• No se han encontrado resultados

Respiratorni Sistem

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Respiratorni Sistem"

Copied!
17
0
0

Texto completo

(1)

SADRŽAJ

1. UVOD... 2

2. SISTEM ORGANA ZA DISANJE...2

2.1 Nosna duplja... 3 2.2 Paranazalni sinusi...5 3. PLUĆA... 9 3.1 Pleura... 9 3.2 Plućna cirkulacija...9 3.3 Inervacija pluća... 10 4. DISANJE... 10 4.1 Vanjsko disanje... 10 4.2 Unutarnje disanje...11 4.3 Regulacija disanja... 11 5. FUNKCIJA DISANJA... 12

5.1 Unos kiseonika u tijelo...12

5.2 Uklanjanje ugljen dioksida iz tijela...13

5.3 Regulacija tjelesne temperature...13

5.4 Regulacija acido-bazne ravnoteže u tijelu...13

6. RAZMJENA GASOVA U PLUĆIMA I TKIVIMA...14

7. ZAKLJUČAK... 16

(2)

1.

UVOD

Kiseonik je najvažnija materija od koje nam zavisi život. Disanje ili respiracija (lat.respiratio) je proces razmjene kiseonika i ugljen-dioksida između organizama i vanjske okoline. Disanje se smatra jednom od najvažnijih funkcija ljudskog organizma, jer sve ostale životne funkcije zavise od njega. Od disanja ne zavisi samo čovjekov život, već i njegova vitalnost i zdravlje u velikoj mjeri zavise od ispravne navike disanja.

2.

SISTEM ORGANA ZA DISANJE

Sistem organa za disanje obavlja razmjenu gasova između organizma i spoljašnje sredine.

Procesom difuzije se preko respiratornih površina usvaja kiseonik, a otpušta ugljen-dioksid u spoljašnju sredinu. U zavisnosti od toga na kom se nivou disanje odvija ono se može podijeliti na: unutrašnje (obuhvata razmjenu gasova na nivou ćelija i tkiva) i spoljašnje (razmjena gasova kroz respiratorne površine koje su u dodiru sa spoljašnjom sredinom).

Disanje je potpuno automatizovan proces, i odvija se na podsvjesnom nivou. Moguće je uticati na disanje voljnim aktivnostima. Uobičajeno, čovjek udahne 12 do 20 puta u minutu.

Organe za disanje ili respiratorni trakt dijelimo na:

1. gornji respiratorni trakt (nos, nosna šupljina, farinks - ždrijelo, larinks - grlo, i gornji dio traheje),

2. donji respiratorni trakt (donji dio traheje, i pluća koja uključuju bronhije i alveole).

Dio respiratornog sistema su i plućna maramica i respiratorni mišići koji „ograđuju“ plućni prostor (dijafragma i interkostalni – međurebarni mišići).

(3)

Slika 1.Sistem organa za disanje

Vazduh u toku udisanja ulazi u pluća kroz traheju na račun spuštanja dijafragme.Vazduh u toku izdisanja izlazi iz pluća na račun kontrakcije interkostalnih mišića i pomjeranja dijafragme. Parcijalni pritisak gasova pokazuje zasićenost krvi kiseonikom i ugljen-dioksidom. Unutrašnje disanje se odnosi na razmjenu kiseonika i ugljen-dioksida između krvi i ćelija. Spoljno disanje se odnosi na razmjenu kiseonika i ugljen-dioksida u plućnim kapilarima sa vazduhom koji je u plućima. Kiseonik se vezuje za crvena krvna zrnca, a ugljen-dioksid oslobađa i izbacuje u atmosferu pri izdisanju. Ovaj proces je moguć uz prisustvo hemoglobina u crvenim krvnim zrncima, i odgovarajućoj građi crvenih krvnih zrnaca.

Alveole su od elastičnog tkiva, i ima ih nekoliko miliona. Svaka alveola je obavijena plućnim kapilarima. Alveole su obavijene tjelesnom tečnošću koja je potrebna da bi se u njoj rastvorili gasovi i prešli iz jednu u drugu ćeliju.

Kiseonik se “unosi” u ćelije, a ugljen-dioksid “odnosi” iz ćelija na spoju kapilara i drugih ćelija u organizmu (nervnih, mišićnih, itd.) mehanizmom koji može da se opiše termodinamičkim zakonima.

2.1 NOSNA DUPLJA

Kosti i hrskavičavo tkivo grade nos i nosnu šupljinu. Na ulazu u nozdrve se nalaze dlačice koje treba da zaustave protok čestica pri disanju. Dve nosne šupljine su odvojene nosnom pregradom (septum nasi). U nosnoj šupljini je nosna mukoza koja proizvodi „mucus“. U toku udisanja vazduh se grije i vlaži. Bakterije i nečistoće se „lepe“ za mukus. Najveći deo mukusa čovek proguta, a bakterije bivaju uništene od kiselina koje učestvuju u varenju.

(4)

Nosna duplja se sastoji od dva dijela: spoljašnjeg-vestibuluma i unutrašnjeg-nosnih šupljina (fossae).

Slika 2. Nosna duplja.

Vestibulum je prednji, prošireni deo nosne šupljine. Koža spoljašnje strane nosa ulazi u nozdrve i oblaze prednji deo vestibuluma.Oko unutrasnje povrsine nozdrva smestene su brojne lojne i znojne zlezde, kao I kratke debele dlake.vibrissae, koje zaustavljaju vece cestice iz udahnutog vazduha.

U lobanji postoje dvije nosne supljine(leva i desna) odvojene koštanom nosnom pregradom. Sa svakog lateralnog zida svake od njih izbočene su tri koštane strukture-nosne školjke. Srednja i donja nosna školjka su oblošene respiratornim epitelom, dok je gornja oblozena posebnim olfaktivnim epitelom. U lamini propriji nosnih školjki nalaze se veliki venski pleksusi poznati kao sundjerasta tela. Svakih 20-30 minuta te strukture na jednoj straini nosne supljine ispune se krvlju,nabubre,dovodeci do toga da se rastegne konhalana mukoza i smanji protok vazduha.Za to vrijeme strujanje vazduha se preusmjerava kroz drugu nosnu supljinu.To periodicno zatvaranje omogucava oporavak respiratornom epitelu od isusivanja,smanjujuci protok vazduha.Osim sundjerastih tela,nosna duplja posjeduje bogatu vaskularnu mrezu slozene gradje.

U gornjem delu nosne duplje su receptori mirisa (olfactory receptors) koji detektuju isparenja materija koje su udahnute. Olfaktorni nervi prolaze kroz sitastu kost ka mozgu. Mirisni

(olfaktivni) receptori su smijesteni u olfaktivnom epitelu. Olfaktivni epitel je specijalizovani deo sluznice gornje nosne skoljke na krovu nosne supljine.Ovaj pseudoslojeviti epitel cine tri tipa celija (potporne celije, bazalne celije i olfaktivne celije).

Jedna od osnovnih funkcija gornjih respiratornih puteva je priprema udahnutog vazduha.Pre nego sto dospije do pluca vazduh se u gornjim respiratornim putevima cisti,vlazi i zagrijava.Da bi se te funkcije mogle obaviti,sluznica disajnih puteva je oblozena specijalizovanim

respiratornim epitelom,sa brojnim mukoznim i seroznim zlijezdama i bogatom vaskularnom mrezom.Strujanjem kroz nosne šupljine, vazduh se u sluznici pročišćava od prašine te se vlaži i zagrijava do uobičajene tjelesne temperature, dok disanje na usta može uzrokovati upalu grla. Prema tome, primarne funkcije nosnih otvora su:

(5)

1) filtriranje, 2) zagrijavanje, 3) vlaženje,

4) omogućavanje rezonancije u govoru.

2.2 PARANAZALNI SINUSI

Slika 3. Paranazalni sinusi

Paranazalni sinusi (lat. sinus paranasales) su šupljine ispunjene vazduhom smještene unutar kostiju lica i lobanje. One komuniciraju sa usnom dupljom putem otvora (orificijuma) ili kanala (duktusa) i obložene su veoma tankom sluzokožom.

Osnovna uloga nosne sluznice kod vecine sisara se ogledala u detekciji mirisa (olfaktorna funkcija). Evolucijom je ona pocela da gubi na znacaju (pogotovo kod coveka) i sluzokoža je postala važan faktor u procesudisanja. Na razvoj paranazalnih šupljina, odnosno promenu njihovog oblika i položaja, uticali su promena položaja tela u prostoru (prelazak na uspravni nacin hoda), promena nacina ishrane (narocito prelazak sa sirove na termicki obrađenu hranu), uvecanje mozga itd.

Kod čoveka sinusi počinju da se razvijaju odmah nakon rođenja jedinke, a ovaj proces pneumatizacije se završava između 14. i 16. godine života.

Sinusi se djele prema kostima u kojima su smešteni na četiri osnovne grupe: - ceoni sinus (lat. sinus frontalis),

- vilicni sinus (lat. sinus maxillaris), - sitasti sinus (lat. sinus ethmoidalis) i - klinasti sinusi (lat. sinus sphenoidalis).

Uloga paranazalnih šupljina još uvek nije definitivno razjašnjena, ali se pretpostavlja nekoliko mogucih funkcija:

-šupljine unutar kostiju smanjuju težinu lobanje, -povećanje reznonace glasa,

(6)

- izolacija struktura osetljivih na temperaturu (korenovi zuba i oci) od stalnih temperaturnih promena u nosnoj duplji,

- vlaženje i zagrevanje udahnutog vazduha itd.

2.3 ŽDRIJELO

Pharynx (ždrijelo) je mišićna tuba iza nosne šupljine i usta i ispred kičme. Meka paleta sprečava da hrana i pljuvačka u toku gutanja odlaze naviše. Na zadnjoj strani se nalazi faringijalni krajnik, limfni čvorić koji sadrži makrofage. Iz farinksa postoje dva otvora (Eustahijeve tube).

Eustahijeve tube omogućuju da vazduh ulazi i izlazi u srednje uho i na taj način obezbeđuju uslove za rad slušne membrane.

Na nižem delu farinksa se nalaze palatinalni krajnici, koji su takođe limfni čvorići.Krajnici obezbeđuju eliminaciju najvećeg broja štetnih materija koje bi mogle da oštete mukozu. Donji deo farinksa (ždrela) se nastavlja u ezofagus (jednjak) i larinks (grlo).

2.4 LARINKS

Larinks -je organ nepravilnog, cjevastog oblika koji povezuje farinks i traheju.Brojne laringealne hrskavice se nalaze u lamini propriji.Hrskavice mogu biti hijaline i elasticne i imaju znacajnu potpornu ulogu i sluze kao zalisci koji sprecavaju ulazak progutane hrane i tecnosti u dusnik. Larinks se često naziva „zvučna kutija“. Larinks obezbeđuje prolaz vazduha između traheje i farinksa. Larinks čine 9 hrskavičavih prstenova povezanih ligamentima. Larinks treba da bude uvek otvoren za prolaz vazduha. Najveći prsten se naziva tiroidna hrskavica koji može da se napipa sa prednje strane vrata. Na početku grkljana (larynx) nalazi se grkljanski poklopčić (epiglotis). On kao poklopac na raskrsnici otvara put prema dušniku dok dišemo, a zatvara ga kad prolazi hrana, koja zbog toga odlazi u jednjak, postavljen iza dušnika.

Glasne žice su sa obe strane „glotisa“ i pomeraju se na stranu u toku disanja da bi vazduh mogao nesmetano da se kreće u i iz pluća. U toku govora mišići pomeraju glasne žice popreko u odnosu na glotis tako da pravilnom modulacijom nastaju prepoznatljivi glasovi. Kranijalni nervi (vagus) su motorni nervi koji obezbeđuju proizvodnju glasa (govora).

(7)

Vazduh dalje prolazi kroz dušnik (trachea), koji počinje od VII vratnog pršljena. On se pri kraju grana na dva bronha, desni i lijevi (bronchus principalis dexter et siniter), koji se dalje granaju na lobularne bronhije (bronchus lobularis), a one na sve manje i manje dišne puteve (bronhiole), koje se završavaju terminalnim bronhiolama i konačno alveolama. U njima se vrši razmjena gasova.

Traheja je dugačka između 10 do 13 centimetara i povezuje larinks i primarne brohije. Zidovi traheje imaju 16 do 20 hrskavica u obliku slova C. Otvoreni deo prstenova je sa zadnje strane da bi dozvolio širenje ezofagusa (jednjaka) u toku gutanja.

Traheja je cijev koja je oblozena tipicnim respiratornim epitelom. U lamini propriji leze nepotpuni prstenovi hijaline hrskavice oblika slova C koji odrzavaju lumen otvorenim, kao i brojne seromukozne zlezde koje izlucuju tecni mucus. Fibroelasticni ligament i snopovi glatkih misicnih celija vezu se za perihondrijum i premoscuju slobodne krajeve hrskavica. Ligament sprecava preveliko sirenje lumena,dok misic omogucava njegovo suzenje. Misicna kontrakcija izaziva suzenje lumena dusnika i ucestvuje u refleksu kasljanja.

2.6 BRONHI

Traheja se grana na dva primarna bronha,koji u predjelu hilusa ulaze u pluća zajedno sa

arterijama, a vene i limfni sudovi izlaze.Sve te strukture okružene su gustim vezivnim tkivom i zajedno čine PLUĆNI KORJEN. Primarne bronhije (leve i desne) su grane traheje. U plućima primarne bronhije se granaju u bronhijalno stablo. Po ulasku u pluća primarne bronhije idu ka dole i u stranu,dajući tri bronha za desno i dva za lijevo plućno krilo.Te lobarne bronhije

dihotomo granaju na sve manje bronhije čije se zavrsne grane zovu bronchiole. Svaka bronhiola ulazi u plucni lobus u kome se grana na pet do sedam zavrsnih terminalnih bronhiola.

Bronhijalno stablo nema hrskavičavog tkiva. Nepostojanje hrskavičavog tkiva je odgovorno za probleme koji nastaju u slučajevima spastičnog bronhitisa i astme.

(8)

Alveole su kesasta proširenja respiratornih bronhiola,alveolarnih duktusa i alveolarnih

sakulusa,koje plučima daju sundjerast izgled.Strukturno, alveoli podsjećaju na male džepove.Unutar tih kupastih proširenja obavlja se razmjena gasova,kiseonika i

ugljen-dioksida,izmedju vazduha i krvi.Gradja alveolarnih zidova je specijalizovana da bi se olakšala difuzija između spoljašnje i unutrašnje sredine.Vazduh u alveolama odvajaju od krvi u

kapilarima komponente,koje se nazivaju krvno-vazdušna barijera:epitel i citoplazma alveolarnih ćelija,fuzionisane bazalne lamine,citoplazma endotelnih ćelija.

Kiseonik iz alveolarnog vazduha prolazi u krv kapilara preko te barijere,a ugljen-dioksid difunduje u suprotnom smeru.

Endotelne celije kapilara-su tanke i lako se mogu zameniti za pneumocite tipa1 na histološkim preparatima.

Pneumocite tipa I-ljuspaste alveolarne ćelije su istanjene i oblažu alveoli čineći 97% njihove površine.

Pneumocite tipa II-su umetnute između pneumocita tipa II sa kojima su povezani okludentnim spojevima I dezmozomoma.Ove velike ćelije su okruglastog oblika I nalaze se u grupama. Alveolarne pore posjeduje intraalveolarni septum i one omogućavaju izjednaćavanje pritiska u alveolama i omogućavaju kolateralni protok vazduha kada postoji opstrukcija bronchiole.

Slika 4. Alveole sa porama.

3. PLUĆA

Kod čovjekapluća su centar organa za disanje. Pluća se sastoje od dišnih puteva, i dva krvotoka. Jedan krvotok služi dopremi krvi u pluća na oksigenaciju (obogaćivanje kiseonikom), a drugi krvotok služi za ishranu samog plućnog tkiva.

Pluća su najvažniji deo ”pribora” za disanje. Nalaze se u grudnoj duplji i sastoje se od dva plućna krila. Pluća su šupljikav i elastičan organ sastavljen od bronhija, ogromnog broja plućnih

(9)

razmena gasova.• Plućna maramica je tanka opna koja obavija oba plućna krila. Sastoji se od dva lista, od kojih je jedan srastao sa plućima, a drugi sa zidom grudnog koša.

3.1

PLEURA

Pleura, plućna maramica, serozna je opna koja obavija pluća.Sastoji se od dva lista,parijetalnog i viscelarnog,koji se spajaju u predelu hilusa.Oba lista pleure se sastoje od mezotelnih ćelija koje leze na tankom sloju vezivnog tkiva koje sadrzi elasticna I vezivna vlakna.Parijetalni I viscelarni list zatvaraju šupljinu u potpunosti oblozenu mezotelom.U normalnim uslovima,ova šupljina sadrzi samo tanak sloj tečnosti koji vlaži pleura I olakšava da jedan list klizi preko drugog tokom disanja.

Svi poznati živi organizmi vrše razmjenu plinova s njihovim okolišem. Ova razmjena je poznata kao disanje. Za održavanje života, kisik se mora udisati u pluća, zatim procesom difuzije kroz alveolo-kapilarnu membranu i hemoglobinom u kroz krvotok prenijeti do tkiva i potom u stanice

tkiva u kojima se odvija aerobni metabolizam.

3.2 PLUĆNA CIRKULACIJA

Plucna cirkulacija podrazumeva nutritivne i funkcionalne krvne sudove.Funkcionalni krvotok cine arterije i vene,dok nutritivni krvni sudovi prate bronhijalno stablo i distribuiraju krv do najveceg dela pluca,sve do respiratornih bronhiola gde se anastomoziraju sa malim granama plucnih arterija.

Limfni sudovi prate bronhije ikrvne sudove.Limfni sudovi ne postoje oko zavrsnih delova bronhijalnog stable,odnosno ispod nivoa alveolarnih duktusa.

3.3

INERVACIJA PLUĆA

Pluća su inervisana i parasimpatickim i simpatickim eferentnim nervnim vlaknima.Postoje i opsta viscelarna aferentne nervna vlakna koja sprovode impulse za bol, koji se tesko moze lokalizovati.

4. DISANJE

Disanje je refleksna radnja kojom upravlja respiratorni centar - grupa nervnih ćelija koja se nalazi u najnižem delu mozga. Odatle se nervni impulsi šalju do respiratornih mišića i šalju informaciju da se skupe ili prošire, u zavisnosti od nivoa kiseonika ili ugljen-dioksida u krvi. Od viška ugljen - dioksida krv postaje manje alkalana, što stimuliše respiratorni centar, tako da udišemo i dublje i brže, a izbacuje se i više ugljen - dioksida. Međutim, ako se višak ugljen - dioksida ukloni,taj centar nam kaže da dišemo sporije i pliće, dok se ponovo ne postigne ispravan odnos.

(10)

Tokom udisaja grče se spoljašnji međurebarni mišići koji povlače grudnu kost unapred, rebra bočno i na gore. Istovremeno se grči dijafragma i, kao klip, spušta ka trbušnoj duplji. Na taj način se grudni koš širi a sa sonom vuče oba lista plućne maramice i za njih vezana pluća. Pluća se šire i kad pritisak vazduha u njima postane manji od atmosferskog pritiska, vazduh ulazi u pluća. Tokom izdisaja dijafragma i međurebarni mišići se opuštaju, što dovodi do skupljanja grudnog koša, čime se pritisak vazduha u plućima povećava i kad premaši atmosferski pritisak vazduh izlazi u spoljašnju sredinu. Disajni putevi se kod čoveka ponavljaju 12 puta u minuti i to pod uticajem impulsa se stvaraju u centru za udisaj u mrežastoj strukturi produžene moždine.

Procesi disanja su:

 disanje (mehaničko disanje)  vanjsko disanje (na razini pluća)  unutarnje disanje (ćelijsko disanje)  regulacija disanja (nadzor nad disanjem)

4.1

VANJSKO DISANJE

Vanjsko disanje se odvija u alveolama pluća. Zrak, koji sadrži kisik, iz vanjske sredine mehaničkim procesom disanja ulazi u alveole pluća. Iz udahnutog zrak u alveolama, kisik difuzijom prelazi u krvotok. U isto vrijeme, ugljični dioksid difuzijom iz venske krvi prelazi u alveole odakle sa izdahnutim zrakom napušta pluća.

Ciklus disanja je nesvestan proces koji se neprekidno ponavlja, osim ako je zbog poremećaja svijesti nastao poremećaj u njegovoj regulaciji. Vanjsko disanje odvija se u dvije faze:

 Aktivna faza-Udisanje

Kretanje zraka prema plućima je aktivna faza vanjskog disanja, ili udisanje. Ono je uzrokovano širenjem zida grudnog koša i spuštanjem prečage naniže. Udah povećava volumen pluća i u njima stvara područje niskog tlaka. Budući da je veći tlak izvana, zrak prodire u pluća.

U tijeku mirnog disanja intrapleuralni tlak, u odnosu na atmosferski na početku udisanje, je oko (-2,5 mmHg) i smanjuje se na približno (-6 mmHg) na kraju inspirijuma. Za to vrijeme tlak u plućima varira u rasponu od 0 do -1,2 mmHg, tj. postaje blago negativan.

Pri maksimalnom udahu promjer grudnog koša povećava se za 20%. Normalna broj dišnih ciklusa je 12 udisaja u minuti, a zapremina udahnutog zraka pri jednom udahu je oko 500 ml.

(11)

Prema tome,minutni volumen disanja(ili količina zraka koja prođe kroz pluća), prosječno je oko 6 litara u minuti.

 Pasivna faza-izdisanje

U pasivnoj fazi vanjskog disanja - izdisanje, dijafragma se podiže naviše a zid grudnog koša se sužava, što dovodi do povećanja tlaka unutar pluća. Nakon što se otvori glotis, tlak unutar pluća izbacuje zrak, zajedno sa oslobođenim CO2 iz krvi, u atmosferu.

4.2

UNUTARNJE DISANJE

Unutarnje disanje je proces koji se odvija u tkivima i ćelijama, koje iz kiseonikom obogaćene krvi koriste kiseonik a u nju vraćaju ugljen dioksid. Ovaj mehanizam, poznat je i kao metabolički procesa, proizvodnje energije neophodne za život. Unutarnje ili ćelijsko disanje je isti proces, koji se odvija postupno, u nekoliko koraka, a čiji je rezultat pretvaranje energije pohranjene u molekulima glukoze u upotrebljivu kemijsku energiju u obliku ATP-a.

4.3

REGULACIJA DISANJA

Živčani sustav prilagođava veličinu alveolarne ventilacije potrebama organizma. Zahvaljujući pri tome, da se tlakovi kisika i ugljičnog dioksida u krvi minimalno mijenjaju i kod teških

opterećenja respiratornog sustava. Centar za disanje se nalazi u produženoj moždine i ponsu, a regulacija disanja se odvija kontinuiranim emitiranjem impulsa.

Krajnji cilj disanja je održavanje povoljnih koncentracija kisika, ugljen dioksida i vodonikovih jona u tjelesnim tečnostima. Povećanje ugljen dioksida ili vodonikovih jona utieče na respiraciju, tako što nadražuje centar za disanje i dovodi do uklanjanja viška gasova ubrzanjem respiracije. Regulacija ugljen dioksida se vrši mehanizmom povratne sprege, tako da u toku pneumonija, emfizema i drugih plućnih bolesti, ovaj sistem može povećati alveolarnu ventilaciju-disanja 5-7 puta.

(12)

Slika 5. Shema razmjene gasova u plućima

5. FUNKCIJA DISANJA

Disanje ima nekoliko funkcija;

 Unos kiseonika u tijelo,

 Uklanjanje ugljen dioksida iz tijela,  Regulacija tjelesne temperature,

 Regulacija acido-bazne ravnoteže u tijelu.

5.1

UNOS KISEONIKA U TIJELO

Primarna funkcija disanja je unos kiseonika. Kiseonik ulazi u tijelo putem sistema za disanje, a zatim se u tijelu kroz crikulaciju dostavlja do svih njegovih dijelova. Sve ćelije u tijelu za potrebe metabolizma hrane imaju potrebu za kisikom.

(13)

5.2

UKLANJANJE UGLJEN DIOKSIDA IZ TIJELA

Ugljen dioksid je jedan od nusproizvoda u metaboličkim procesima. Ugljen dioksid se otapa u krvnoj plazmi, koja ga zatim prenosi iz tkiva do pluća odakle se on izbacuje iz tijela.

Kada Ugljen dioksid uđe u kapilare, on reaguje sa vodom, te nastaje ugljenična kiselina. Ta reakcija se ubrzava fermentima do 5000 puta. Već u sljedećem trenutku ova kiselina disocira na bikarbonatne jone i u ovom bezopasnom stanju se prenosi do pluća. Ovim procesom je

omogućeno da se ugljen dioksid 15-20 puta lakše transportira.

5.3

REGULACIJA TJELESNE TEMPERATURE

Tjelesna temperature se obično održava u rasponu od (36.1 do 37,0°C). Isparavanje tjelesnih tečnosti (kao što je znojenje) je jedna od metoda koja pomaže uklanjanju toplote i održavanju toplote ravnoteže tijela. Vlažan vayduh tokom izdisanja također pomaže u procesu eliminacije toplote. Negativan efekt može biti gubitak velike količine toplote zbog velike površine pluća.

Slika 6. Proces difuzije O2 i CO2 odvija se kroz semipermeabilnu membrane na temelju razlike tlaka (pO2 i pCO2)

5.4

REGULACIJA ACIDO-BAZNE RAVNOTEZE U TIJELU

U tijelu postoji složena ravnoteža između količine kisika i ugljen dioksida. Kretanje ugljen dioksida i kisika odvija se kroz brojne hemijske promjene u hemoglobinu i krvnoj plazmi. Poremećaj u radu ovih hemijskih puteve mijenja hemijsku ravnotežu tijela.

Pod normalnim uslovima, relativni nivo acido-bazne ravnoteže (pH razina) u tijelu je u rasponu od 7,35 do 7,45. Tokom disanja raste parcijalni pritisakugljen dioksida, povećava se razina kiselosti, i pH vrijednost se snižava na manje od 7,3. Isto tako, previše malo ugljen dioksida izaziva porast bazne reakcije krvi i porast pH vrijednosti. Budući da ljudsko tijelo održava acido-baznu ravnotežu unutar uskih granica, disajni centar mozga reagira pri svakoj promjeni pH i parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida (pCO2) u krvi. Kada dođe do promjena acido-bazne ravnoteže i pH, hemijski receptore aktiviraju proces disanja kako bi se pCO2 i pH količina

(14)

normalizovali. Raspon od 7,2 do 7,6 je kritična granica npotrebna za kretanje kiseonika kroz krv i ulazak kiseonika u tkiva.

6.

RAZMJENA GASOVA U PLUĆIMA I TKIVIMA

Slika 7. Difuzija CO2 i O2 između alveole i kapilara u plućima

(15)

Slika 9. Kriva zasićenja hemoglobina kiseonikom

Kiseonik je zastupljen sa oko 20,9%, (21%) u gasnoj smješi naše atmosfere, a njegov parcijalni pritisak je 160 mmHg u suvomvazduhu na visini mora, na temperaturi od oko 15°C.

NA RAZMJENU GASOVA KROZ PLUĆNE MEMBRANE UTIČU SLJEDEĆI ČINIOCI:

 Debljina površina alveolarne membrane. Promjena debljine i redukcija površine membrane znatno umanjuje difuzijski kapacitet pluća, što smanjuje količinu kiseonika i zasićenje hemoglobina u krvi i utiče na pojavu hipoksije. Ove promjene nastaju kada se u alveolama često nakuplja tečnosta, tj.. kad postoji otok pluća (edem), nadutost pluća (emfizem) zatim fibroza pluća, ali i mnoge druge bolesti pluća mogu dovesti do ovih poremećaja. Zadebljanje membrane može nastati i kao obrambena reakcija organizma na povećane vrijednosti kisika u zraku npr., kod umjetnog disanja i inhalacije 100%

kiseonika preko maske ili u respiratorima i hiperbaričnim komorama.

 Difuzijski kapacitet gasova. Difuzijski kapacitet gasova ovisi od stope difuzijenekog gasa koja je srazmjeran njegovoj otopljivosti i gradijentu pritiska (ugljeni dioksid, koji je više rastvorljiv nego kiseonik, ima bržu stopu difuzije).

(16)

7. ZAKLJUCAK

Disanje je sinonim za život, za postajanje. Udah je najubedljiviji znak života. Dugo se može živeti bez hrane, neko vreme i bez vode, ali bez vazduha ni nekoliko minuta. Osnovna uloga pluća tog fascinantnog organa koji omogućava da dišemo, dakle da živimo, da postojimo – jeste snabdevanje organizma kiseonikom i oslobađanje od ugljendioksida uz prisustvo šećera glukoze i vode.

(17)

8. LITERATURA

 Prof dr. Marko Vuković

,,Funkcionalna anatomija čoveka” Srpsko Sarajevo, 2002

 ,, Anatomski Atlas” Beograd, 2000.

 Dr. Med. Sci. Dragoslav Jakonić ,,Sportska Medicina”

Referencias

Documento similar

Con todo, as ecuacións de comercio exterior que estimamos para a economía española reflicten unha situación sostible que podería ter sido invertida reducindo o diferencial

4 Aunque autores tan interesantes como Clay Johnson (2012) optan por hablar de “dieta informativa”, nos parece que el término “dieta digital” enmarca mejor el

[r]

go anestesia y calima el prur ito. en los ca sos obana les, 1Jer o provisori os ~ generalmente en los cas os rebeldes. E:l autor las cree soberanas paJra unuchos prur. Se aconseja c

Os obxectos colocados na mesa.... Os obxectos colocados

Este Máster tie ne u na fi nali da d te

presente) de extrema violencia que encuentra su correlato «real» en las múltiples formas que puede adoptar la novela de la violencia: sin embargo es preciso aclarar que

Na Bibliji, koja je poticala sa broda „Baunti” (još uvek se čuva na ostrvu), naučio je nekoliko pokolenja ostrvljana da se mole, čitaju i pišu. „Topaz” se vratio u Ameriku,