ću ići." Bila je to mlada žena - Samanina sestra.

„U redu." Calque je nesigurno stajao nasred čistine. Mjesto mu je bilo toliko strano i toliko se kosilo s njegovim poimanjem onoga što bi trebalo biti normalno društvo da je jednako tako mogao stajati i u kišnoj prašumi, raspravljajući o etici sa skupinom američkih starosjedilaca.

„Javit ćete mi ako Amerikanac, Sabir, pokuša s vama na bilo koji način kontaktirati? Moj je broj zapisan na posjetnici."

Pogledom prijeđe preko okupljene skupine. „Shvatit ću to kao da."

1 8

Kad su ga izvukli iz drvene kutije, Sabir je bio blizu delirija. Poslije, kada je pokušavao sabrati osjećaje koji su ga obuzeli nakon što su ga strpali u

kutiju, shvatio je da ih je njegov um u potpunosti blokirao. Da bi sam sebe zaštitio, pretpostavi.

Naime, nije lagao kada je rekao da je klaustrofobičan. Kada je bio dijete, školski kolege iz zafrkancije su ga zaključali u prtljažnik profesorova

automobila. Tada se također onesvijestio. Profesor ga je našao polumrtva tri sata poslije i dignuo veliku galamu. Priča se pojavila u svim lokalnim

(38)

Sabir je tvrdio da ne zna tko ga je zaključao, no osvetio se gotovo deset godina poslije. Kao novinar stekao je zavidnu sposobnost naizgled nevina verbalnog obračunavanja s neprijateljima i iskoristio je tu svoju sposobnost do maksimuma. No osveta nije izliječila njegovu klaustrofobiju - štoviše,

posljednjih godina samo se pojačala.

Osjeti da će mu pozliti. Ruka mu je pulsirala i padne mu na pamet da je

možda pokupio infekciju tijekom noći. Rane su se opet otvorile, a s obzirom na to da ih nije imao čime očistiti prije previjanja, mogao je pretpostaviti da su putem privukle nekoliko neželjenih bakterija - boravak u zatvorenoj

drvenoj kutiji samo je pogoršao stvar.

Glava mu se zanjiše unatrag. Pokuša podići ruku, ali ne uspije - štoviše, činilo se da nema kontrolu ni nad jednim dijelom tijela.

Osjeti kako ga nose kroz neko sjenovito mjesto, zatim preko nekoliko stuba te naposljetku u sobu u kojoj ga je svjetlo doticalo po licu kroz obojene

staklene plohe. Zadnje što je upamtio bio je par tamnosmeđih očiju koje su intenzivno gledale u njegove, kao da njihov vlasnik pokušava prodrijeti u najveće dubine njegove duše.

Probudio se s neizdrživom glavoboljom. Zrak je bio zagušljiv i teško je disao, kao da su mu pluća gotovo potpuno bila napunjena spužvastom gumom dok je spavao. Pogleda svoju ruku. Bila je pažljivo premotana. Pokuša je podići, no uspije njome samo nesuvislo trznuti prije no što dopusti da bespomoćno padne natrag na krevet.

(39)

Shvati da se nalazi u kamp-kućici. Dnevno svjetlo šaralo je kroz prozore od obojena stakla pokraj njega. Pokuša podići glavu kako bi pogledao kroz

jedino bijelo prozorsko okno, no to je zahtijevalo previše truda te se sruši natrag na jastuk. Nikad se prije nije osjećao toliko odsječenim od vlastita tijela - kao da su on i njegovi udovi nekako izgubili vezu i nije ih moguće ponovno spojiti.

No barem nije mrtav. Ili u vojnoj bolnici. Treba razmišljati pozitivno.

Kad se idući put probudio, bila je noć. Prije no što će otvoriti oči, shvati da se netko nalazi pokraj njega. Napravi se da spava i pusti da mu glava padne u stranu. Zatim malo odškrine kapke i pokuša vidjeti tko to sjedi u tami a da ona ne primijeti njegov pogled. Jer bila je riječ o ženi - u to je bio siguran.

U zraku se osjećao miris intenzivnog indijskog parfema i još neki nedokučivi miris koji ga podsjeti na tijesto. Možda je ta osoba mijesila kruh?

Još malo otvori oči, Samanina sestra sjedila je na stolcu pokraj njegova

kreveta. Bila je nagnuta prema naprijed, kao usred molitve. No u krilu joj se nazirao odbljesak noža.

„Razmatram hoću li te ubiti."

Sabir proguta slinu. Pokušao je ostati miran, no još je uvijek teško disao, isprekidano i ubrzano, kao kad žena rađa. „Hoćeš li to učiniti? Onda radije prioni na posao. Nisam se u stanju obraniti - kao ni onda kada ste me

zavezali i namjeravali kastrirati. I sada si podjednako sigurna. Ne mogu ni podići ruku da te spriječim."

(40)

„Baš kao i moj brat."

„Nisam ubio tvog brata. Koliko ti puta moram reći? Sreo sam ga

jednom. Napao me. Bog zna zašto. Zatim mi je rekao da dođem ovamo." „Zašto si mi onako namignuo?"

,,To je bio jedini mogući način da ti dam do znanju da sam nevin." „Ali to me razbjesnilo. U tom sam te trenutku umalo ubila."

„Morao sam riskirati. Nije bilo drugog načina." Zavalila se u stolac, razmišljajući.

„Jesi li ti ta koja me njegovala?" „Da."

„Neobičan odnos prema nekome koga namjeravaš ubiti." „Nisam rekla da te namjeravam ubiti. Rekla sam da o tome razmišljam."

„Što biste učinili sa mnom? S mojim tijelom?" „Muškarci bi te raskomadali, kao svinju. Zatim bismo te zapalili."

Nastane neugodna tišina.

Sabir se zapita kako se doveo u ovakav položaj. I zbog čega? „Koliko sam već ovdje?" „Tri dana."

„Isuse." Posegne zdravom rukom za onom bolesnom i podigne je. „Što mi je bilo? Što mi jest?"

„Trovanje krvi." Liječila sam te travama i oblozima od gline. Infekcija se preselila u pluća. Ali preživjet ćeš."

„Jesi li potpuno sigurna?" Sabir odmah shvati da je u potpunosti ignorirala njegov pokušaj sarkazma. „Razgovarala sam s ljekarnicom." „S kim?"

(41)

„Što misliš, tko je onda ubio tvog brata?" „Ti. Ili drugi muškarac." „Još uvijek misliš da sam ja?" „Možda i taj drugi muškarac. No, i ti si sudjelovao." „Zašto me onda odmah ne ubiješ i završiš s time? Raskomadaš me kao svinjče?"

„Nemoj toliko brzati." Ona vrati nož natrag pod haljinu. .Vidjet ćeš." 19

Poslije te iste večeri pomogli su Sabiru da izađe iz kamp-kućice i izađe na

čistinu. Nekolicina muškaraca načinila je nosiljku te su ga stavili na nju i iznijeli

ga u šumu po mjesečinom obasjanoj stazi.

Samanina sestra hodala je pokraj njega kao da ga posjeduje ili kao da ima neku drugu korist od njegove prisutnosti. Što vjerojatno i ima, pomisli Sabir u sebi. Ja sam joj izlika da ne treba razmišljati o tome tko je pravi ubojica njezina brata.

Vjeverica pretrči preko staze ispred njih i žene počnu međusobno uzbuđeno čavrljati.

„Što se događa?"

Vjeverica je dobar znak." „Koji je loš?"

Prostrijeli ga pogledom, a zatim procijeni da nije time mislio ništa loše. „Sova." Počne tiše govoriti. „Zmija. Najgori je štakor."

„Zašto?" Shvati da i on odjednom govori tiše.

„Oni su mahrime. Zagađeni. Bolje ih je ne spominjati."

„Aha."

(42)

„Znači, pokapamo tvog brata?" „Da."

„Ali nemate njegovo tijelo? Samo njegovu kosu?"

„Pssst. Više o njemu ne govorimo. I ne spominjemo njegovo ime."

„Što?"

„Uža obitelj ne govori o svojim pokojnima. To čine samo drugi ljudi. Idućih mjesec dana njegovo ime među nama neće biti spomenuto."

Starac pristupi Yoli i pruži joj pliticu na kojoj se nalazio svežanj novčanica, češalj, šal, malo zrcalo, pribor za brijanje, nož, špil karata i šprica za injekcije. Drugi muškarac donese hranu, umotanu u masni papir za zamatanje. Sljedeći muškarac donese vino, vodu i mahune kave.

Dva muškarca kopala su malu rupu blizu stabla hrasta. Yola tri puta ode do rupe i uredno položi predmete jedan preko drugoga. Iza nje se stvori nekoliko djece koja prospu zrnje kukuruza po gomili. Muškarci zatim zatrpaju grob.

U tom trenu žene počnu naricati. Sabiru se ponovno digne kosa na glavi. Yola padne na koljenu pokraj bratova grobu, uzme šaku zemlje i počne se lupati u prsa. Neke žene koje su stajale blizu nje padnu i počnu se

nekontrolirano trzati, prevrnutih očiju.

Četvorica muškaraca, noseći između sebe težak kamen, zakorače na čistinu. Kamen stave na vrh Samanina groba. Drugi muškarci zatim donesu njegovu odjeću i ostale osobne predmete. Postave ih na kamen i zapale.

Naricanje žena se pojača. Neki od muškaraca pili su alkohol iz malih staklenih bočica. Yola rastrgne svoju bluzu. Počne mazati grudi i trbuh zemljom i vinom iz bratove žrtve ljevanice.

Sabir osjeti kao da je daleko od stvarnosti dvadeset i prvog stoljeća. Prizor koji se odvijao na čistini poprimao je sve odlike poremećenih bakanalija, a svjetlost svijeća i vatra osvijetlili su korijenje drveća, odbijajući se od

(43)

Muškarac koji je nedavno htio Sabiru odrezati testise sada se pri- makne i ponudi mu piće iz glinena vrča. „Hajde. To će otjerati mules."

Males?"

Muškarac slegne ramenima. „Nalaze se posvuda oko čistine. Zli duhovi. Pokušavaju se uvući. Pokušavaju uzeti..." Oklijevao je. „Znaš."

Sabir otpije iz vrča. Osjeti kako mu alkohol prži grlo. Ne znajući zašto, uhvati se da kima. „Znam."

20

Achor Bale promatrao je pogrebnu ceremoniju sa sigurne pozicije koju je pronašao među drvećem. Nosio je iznošeno kamuflažno odijelo, vojničku kapu iz Legije stranaca i rupičastu zaštitnu mrežicu. Čak i na udaljenosti od metar i pol nije ga se moglo razaznati u šikari koja ga je okruživala.

Prvi put u tri dana bio je potpuno siguran za djevojku. Prije nije mogao prići dovoljno blizu kampu kako bi dobio pravu perspektivu. Čak i kad je djevojka napustila kamp, nije ju uspio razaznati. Sada se u potpunosti izložila,

zahvaljujući svom upadljivom naricanju za besmrtnom dušom svog ludog brata.

Bale dopusti da mu misli odlutaju natrag u sobu u kojoj je umro Samana.

Tijekom svih silnih godina iskustva unutar i izvan Legije stranaca, Bale nikad nije doživio da se netko uspije ubiti dok je potpuno sputan. Ona stara otrcana dosjetka o gutanju vlastita jezika

podrazumijevala je nepremostive fizičke teškoće, a nijedan čovjek, barem koliko je on znao, nije mogao mislima počiniti samoubojstvo. Ali tako upotrijebiti gravitaciju, i to s tako potpunom uvjerenošću? Za to

(44)

Ponovno usmjeri naočale za noćni vid na djevojčino lice. Žena? Ne. Ne bi

rekao. Sestra? Moguće. No bilo je to nemoguće odrediti na ovome svjetlu te dok je izvijala lice u grimase.

Usmjeri naočale za noćni vid na Sabira. E, to je čovjek koji će mu biti od koristi. U početku, nakon što se uvjerio da se Sabir nalazi u kampu, Bale je pao u iskušenje da policiji uputi još jedan zločesti poziv. Da čovjeka trajno ukloni iz priče bez nepotrebna pribjegavanja daljnjem nasilju. No Sabir je bio toliko nesvjestan sebe, a time i netko koga je iznimno lako slijediti, da bi takav postupak donio više štete nego koristi.

Djevojka je, pak, bila mnogo tvrđi orah. Bila je dio definirane i usko

povezane zajednice. No udruži li se s dobronamjernim Sabirom, cijeli proces postaje mnogo jednostavniji.

Stoga će promatrati i čekati. Njegov će trenutak doći, kao i uvijek. 21

„Možeš li hodati?" „Da. Mislim da mogu."

Sabir dopusti Samaninoj sestri da mu pomogne ustati. Primijeti da, iako je bila spremna dotaknuti ga rukama, nastoji izbjeći svaki kontakt s njegovom odjećom.

„Zašto to radiš?" „Što to?"

„Odmičeš se od mene svaki put kad zateturam - kao da se bojiš da ću te zaraziti."

(45)

„Ne želim te onečistiti." „Ti mene?"

Ona kimne. „Ciganske žene ne dodiruju muškarce koji im nisu muževi, braća ili sinovi."

„Zašto, pobogu, ne?"

„Zato što postoje razdoblja kada smo mahrime. Dok god ne

po-stanem majka - kao i u određeno vrijeme mjesecu - ja sam nečista. Onečistila bih te."

Odmahujući glavom, Sabir joj dopusti da ga dovede do ulaza u kamp-kućicu. „To je razlog i zašto uvijek hodaš iza mene?"

Ona kimne.

Sada je već Sabir bio gotovo zahvalan za perverzne i tajanstvene običaje kampa jer ne samo da su ga zaštitili od francuske policije i izliječili ga od

bolesti koja bi tijekom bijega vrlo vjerojatno rezultirala smrću zbog septičkog šoka - nego su i sveobuhvatno izokrenuli njegov pojam razumnog,

racionalnog ponašanja.

Svatko bi trebao provesti neko vrijeme u ciganskom kampu, Sabir pomisli cinično, da se riješi svoje buržujske samodopadnosti.

Stoga se pomirio s činjenicom da će tek postupno saznati što zapravo žele od njega, i to ondje i onda kada ga odluče prosvijetliti. Sada kada je izlazio iz kamp-kućice pridržavajući se za rukohvat, osjeti da je taj trenutak napokon došao.

(46)

Yola pokaže Sabiru da krene s njom prema skupini muškaraca koji su sjedili na stolcima blizu ruba kampa. Predebeo muškarac s golemom glavom, dugom crnom kosom, gustim brkovima, pozlaćenim zubima i prstenom na svakom prstu sjedio je na najvećem stolcu na čelu skupine. Nosio je široko, tradicionalno krojeno odijelo s dvostrukim kopčanjem koje je upadalo u oči samo zbog neobičnog niza ljubičastih i zelenih pruga uvezenih u tkaninu i zbog neuobičajeno naglašenih revera.

„Tko je, dovraga, to?"

„Bulibaša. On je naš vođa. Danas će biti Kristinori." „Yola, za ime Boga..."

Ona zastane, još uvijek malo iza njega s desne strane. „Chris kojeg tražiš? Kojeg je moj brat spominjao? To je to."

„Što? To je Chris? Ovaj debeljko? Poglavica?"

„Ne. Održavamo Kriss kad trebamo odlučiti nešto važno. Šalje se obavijest i ljudi dolaze odasvud. Netko bude odabran da bude Kristinori, odnosno onaj koji sudi i predsjeda Krissom. U važnim slučajevima tu ulogu preuzima

Bulibaša.

Zatim se biraju druga dva suca - jedan je na strani tužitelja, a drugi na strani optuženog - a biraju se iz redova phuro i phuro-dai. Iz redova starješina."

„A ovo je važan slučaj?"

"Važan? Odlučuje se o tvom životu ili smrti."

22

Sabiru pokažu, s određenom dozom formalne pristojnosti, da sjedne na klupicu postavljenu na zemlju ispred i ispod Bulibaše. Yola se smjesti na zemlju iza njega, nogu podvučenih ispod sebe. Sabir pretpostavi da su joj

(47)

dodijelili to mjesto kako bi mu mogla prevoditi što se događa, jer bila je jedina

žena u skupini.

Glavna skupina žena i djece nalazila se iza i nadesno u odnosu na Bulibašu, na položaju koji je Yola uvijek zauzimala u odnosu na njega. Sabir također primijeti da su žene odjevene u svoju najbolju odjeću te da starije udane žene oko glave imaju omotane šalove i da nose veliku količinu zlatna nakita. Ono što je bilo neobično jest da su oko očiju imale debeo sloj šminke, a i kosa im ispod marama više nije bila raspuštena, već pletena u raskošne pletenice i vitice. Neke su imale kane na rukama, a nekoliko baka pušilo je cigarete.

Bulibaša podigne ruku da utiša ljude, no oni nastave razgovarati. Činilo se da je rasprava o Sabiru već dobrano počela.

Bulibaša nestrpljivo pokaže čovjeku koji je Sabiru htio odrezati testise da pristupi.

„To je moj rođak. On će govoriti protiv tebe."

„Aha."

„Simpatičan si mu. Nije to ništa osobno. No, mora to učiniti zbog obitelji." „Pretpostavljam da će me raščetvoriti kao svinju ako ne presude u moju korist?" Sabir pokuša zvučati kao da se šali, ali glas mu promukne usred rečenice i otkrije njegov strah.

„Ubit će te, da." „A pozitivna strana?"

„Kako to misliš?"

„Što će se dogoditi ako presude u moju korist?" Sabir se sada već obilno znojio.

„Tada ćeš mi postati brat. Bit ćeš odgovoran za mene. Za moje djevičanstvo. Za moju udaju. U svemu ćeš preuzeti ulogu moga brata."

(48)

Yola nestrpljivo uzdahne. Stiša glas do oštra šapta. „Jedini razlog što si danas živ jest to što te moj brat učinio svojim phralom. Svojim bratom po krvi. Također ti je rekao da dođeš ovamo među nas i zatražiš Kriss. To si i učinio. Mi tada nismo imali drugog izbora nego da ispoštujemo njegovu

posljednju želju. Jer ono što umirući čovjek zatraži, to mora i dobiti. A moj je brat znao da će umrijeti kada ti je to učinio."

„Kako to možeš znati?"

„Mrzio je payose - Francuze - čak i više nego što je prezirao gadje, Nikad ne bi

nekoga od njih zatražio da mu postane brat, osim u krajnje ekstremnim okolnostima."

„Ali ja nisam payo. U redu, majka mi je Francuskinja, no otac mi je Amerikanac i rođen sam i odgojen u SAD-u."

„Ali savršeno govoriš francuski. Moj je brat po tome procjenjivao."

Sabir odmahne glavom u čuđenju.

Yolin rođak sada se obraćao okupljenu mnoštvu. No iako je dobro vladao francuskim jezikom, Sabir nije uspijevao razaznati što govori.

„Koji je to jezik?" „Sinto."

„Odlično. Možeš li mi, molim te, reći što govori?"

„Da si ubio mog brata. Da si došao među nas kako bi ukrao nešto što pripada našoj obitelji. Da si zao čovjek i da ti je Bog poslao tvoju nedavnu bolest kako bi dokazao da ne govoriš istinu o onome što se dogodilo Babelu. Također kaže da si ti kriv za to što nas je posjetila policija i da si đavolji učenik."

„A ti tvrdiš da sam mu simpatičan}"

\bla kimne. „Alexi smatra da govoriš istinu. Zagledao ti se u oči kad si mislio da ćeš umrijeti i vidio ti je dušu. Izgledala mu je bijela, a ne crna."

(49)

„Trebalo bi ti biti drago. Užasno pretjeruje. Ima nas mnogo ovdje koji vjerujemo da nisi ubio mog brata. Nadamo se da će se Bulibaša naljutiti zbog onoga što se govori i da će te proglasiti nevinim."

„A misliš li ti da sam ti ubio brata?"

„To ću znati tek kad Bulibaša donese svoju presudu."

23

Sabir pokuša skrenuti pogled s onoga što se zbivalo ispred njega, ali ne

uspije. Yolin rođak Alexi izvodio je maestralnu predstavu. Ako je to netko tko je potajno na njegovoj strani, Sabir zaključi da bi onda radije večerao s Vragom pa da se to sve već jednom završi.

Alexi je klečao ispred okupljenih sudaca, plačući i čupajući kosu. Lice i tijelo bili su mu prekriveni prašinom, a košulja mu je bila razderana, otkrivajući tri zlatne ogrlice i raspelo.

Sabir pogleda Bulibašu, tražeći na njegovu licu bilo kakav znak da je iziritiran Alexijevim dramatiziranjem, no činilo se da ovaj prihvaća igru.

Djevojčicu, za koju je Sabir pretpostavio da je jedna od Bulibašinih kćeri, čak se popela na njegovo prostrano krilo i oduševljeno skakutala gore-dolje.

„Mogu li nešto reći u svoju obranu?" „Ne." „Kako to misliš?"

„Netko drugi govorit će u tvoje ime."

„Tko, za Boga miloga? Čini se da me svi ovdje žele vidjeti mrtvog." „Ja ću govoriti u tvoje ime."

„Zašto bi to učinila?"

„Rekla sam ti. Bila je to bratova posljednja želja. " Sabir shvati da Yola ne želi daje dalje ispituje. „Što se sada događa?"

Referencias

Documento similar

Lelo u k aat u yaale le waaj ´ kun bisbil utiaal kubbilo unaj u beetaal jeex suuk u beetaal le waaj ku jaantik le israelitaob tu

Compléter les phrases suivantes avec devoir, pouvoir, ou vouloir au présent de l'indicatif, selon le sens (el sentido) de la phrase. réserver leurs billets à l'avance. c)

Je passe trop longtemps debout (de pie). Cliente Oh oui! Je comprends. Tu devrais prendre ton temps pour te reposer et détendre tes jambes. Coralie Je voudrais bien mais

Télécharger ou Lire en Ligne Le Miracle des Ronces Livre Gratuit (PDF ePub Mp3) - Faith Kean, « Quand je te dis que tu es capable de quelque chose, tu réponds juste, “Oui Adam, je

Télécharger ou Lire en Ligne L'Évangile de Jimmy Livre Gratuit (PDF ePub Mp3) - Didier van Cauwelaert, « Je m'appelle Jimmy, j'ai 32 ans et je répare les piscines dans le

Télécharger ou Lire en Ligne Mon je me parle Sandrine Pernusch Livre Gratuit (PDF ePub Mp3), Zéphira la tortue ne répond plus, papa et maman sont de plus en plus absorbés

Je vous livre ici les éléments de mon voyage au coeur d'un pouvoir méconnu et les moyens à mettre en oeuvre pour le déployer.... Télécharger

Télécharger ou Lire en Ligne Un amour sauvage Livre Gratuit (PDF ePub Mp3) - Sophie Lark, Si je ne participe à aucune fête, ce n'est pas sans raison.... Je l'ai vu dans un nuage