SADRZAJ
Enes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija 5 1< PJESME N ..v' ~JtarnJJ 71vot _ ...••...•...•.•...•... +Suton . -l--Proletna noc . .~Ljubavna pesma . Stimung . One - One . Vecemja zvona . Jablanovi . Podne u krsu . Gluho doba . Starinski motivi . Utopljenik . N ekad . Sapat . Preplasena . Nemir . Njezine misli . Cekanje . Ocajnik . Prosja~ Rll:hi~ . Gresnl mUJeZln . Jesenji rastanak .
Hercegovacki pejzazi (I-XV) .
o Grad rima i ritmova •...
Zidanje Beograda . U podrumu . '0 Prvi snijeg . Akvarel . Pjesma na mansardi . Voz na jug . Juzni grad . 37 39 K 41 II 42 k' 44 45 46 49 50 51 53 55 56 57 58 6.9/
W
62 63 64 66 67 87 89 91 93 95 96 98 100Opet u zavieaju 102 Pijani eamac 103 U orasju 105 U po1jima 106 Drugu 107 Bastovani 109 Noc u vinogradu 110 Cuvar 111 Pjesma dozrelih 113 Molitva na stijeni 114 Osmijeh jeseni 115 Neretvi 116 Oprostaj s Mostarom 118 Prognanik 120 Krik p10ti , 121 Fratar Andrija 123 Ja Adam 124 Podne 125 Gre 127 U rodnom gradu 130 Hamza 133 Hamza 135 Vihor 137 Sa ciganske strane 139 San na Jadranu 141
Drugovima poslije dvanaest sati 145
Zvuci u srcu 148
Sa p10ea istoenih :. 1.5.J
Zavist zene Merham :'" (153) Dzumas zena putena : ...•... 154
Kahrimova pjesma 155 Bastovanova pjesma 156 Pjesma m1adosti 158 Pjesma od1asku 159 Prkos \J1)O'> Pismo 161
Rob Manas i djevojee ribarevo 162,.
Hamim '163 . Sajafimovo ropstvo 164 Ogleda10 Hanarino 166 Gunar 168 Savjet ' 170' Rijeei na eesmi 173 Hanarin pog1ed (l14-/ Amra '175' Hanarin put 176
Iz jedne zaprasene knjige 177
Kahmarov savjet 178 Pjesma nepjevana 180 Tri grad a , 182 Hajamanta 184 Priea 0sreci 187 GROZDANIN KIKOT izabrane pripovijetke
\( Skender Ku1enovic: Iz smaragda Une 193 \\ Grozdanin kikot ...•...
(ir~)
~ijinll Ijubav }:O6.
. Pamrav :?19 .".1)2:igit-7 (~14) . ·--lz~_ 3'40 Babanova bijeda 346. .~_.~ 355 Dobn 362 Krnata 37Q
'''- Hadzijin mae
I~W
,ii',\-~~~eaj Ra\li\..s1ikl!.ra:...: ~2:~J1/
': M. ternan: Biografija, bibliografija, literatura 433
Napomena 443
SUTON
.vSuton
Sene se uvlace u sob~..mQju
mlmelakeuce)skov'c;
se ku e
tilto' §apcuiadovoljne"li'io~ini
uvlace se kradom u dus~moju sa
....
sanjairi~A~~iin
Ja nepomicno sedim
slusam sapat njihov
u beskraj se gubim
.,~".","" •._.._.:, :.:_.:.:;..;:."' ,._ ..,_." .•..;;".•w.- .• ·"·· -,
U peci tutnji
kao iz daljine da jure neke. horge
----·-·---l,es·ne·crvene
u beskraj jure s plamenim jezicima
i crvenim ocima
I tutanj ko vetar prohuja
Suton pad a
Casovi leno Jlpolusnu
teku
NjihalobiJe
...'...
-- ...,.
Otkucaji kradu se u tami
Na crnoj visokoj k\lli pauci mrezu pletu,
i
iiitiIfia··uuikimpre:krivaju·il1ene···
.
Jedna crna vrata k sebi me vuku i marne
Od nekud sapcu
Tupo zvone
erne me sen~_._gQJ.!.~
f.!~:f~.~!(5i.!~~l:l.s,,,,e~':l
..s.~().s.a1!l!
II 1t.-, /(" ,f'" 39Grmi
Kisa Hje
Strah me
Vi~em
u pomoc zovem
PROLETNA
NOt
Proletna noc u zanosu jezdi
na mese~ini mladoj i oblacim lakim
Beharom bog oven~an stoji say u belu
smeje se u noc mladu
slusa kako sve dise
sapce
stvara
i
sokove sise
Smeju se i drhte zvezde
padaju na boga i belu mu bradu
Sve u beharu tone
Proletne noci u zanosu jezde
A neka visokamrka sena
.
kora~lipoljil1la. sa .koseni PQ4~kQm
ma§e
seje
i furl ko da je vetrl gone
a za njom sumi
susti
42
UUBA VNA PESMA
Sadrvani stari pod beharom sapcu
zacarane reCi S£Jle blede mrtve prisluskuju kra<l.QP,1
T"
1.~--'-'~'--..T.;'"spav~~,lJJ:aga-'---""'".' -- '--.-Behar pada na te na noge i grudi
. ti gole Juzna strana noci puna napregnutih
tajna pokrila je tebe Meseci!la.~:voje tela pije
Usne-s_e
tvoj~j1:iicii
.
mole- '.."....
,..' "
a vede sJll;!.tre
Ti sarna. goris u ovoj ble~oj
.... ' 'zaspa,loj noci
- noci mrtvih sena i mesecine bele '.-. Munnare ko utvare mlade gole
bleste se s osmehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene
U mesecinu se dizu
ZVOJ:l,ik~~ra~anzao i mrk na
- -p-- --- mesecini cuti Nizanj se S,~rt ~p~§ta
kroz erna oknavreba ledeno se eeri i slusa krikove n()ci~.,-- -..-.•...-..
_-Ja uzalud cekam Sal'cu sadrvarii' stari
Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke erne kapije me mami.
STIMUNG
ONE - ONE
Vl.lduse
Jesenje lisee uspavanih snova gubi se
u tonu sazorelih boja
Seta pada na lisee uspavanih snova
na mime jesenje vode i na sustale
Tonovi sazorelih boja ko tiha
daleka pojanja zamiru
u mojoj dusi
i u mimim jesenjim vodama
sto pod refleksima
zutim oplakuju sebe
Prokisle vrbe jedna pokraj druge
ko sirote cute
spremaju se nekud na puteve duge
tonu u magle i ve~emje tame
Jesen
Prokiso ~ovek kroz maglu se vu~e.
PlasljtY9_kOl1.~4~sjJap~uu
gra-nama sene
zavodljivo mame
trepte
bleste se na mese~ini
pri~ju blede bajke iz starog doba
belim masu s grana
mame mene nekud na bele pute
sto u tajnosti vode
Zamore
Tisina
Plasljiv drhtaj se prene
zamre u tisini
Odmi~u
Gluho zvone
Bela povorka cela u mese~ini tone
Neko u strahu pobozno sapee:
Odlaze odlaze One
One
Povorka zapeva
tone
Odlaze One
Tih vetar
46
VECERNJA ZVONA
I(Sumrak
Zvoni zvoni
~riguseno 4rbti -dec~)
uzdal) zamor
'i . ','. , .Uzalu4ho'mole strepe
ljudi - deca
Neko grca
suze roni
Bespomocno bono zvoni
~voQi
Jeca,
U sumraku humci tonu
Senka bela: kapelica
cuti
trepti
i povorka neka cela
dugih sen~
u sumralcu tone
vrvi
moli
Jeca
zvone
zvone
Vecemji vetri
uzdisu u granam'
zamore
s~ptu-i mrse grane tamns~ptu-ih vrba
sto meke ko kose tvoje
tuzno tiho placu
uzdisu
mole
Sve u mrak tone
Na bregu tugaljivo
zvone
zvone
Zabat oesni
vice
o
litice gole razbija se voda
huci
preti
i kamenje roni
N eko ocajno u pomoc zove
dok ljudi - deca
uzaludno mole
Tiho grca
jeca
zvoni
zvoni
Ti hrlis pognuta
put naseg sela
noge ti drhte:
Zelja
Uzdises
jecas
Nada ti svehla
Jos priguseni jecaji
drhte
zvone
Krneni te sene gone
J·ecaiu .
<ii·lite" zvone
JABLANOVI
Kroz san sume jablanovi u mlakim vetrovima Lisee im leprsa kao lake s~ne U beskraj putuju proletne noei Za njima dizu se ko snovi sve novi
jablanovi
Visoki strasni trepte Zagrljeni sapeu u tami pruzaju ruke
masu idu ponosni
i kao dzini micu u tami sve no vi
50
PODNE U KRSU
Sunce pali
Neko ocajno izdise
stenje
Po golim stenama u belu
titan Hi bog velikim korakom
necujno se penje
Sve gori
Bahat
Zamor
Glasovi neki
usijani crveni
plasljivi laki
potajno snuju sakriveni
A titan Hi bog uz stene se penje
i nad ocim s rukom okrenu se:
sve prestraseno zanemi mukom
Sarno jos neko izdise
i ocajno stenje
4·
GLUHO DOBA
Ponoc mesecinom opiicma zuri
_'. ,., ...•..•• ~_ ••..•. _.__ ~._., •..."... ,J •... ',_r"" -,,<".sanjivo
oTestl ...napregnuto cuti
Maglina se Hje tonovima mrtvim
Glasovi neki daleko se bude
zamiru bono
Prazni se puti bele
u tajnosti vode
tonu u maglini mesecine mime
Pod cempresim cmim groblje nice
puno zivih sena
i basluci beli na mesecini se cere
jedan za drugim na humcima nicu
neki u dnu groblja glasovi kukaju
glasno
neke bele sene necujno se micu
i u mesecinu s kuknjavom se dizu
Ispod cempresa crnih bude-se ploce-bele
Bez ton a glasovi neki u usima mi zvone
i dok ja idem mimo
za sobom sum i bahat cujem
to Oni hoce da me plase i kao ludu gone
a kad ja mimo stanem i slusam
Oni kao deca nasmeju se
beze
Tada cujem da nesto ko orasi zveci
i bele sene u tamu se gone
a basluci sami cere se i bleste
Maglina se lije tonovima mrtvim
i sve u njoj pusto ukoceno tone
NEKAD
Draga, blijedi zora.
Cuj, konj de u avliji.
Put je dalek.
U ciku zore cujem smrtni lelek.
»0 dragi, ne ostaj dugo!«
'. Ti kazes.
~, »Sa nasih pendzera izgledaeu te niz polja.
Brojaeu dane i mjesece
I vesti ih zlatom na crvenoj svili.«
A
sad-Lezim na tvrdoj zemlji.
Prenem se
-Ah, u tudini sam!
Podignem glavu, mislim zora.
0, nije, nije!
To blijedi mjesec prosipa
Mrtvacko svjetlo po tudini.
56
SAPAT
Sumrak.
U tihim bastama skriven harem suti.
Dvije zene same u konaku sjede
I potajno sapeu.
Dok vecernje slutnje u mislima jezde
Jedna od njih sapnu:
- A sad, draga, sta eu?
Sapnu tako tiho, plasljivo i bolno
Ko da i zidove zlobne usi rese.
A jezivi sapat kao slutnje drhtaj
Oba srca strese.
PREPLASENA
- Dragi, slusaj! Je Ii to lelek noCi,
Ili u mjeseCini zapjevka mrtvaca? 0 nije nista, nista
On necujno sapce.
-To se mjesec smije vrh lip ova granja; Vjetar ga njise i u liscu susti.
OA!'1!.g~,cuj~~e,
Pjan!il!Jj:foo. mi.lQyaIlja! - Eno vecpijet'o pjeva!
Od njegove pjesme srce mi zazebe. Dragi, kuku, sta cinimo mi?
- 0, to je nas stari pijetao, draga. On u svako doba pjeva na mjeseCini.
NEMIR
Jasmini cvjetaju i baste listaju. Prolaze behari.
O,.bije}or:uho ..moje dj~vojacko, Sto trunes pusto u staroj sehciri! U zelen cup svakoga jutra
Bacam po kamicak
I tako brojim dane iscekujuC' tebe,
o
dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam derdef,A katmer i jasmini venu u avliji nasoj. I jeseni venu, i zime dolaze,
I puste duge noci jezde bijelim ravnima. Budim se.
Vrisnem iza sna ko preplasena ptica: - Ko kuca zvekirom na vrata!
0 nije nista, nista -To moje srce bije I dolje u aharu zveCi Lanac nasega ata.
64
GRESNI MUJEZIN
o
bijela FatImo, zasto se skrivas
Pod vinovu lozu u avliji vasoj?
Ja ne gledam vise nas grad,
Carsiju ni pazare.
I po~a sam zab()ravio zbog oeiju tvojih
0, zasto se
skfivasPod vinovu lozu u avliji vasoj
Kada ezan u¢im sa tanke minare?
Cio. nasgrad p()Sl!tj<;llJjnar~tima
Ko bijelim pjesmama bogu.
O'liJepaFaIlmo,
U suton plav kad zatrepte zvijezde
I svjetla prospu se grad om
U sve rarnazanske noci,
S(lhinkQg~iiiinaiet(lLkad~ ezan ueim
Mislimllatvoje.oei.
A kada kroz baste sitl1i potoci
K()_zl!l:ij~g~L~.I'~1?ra
.
Zablijeste u mjeseeeve noci,
Ja dugo gledam
U vasu bijelu avliju i kulu
Sto se prelijevaju ko od sedefa saraj.
I stojim na minaretu
I neeujno pjevam:
Avaj!
Cuj me,
0euj, bijela FatImo!
II
Nad rijekom vrba mjeri dubine
I mrsi kosama njene bistrine,
A ljetni dan - razbludni Pan
Mami je s plave visine.
Sjenka joj na bistroj vodi ljulja
Cio sareni, pun suma svijet~
A posred rijeke. sunc~lli:l;raci
Koz~atnipC1u~i,
....
1(0 krti jallci
Ve;g1(lgroman, zlatan cvijet.
Nenadan trzaj sjenke se mace.
To zlatne pauke krilom tace
Nekakve ptice ostar let.
III
l<!a.Q(lIn.
se proplice vrbama krozko~e
Mjesec nl:i.smijan~zut.
Duboko dolje u vrbaku
Pana su smele djevojke bose~
Izgubio je put.
I cijelu noc ne nade puta;
Zape mu djevojcin skut.
A kada ciknu rujna zora,
On kraj nje zaspa od umora.
ISceznu mjesec zut.
Toga sam jutra vidio Pana.
Spaya. OStnjeh tnU naJicu pljstl:i..
Ons.iiijj"i1:":
prolj~ce
72
IV
Tanka je sjenka na vodu pala Ko uzdah, ko krila dah, Ko da je zelja na vodu stala, U njoj se kradom ogledala Ispustiv necujan strah. Bistro i tiho podne je bilo. U vodu gledale vrbe snene. Mlaz sunca kao svileno krilo
Ljulj'o se necujno nad plavom rijekom I kao san mahao mene.
U taj cas kao da bijela ruka, Sva svijetla i kao madijom nekom, Skide haljinu sa divne zene.
v
Go, s\lncan junski dal1. Horizont biljeze jablanoyi. •. N~q)l8.volff'neDuoolilICko san. Kroz vrbak vreba pritajen Pan. Nad rijekom blijeste golubovi. Nenadno prestrasen krik Nice sred modre pucine I razli strave cas.
11'jauk pade sa visine, 11' utopljenika glas?
To val zaroni u dubine A za njim bijel talas.
VI
Probuden podnevni san
Po rijeci prosu kikot p'jan.
Odakle cujem razuzdan smijeh?
IIi su nimfe u vrbaku,
IIi u meni slatki grijeh?
IIi se smiju cvjetovi nara
Sto vrelom krvlju na rijeci gore,
IIi se smije vrela jara,
IIi se negdje orgije ore?
To Pan sa svojom svitom
Camcem rijeku para.
Ode put vite gore.
VII
Noc cma, suplja.
Dazd hukti u lozi.
tfkoilbiffii-·sKnven treperi smijeh.
Drhti mi srce.
Sumi u tijelu.
U meni raste grijeh.
Sumovi postaju mlazovi crveni,
A grijeh raste ko krvav cvijet.
Huk nosi krajinu.
Vinograd tece.
Koliba postaje volsebni svijet.
IIi to dafd radost mi nosi,
IIi Pan s frule zvukove roni?
Zena se smije i drazi nudi.
Dafd lijeva.
Grmi.
Vinograd zvoni.
76
VIII
Osoji se puse.
Dan uzareno trepti.
Cvrcak IjytQ.p-i§ti.
Viela-Zemlja zgara.
Samo cokot brekti pun zlatnoga grozda.
Cuj!
Dolinom p'jano ozvanja bukara.
U_hladujas~Ila l)an razvaljensjedi,
Vre~Ldah mu_paligQlao-_mu~k~pr~a.
NfegovHpogIedplamti od nabrekle
zelje-Beracice vode redove od trsa..
I
od muske zedi on grozdove cijedi
I
bukarom pije uzezeno zlato.
U njem snaga brekti.
Pjesma vazduh para:
»Grozdan. mOlJ1ceJjubi zlato neharato. ('.
."""'-.~---'-~-.'.-...__._,--_..__._--"----~~g\njednako
pij~-Da svisll.~()(fb'j~sa.
Alcacijablan Pn!~[SY9ju dugu sj~_nku,
Prosu mu se vriska do pIavil:Ciieb~~a;
.- -., ..- -.•...-- - -.'.IX
Krvavi narovi u podnevu
Ko strasrii snovi blijeste, gore.
Kraj rijeke Pan sanja u basti:
Djevojci bijele grudi zore.
Labud nebeski - oblak bijel
Kroz plave visine razbludno plovi.
Podne je leglo, grca u grcu.
U ploti rastu pozudni snovi.
U rijeci bijela sjenka drhti.
Pan zudno za njom ruku pruza.
Socne mu grudi pred ocim' blijeSte,
A
sjenka biva sve duza, duZa.
Odozgo iz gaja ko zloban mladic
Vjetar se zalece,
Kroz vrbe minu.
Oblaka nesta .
Podne se krete,
Pan tdko dahnu
-San se rasplinu.
x
Kf~z
~~~_Xt~"a.J!1.
yj~lar;
Kllo-h
sepotaJellkrade?
Idem oprezno za njim Bez suma, kao sjena. Osmijeh mi na licu treperi
ler
slutim da je negdje U gaju skrivena zena. I sto god koracam dalje Srce mi jace bije. Vidim je kako mi rnase, Iza drveca zove:»Pan me je za panj svez'o. Spasi me, mladicu dragi! Bracu ti jagode socne, Dacu ti drazi svoje.«
Pridoh joj priuzu da drijesim. Ona sva srecna treperi.
Ko vjetar miris kad nosi Njena se kosa prosu. la pruzih ruke za njom, A sunce u tom casu Kao da glasno viknu
-XI
Z3:cudena suti tisina nad gajeIll.
Crven mjesec kroza nj tkaje zlatne sanje. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Zamro dah u gaju.
Ne dise ni granje.
Skrivena u tami drhti playa ptica.
(Njene slutnje rastu pred mjeseca sjajem.) Sarno ako zraka na perje joj padne
Strijela ce da zvizne utisalim gajem. Panu srce raste s mjesecom u visu. Ostru strijelu drii na uzglavlju lukao Nebom kresnu zvijezda.
Zlatan trag zapara.
92
Tajanstvena slova pise,
Ko da zedni pauk negdje
U skrivenim pukotinam'
Krv mi sise
U podrumu,
U podrumu.
PRVI SNIJEG
Prvisnijeg,prvi
snijeg
Ko krhak mir na zemlju pao.
Jutro, jutro!
U svjezim tijelima osmijeh drhti.
0, kako su nam koraci krti!
Na prvom snijegu, na prvom snijegu
U svjezim tijelima
Osmijeh drhti.
Ja mislim lutajuei ulicama grada:
0, u provincijida
sam sada
Negdje duboko, duboko
Pa da IIli snijezna poljana
Gleda u toplu sobu
Ko bijelo bozjeoko!
Pee pIa-rosa
u.
sobi. .
Osamljenmir.
Aja sam.
U sirokoj se haljini Ijeskam
Dok na polju suti snijeg visok i bijel,
Ko sreena luda se smjeskam
I ne znam sta bi htio.
0, kako duboko suti
Snijeg visok i bijel!
Prvi snijeg, prvi snijeg
Ko krhak mir na zemlju pao.
Jutro, jutro!
U svjezim tijelima osmijeh drhti. O. kako su nam koraci krti!
Na prvom snijegu. na prvom snijegu U svjezim tijelima
Osmijeh drhti.
AKVAREL
o
bistri jesenji dani. Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami.o
bistri jesenji dani! N as grad je zreo akvarel Pun plavih. zlatnih boja. Pralja je majka moja, A ja s plocnika deran Bos ulicom pjevam:o
bistri jesenji dani.Na svemu vas zlatni osmijeh titra: Na prozorskim oknima
Skrivenim u granju,
Na zastavicama auta hitra,
Na licima sto blenu u vrevu danju. N a kosama gospe sa drugog kata. Na piljarice satoru bijelu,
Na katedrale kupoli zlata. U nasem malom dvoristu Vijore haljine, haljine PIave, crvene, bijele, sarene,
96
PJESMA NA MANSARDI
Na mansardi mojoj gore u rupi krova Stanuje Arapin Ebu Sufjan
-Sejk svih diinova.
I kada vjetar po tavanu vije. On buce ko sova:
- Huu - Huu! I nas je gospod Jehova.
U
mene ima izblijedio paravanSa japanskim sarama s ostrva Sikoka: Mlada Japanka siljatoga oka
Klanja mi se i smijesi.
- Hodi, dragi, kaie, gotova je moka.
U
vasoj zemlji ne pije se caj. Vi ste sumvi IjudiS mozgovima tvrdim ko bukve, Pogane ste cudi
I drecava oka. Moka, moka!
Na njoj je izblijedjela haljina I tanki, bijeli udovi
Vide joj se dok mase mene. Q•.._dI:a8-a-l~p<in.lcQ,j(;!uk(;!iem,
Sto
sLtl!lcQ Qlijeda ? Mi smo varvari, Mi volimo krvI boje drecave, sarene. Tt~ikrhka, blij~Qa,
A llri~sS~iene
Sfmkihb()~()va kQ.pI Qyke I krvi vrele,
Crvene.
Kroz mansardu fijuce vjetar I Ebu Sufjan buce ko soya.
Japanka se smijesi s otoka Sikoka, Japisem cudna,
Siljata, japanska slova Dok namiguje ona, - Moka, moka!
o
drag a Japanko,Hvala, hvala, kakva moka! Gladan sam, gladan.
Sanj' 0 bih u opijumu s tobom Ali ne mogu,
0
ne mogu Da stisnem prokletog, Drecavoga oka!OPET U ZAVICAJU
Kada u suton play
Mjesee i zvijezda vecemja
Prospu svoj smijeh u zelen-granama,
Niz aleju dugu lake kocije lete,
Vijore toalete.
Tad mlada pjevaju tijela:
0, koliko smijeha,
o
koliko zelja!
SutOl!j~J:?ogata od~~g'!_l><>.ga
Puna dijanianiiilisafira,
Oci su pune ljubavi tijeUi,
Sve zvoni kao srebrena lira.
Pod zelen-vrbama kraj rijeke
Opet sam sam ko Pan,
Sree mi puno obijesnog smijeha,
Tjera me~enaJ:D.a.da ;z;~pjevalll:
N~jljepsu.()dYlis ..o<iYdcu'tamo
U,zelen-vinograde, u .luke svjeze
Gdjetrsk~ ..sum.eivrbe poje,
Gdje Grozdan
Grozdana
Ljiibe se.saqlo,
, """" .
0, ko nimfu cu je
Odvesti tamo!
PIJANI CAMAC
Pijem u cameu cijelu noc,
Pijuc' mi naraste vec brada sijeda.
Bezbrojne zvijezde rijekom plove.
Kroz vrbe zacuden mjesee gleda.
Neko me s onog svijeta zove.
Na drugoj obali razgovor cujem,
Ostavljam casu, prestajem piti
I plovim, plovim cela vrela.
N oc prede beskrajne, srebrene niti
I od njih tka magline vela.
Kad tamo na obali s djevojkam' iz sela
Razdragan stari gospod se smije
I bradom mjeseCinu vije ko pjenu,
Na krilu drii divnu zenu,
Srebrene eekine po njoj sije.
Smijao sam se s gospodom starim.
Pili smo mnogo zlatnog vina.
Pric'o mi mnoge divne price,
U dzep nasuo srebrenih eekina,
U casu sipao bozansko pice.
104
- Stari gospode, nek zao ti nije 8to te zaboravise ko samostanca. Bar zivot kraj tebe mirnije tece Kad si se rijesio briga lanca. -A on mi na to sapatom rece: - Nek srecu kusa sad gospod novi. Stari ce snase vrbakom da lovi.
U ORA8JU ~
U orasju u sirokom Vrelo podne zrake toCi,
U orasju u sirokom zlata blijeste. Sve je tiho, bolno tiho,
Mlada vrba zucno soci. Kroz orasja kroz siroka Vode teku, nose dane Ko i lane.
AXaj,tugo!
BljehmPfatno runo zl~tno, Moje-dane uplaka.I!~' U orasju u sirokom Zlatne vode, zlatne dane 'f!cajeJisno zelen~g:l'anje. Sve je dho, bolno tiho'. 8umi rijeka,
Neko pjeva:
Aoj nane, mila nane, Lele meni!
Odnese mi tiha voda U nepovrat mlade dane, Aoj nane, mila nane, Lele meni
-Teske Ii su noti same!
U POLJIMA
\tj
Mjesec je sjao i mi provedosmo Cijelu noe na sirini livada. Vjetar tala~~§~Jita,
Agijele~e~'a9m~hivahu mjesec. Pred nama svjetlucahii-case~--- .... Iz naseg kruga ozvanjase
Veselje i pjesma poljima. Sada sam idem kroz polje. Jutro. Osmjehujem se.
U rnQIIltijelu lezi opojni umor, Z~jIll1om daleko jos zvon,i Veselih drugova smijeh.
Lisee u granju sumi, sumi u meni, I rijeka huji, huji kroza me, Ii plota me doziva
Crven makov cvijet. 0, zbogom, drugovi!
Mjesec je davno zasao za brdo.
Vas smijeh mi iz daljine jos nanosi vjetar. PrijateIji, necega sebojim:
Vas smijeh
u
dolini zvoniDRUGU ,.v
Vece je.
TOiitCpl'!y~J)rda.
J ~_l?ij~I:11~~111.
Drtlze, parenje.piljkl.·. nanosi vjetar; Ostri im miris pijano
Posree kroz vazduh ko ija.
Hej, sy~je pijano .rasirenih grudi! Preda mnom sute case
Crne i teske ko misli crnih Ijudi. Ja pijem sam.
Vrijeme ko mrk, ogroman barjak plovi I mene, bregove i krcmu nosi.
Zagrobnim i crnim smijehom noei Sve okolo sumi,
Necujno se smijesi,
Vazduhom se vuku pticurine vrane Ko nabuhli lesi.
Ja vicem: Hej, vina jos! Zar nikog nema?
108
I vrijeme sumi u dubokoj noei. A moj drug
Ko tamna, ukleta mrlja Bez cilja luta po svijetu I 'nekas.trasnasj~nka erne mi case toci.
BASTOV ANI tA'
Miruje vece.
Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi. Mi ko mjeseceva braea bludimokrozpolja.~ Nasa se povorka bjelasaispod tihoga granja. Preko sirokih poljana nasa povorka ide S dugackim orudem na ramenima. Mi smo svestenici u tihim noCima, Smtraj i poCinak sijemo poljima. Bijela povorka koraca kroz tisinu. N as dvoje posljednji idemo. Tijela.llam zagrljena sute.
o
kako 'su-Teska:;tiirioma, slomljena! MLsamo mirni p()(;jp.a.k_~~li1l1o,Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi.
Vi~okougranju.sutitmI1a., ',/, "" Sum tni slusamo teskih nam koracaja
I nase misli zamorne usutanju. A noe je beskrajna, tiha, tiha I nasa tijela tako su teska, umorna, 0, snago moja!
A ja jos po cijele sate Snatrim i sutim. Tiho je.
S;'lmo moja lula Svjetluca nabrijegu Koivanjski krijes.
PJESMA DOZRELIH
Vece, vece.
Ko crven bozji trak
Drum se crveni i trne u meni Ko krvav zrak
Uzrele njive rumeno zore, Sik;tavisuIll u klasju zvoni: 0, znas Ii da nam go dine zore? 0, znas Ii da nam godine zore?' Ponesi u kucu snopove zrele. Tako nam ocinski grobovi zbore. Ti drumom hodis,
Zreo snop nosiS,
UkQsi vijenac crvenih cvjetova. U dom miponesi zreosnop, draga, Dokle jos zelje u tebi gore!
Proci ce doba i vreIih snova. Vrijeme je, vrijeme,snopovi zore. Tako narri ocinski grobovi zbore. Vece, vece.
NERETVI ~~
U zagrljaju tvog vjecitog huka Gledam ti ko zjene dubine zelene, Cujem ti glas ko sa drugog svijeta. Zoves li mene?
U cik zore sya .kristalna brda utebrQper:uvedre pogle4esyoje. PopovrSini tv()joj nebo razlije osrnijeh I udihne
ti
bozansKi lijepe boje. S4:ldsunce kroz tvoje bistrine Proddva· zrake od zlata.Stani! .
Postaees zelen, zlatorn izvezen mermer. Hoeu da klesem stub za rajska v~a!a. U suton play sumis KO drevnaprica
o
prolaznosti svega sto jednom na svijetu bi. Svaka ti rijec jezom stravi mi srce.Reci·mi!
Je si li ti
Ogledalo pocetka i mora vjeCite misli, IliJi vali samo vremenabroje?
Mir
svuda.
Tvoj sum postaje sve jaci. Sta ccjem u njemu? Je li to smijeh duse moje?
Beskrajno cmo oko gleda mi u golu dusu.
~o¢.
116o
cemu to surnis bezdusno u morne strahu?o
nepoznatom sto iza leda narn se dize,o
zemaljskom blijesku, il' nistavnom prahu? 0, prestani jednom i ne suIlli yi~e!Boli me svijest .... Sapuei tise, tjse!·
Volim te kad sunc:u.ljubHokozlatno I kad jab Ian u tebi krullu njise.••• ,. ., .•••••."•• , •.•..'0 ., .•..•." "'_ •. , ..•"-'''''''.-."" , ..•
JAADAM
Bludna si zeno, beskrajno bludna,
Bludna si u oCima djeteta svog.
0, zato kriva nisi ti, zeno.
Kriv je satana Hi bog.
Mene si zarobila pjesnika iz brda.
Tvoj ki~ot1l: mojoj krvi vrije.
RazhlUdnik uza te postad()h, zeno,
A prorok htjedoh biti prije.
Sad sjedim u ovom pustom krsu.
Bezdana tiSina, divlja, prastara.
Ovako bjese kad sv'jet se stvori,
Kad zivot zaklikta, progovori.
Evo, ja Adam sada sam stojim
Ko ostar krik pun bola, krvi.
- Gospode druze urn mi prosvijetli,
Spasi me i zednc zelje mi smrvi!
A gospod suti. Nigdje ga nema.
Rijeci proguta prazan daleka.
Vrisnuh ko zvijer krvlju i strastu.
- Ul,rsuzena
se zacereka.
PODNE
Polunaga, naga
Pod hurmama sanja
Feledz kti Amrova,
Unuka Kajama,
Sejka staroga plemena Zubejde,
Tijelo joj se bijeli
Ko ljiljan procvjet'o u hladu
I cudni, sareni svjetovi
N ad njom u vazduhu lebde.
Za njom pustara gori,
Otice u blistavom zaru,
I dvije blijede robinje
Kraj nje nijemo sjede
Dok pauk snove i bajke
Od puste podnevne tisine
Negdje na razvalinama
Starih kula prede.
Sunce kroz krosnje hurmi
Vrele zrake toci.
0, to su mladiti, mladiti
Sa udovima bijelim,
126
I dva ervena evijeta
Necujno kriknuse na njima. Osmijeh joj na lieu zatitra. Feledz se probudi.
To ruka bijelih mladica Dotace joj se grudi. Feledz se smijesi i sanja. Sapatom slatkim,
Sapatom peluda pijana Negdje u krosnjam' hurmi List se necujno krete. Feledz se smijesi i sanja. Podne u zaru bunea I vrele snove plete.
ORe
Braco!
Toranj, strasan toranj, Naheren, hrapav, cvorav, Strsi u podne vrelo,· I tesko stenje, Ko dzin se penje U nebo vatreno!
I podne napeto, erveno N ad nasim krovovima lezi, Zgara, eiCi i bun ea.
I sprlen podnevni dah U liscu duda se grci I evrcak uzasno evrci. A nevidljivi strah
Bijel, pust drumski prah, Pritajen suti, sluti. 0, podne poludjele zege I strasnih misterija stege,
Ja omamljen tonem u pijanstvo maga, Podne religija, hodocasnika, cuda, Dervisa, fakira, prikaza i luda! Eno,
0
granama dudaVise gola uda I jedno vatreno oko U me gleda duboko, Pa neko bunea, stenje
I na grudi mi se penje. Pa opet bezdan mir, Tisina razjapi zvalje I krv se napne
I erven, vreo cir zabrekne I vene sapne.
I mi smo spletenih tijela U grcu bezdanih zelja, Gorimo u suneu ervenu I u jeziku plamenu, Strast sikce ko zmija I tijela svija, svija. Cuj, evrcak uzasno evrci I udovi se stezu
I sve se grci, grci. U krvi udarei strepe I vreli uzli se vezu, Stipaju nervi i peku Uz ludu pjesmu neku. A podne razbludno golo Ko bludnih tjelesa kolo: Spleteno vreteno
U klupko erveno. 0, tonem u tebi zeno, Tonem omamljeno,
Tonem u p'jane, vrele mekote I krvlju stvaram nove zivote.
Svijest pridolazi.
Vrijeme odlazi i sumi krv. Napinjem uho: mir. Negdje u truloj gredi Grize erv.
HAMZA
VVNazvase me Hamzom
Kao sto nazvase hiljadama ljudi
Iz.pustinja clivljih beduina,
Crnih gradana vjecno suncanih gradova,
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaza,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazanl visokog Irana
Sto prodaju cHime,
Biser, nakit, zene.
O~llclnojeto,
cudno
Da ovdje·
.
U nasoj zemlji krajEvrope
Hamzom zovu mene!
Cesto mislim na te .
Muhamedov strice,
0, veliki Hamza.
Vidim te s bakarnim kopljem i stitom
Kako se boris u bici kod Uhda.
Jurisas krvav, slomljena ti rebra,
Ko lay se boris.
A kad se osvijesti
-Razbojiste pusto i crno,
Na njemu sarna smrt,
Po njemu secu ko erne cavke zene.
I kada ti u bolu na bojistu jeknu,
One zavijase ko Ijute hijene,
Strahovita oka, naeerena liea
Bolovi neka sad svi propiste! Gle, krv mi tece iz rana! 1 cijelu noc ja jezdim tako Kao vilenjak, ko vitez luda, Dok oluj prasti, urlaju cuda I pak'o uzasa svijetom bjezi, Zora se nasmijesi na vrsku dana: - Gle, Hamza Hum6Kraj dhlma-Iezi!
I'll
SA CIGANSKE STRANE
Ja ne znam zasto, ali uvijek Kad suton pada na siroke vode Iz moga srca tamo
Daleko put puklih strana Poleti krvava ptica I nevidljivo negdje, Iz davno minulih dana, Ko glas ranjene duse Jeca, cilice bolno S gusala svilena zica. Kao kroz snovidenje, U daljinama kroz suton, Ja vidim covjekatuzna Gdje glavu u rukam' drfi I place, place,
Ni sam ne zna zasto, Say u ropcu grca. Bolna mu je dusa. Daljine ga more. Kap za kapljom krvi Tece mu iz srca.
DZUMAS ZENA PUTENA
Svima zapinjase za oci Dzumas, zena putena, s~
vriskomlj hodu i plalTIen()m
Uocillla
i
sreu.
Mlad!-'5esPQpa9~~~])ij~~ljubayrii i prip6iriislfna
n.ju. t
govorahu: »D~umas je miris svih strasti. Dzumas
je izvor od koga zed ne presahnjuje«.
I svi zedahu za njom sem Alama mladi6a, sina
sijedoga mudraea Jahfe. Alam govorase: »Z~!!a
bez sjemena goraje od Ijl.l<lske.PQh9Je.«
A kada to zacu Dzumas, pozva ga u odaje svoje,
drazi mu pokaza i zaigra pred njim igru tijela
za-vodnu. I mladost Alamova zavrista i zazelje, ali .1.l.
dusi mu ponos uzraste kao plima na moru i on
-"'-." , ·-·'·....-v· .•.-·-··-·..·--·--·-·-···-···-·--·-.._.,-" ,,""'"'''' ..' ",. ","',prezre-uZlvanJa.
Vidio sam sijedoga Alama, sina zaboravljenog
mudraea Jahfe, gdje place na zalu morskom za
slascu izgubljenom.
154
KAHRIMOV A PJESMA
Jasemo konje cile i J'jevamo
pjesme sirokim
drumovima adanskim. Zene nas gledaju kroz
re-setke s prozora, a srea im biju i oci njihove pune
su ceznje beskrajne. Pred nama na vraneu jase
Kahrim i kita barjaka zelenog bije ga po burnusu
bijelom. A srea su nam razigrana i pogledi veselja
puni. Atovi njiste pod nama.
Kahrim zapjeva i ljudi stadose zadivljeni. Jer
glas mu treperase visoko kao soko a sladi bijase od
hurme raamske i meksi od sustanja sevara u
lima-nima zaspalim.
A on pjevase:
»Brzonogi vrance, ljuta sam na te sto mi odnese
dragoga mog i uevili mi sree moje. I mrzila bih te
da nisi vjeran drug njegov.
Kazu da je daleko grad Adan kud je otisao on.
Daleko cak na strani onoj otkud sunee izlazi.
Pricaju cuda 0 ljepotama zena u gradu tome i
kazu da su. ko hurije zavodne i zvijezde da im
drhte u ocima.
M()lim nebo da zvijezde prekrije oblacima
tmur-nim jer se bojim da ih moj dragi ne spazi u oCima
Adanki i da ne zadrhti kao i one.«
PJESMA MLADOSTI
Kad pade suton na oazu, zaspase krda i probudi se sedrvan pod palmama visokim. Imjesee~epo-javi.i milovanja se problldise. A predkucom Bela-da sejka sjeBela-dahu mnogi na hasurama i ocekivahu da otpocne pjesmu pjevac iz Delifa.
I pjevac izade iz kuce Beladove, a zvukovi ftdi zadrhtase i sedrvan zacuta u oc.ekivanju. I milova-nja se pritajise i mjesee se izdize.
A on zapjeva:
»Iako mudri kazu sve sto je prolazno izaziva bol, a vjecno sve na obozavanje sili, mladost pjeva pjesmu ovakvu:
Sta su daleki krajevi mjesee i zvijezde prema lje-potama Samihe?!
Sta je zivot vjeciti i raj sam spram zagrljaja nje-zinog, a sta zvukovi ftdi spram glasa joj?!
Sta je noc proljecna prema oku joj, a sta galebo-vi na pucini plavoj spram grudi njezinih?!
Mjerih svj~tove p.Qglerlorn ip~ijeillj:zmjerih 9el drazil'lj~zinih. Jer drazi su njene. bezqane, i cije o'kopadne na njih utone u slasti bez kraja.
Milovah Samihu i nepozeljeh vise nicega. Rastavise me od nje i sva blaga zemaljska
posta-'.
PJESMA ODLASKU
Kupah se u bistrim rijekama 111edulitieama veli-kil11,u rijekama juga, zvonkog smijeha i obala mi-risnih i pjevah6zenama. Ali kadsunee opaIi ljeti-nu sturu i zemlja zapista kao zmija u proejepu, za-plakase ljudi bradati i zene i djeea proevilise.
A ja im ne mogoh pomoCi i pobjegoh iz zemlje lijepe. I pitah za savjet Hedzudza, starea vijeka or-lova, a on mi rece:
- Sinko, i ti pripadas rodu slabih, a plac tvoj rastuzio bi uplakane jos vise. Idi i kupaj se u rije-kama ernim, j~r E!j~ke.erne teku kroz zemljepresi-te ..
- 0 Hedzudzu, reci mi, - upitah - kako da za-mijenim rijeku veselja rijekom zalosti i kako da ucutkam sree svoje da ne proplace cemerom?
- Sarno zrtvama svojim ponosi se covjek, a plac je zena slabih, jer njihova je i radost djetinja -
PRKOS
Ocuo sam joj hod i sree mi je zadrhtalo. SusreIi sunarii se -pOgI(:~dii obuzeo me ponos prkosa.
0, to je bila igra sarno!
A treeega jutra ne izdda Safima i preprijeci mi put. Grudi joj se talasahu i oci joj bijahu vatrene.
I ne rekoh joj ni rijeCi. 0, to je bila igra sarno!
I prolazili su dani i ljubio sam zene druge misle-Ci na nju.
Ajednoga jutr3; kada joj zagledah u oci, u njim3; ne bijase nistrasti ni ljubavi. U dnu njihovu tinja~ se sarno prezir nevjere.
PISMO
-- Kerameh, mnogo se sjeeam sutona jednog pro-ljeenog i sIike tvoje u jezeru. SpjevaQsallLtipjes-mu najljepsu. i napisao je na pijesku vlaznom. I doslisu ljudi bez srea i izbrisalije. __
Mnogo si v6ljela kraj nas i rastavili su te od nje-ga,o Kerameh.
Sjeeas Ii se jos visokog cempresa kraj dzamije Ifbam? Sjeeas Ii se golubova pod visokim svodovi-ma njenim i grobova mramornih na groblju Seh-ram?
Mehla vracara kaze mi danas:
- Sto ti je glas sjetan,
0
mladieu! I sto ti je po-gled tako zamagljen?Glas mi je pjesma iz dana prosIih, a u oCima mi je slika njezina, odgovorih joj.
Noeu lutam i razgovaram sa mjestima milova-nja nasih. Klizim u cameu po jezeru i valovi mi sapeu
0
noeima sreee.Bijeli oblaei lebde ispod zvijezda i silaze u mo-re.
o
tugo, jesu Ii to labudovi s neba Hi dolaze sa strana u koje odvedose Kerameh! - sapeem ja i spustam glavu na vesla. ,- Kerameh, poslao bih ti pismo ovo po karavani Lebejda trgovea sto odlazi u krajeve daleke, aIi zli zametose glasove
0
tebi i put eve izbrisase vjetrovi. ,,_160
OGLEDALO HANARINO
Hanara baci mrezu u vodu, mirno sjede na
stije-nu i dugo gledase u dubine.
»Svaki covj~kmisaon,
a
i
svaki plasljivac,
p()-stuje
diioirie,dreceon,jer u dubinama je mir, a mir
je poeetak svega.
Kada su pitali Kanamu, mudraca iz Tajfa,
otka-daje on covjek, odgovorio im je: odprv~ misli. A
prije toga? Bio sam sarno roden, rece Kanama.
Syaki se ¢()vjek ogleda na povrsini arijetki u
du-binama. Jer ko se ogleda u dubinama ogleda se i u
ljiialma. Posmatrah ljude mnoge i bi mi sve jasno
jer gledah ih i duhom svojim. A oni, ako me i
po-gledase, gledahu sami sebe.
A pitahu me neki: dali oni, sto sami sebe vide,
vide i tude bijede i nevolje? Vide, odgovorih im,
ako su one na tijelu covjeka.
A znaj da je sazaljenje odlika zena, jer covjek
srca koji duhom prevazide srce svoje ne zali. On se
priblizuje vjecnosti.«
Hanara zaeuta, a osjen mu 2.adrhta u vodi.
»Bojim se katkada misli kao riba mreze, nastavi
Hanara. Jer bolno je lutati bez cilja po prostorima
doh ga i srce mu iznesoh na koplju, a Rahva moj
cree od nap ora pregolemog.
- Moj vjerni druze, - rekoh - zivot mog konja
spasao je tvoj. Jednog od moja dva druga
najvjer-nija moradoh da irtvujem.
I meni bi zao konja mog i osjeeah mu smrt kao
iivu ranu na tijelu svom. A moj drug zaboravi i na
me i na konja mog od sreee prevelike.
- Benatu, - rekoh mu - zar se toliko radujes
ii-votu da zaboravljas i na smrt onoga koji te spase?
A on mi odgovori:
- Bio sam na vratima smrti i razgovarah s njom.
I pitase me ona cega mi je najzalije u zivotu a ja
joj rekoh: Najzalije mi je dana provedenih sa
pri-jateljem svojim.
- Prijatelju, - rekoh - to je bila nada. Jer lcQSa
smrelJra:zgovara zivot mu je sitan ..
SAVJET
- Ko kuca na Vrata Mira u noei! Ko mi buni misli
0
beskrajima beskrajnim! - tde se Rajjam, mudrac usamljeni iz svoje kolibe.- J a sam, zena Hedzamova. Bollljt::1llQdg1::>jlja z~IIl~ljs~()g i zelje su mi nezasite - eu se glas
spo-lja: ..
- Imam blago nebrojeno i podavah se svim uzi-vanjima zemaljskim. Bolujem od bola neznanog, a dus.a JJlije teska. kao zanijemjele v(}de bezdane.
To reee rilla, a glas se opet eu iz kolibe:
;.. - a zeno Hedzamova, lij~~(}Qiljuje patnja a li-jekpatnjije utj~l:1a. A ti si stvorena za brigu i rod-nu hrarod-nu ljudima. I znaj da sarno na ognjistu raz-rusenom ne ozivljava plamen i da
0
zivotu misle sarno izabrani !.::- Jer ko seta bastama misleei, nagledaee se eu-da. Ko daje savjete za njim je zivot, a ko ne haje za njih u vrtlogu je njegovu.
- Ali ne pitaj me za savjete ti, zeno Hedzamova, jer su ti kose bujne i pusti ih vjetru neka se igra nji-mal I jer ti krv gori kao sunce u pustinji. A znaj da vatru ne pogasi niko do hladne vode!
- a zeno Hedzamova, puna si pozude i vitka si kao datula rodna sto nas hrani plodovima svojim! Daji! Zar datula razmislja
0
onom sto daje! I zar maze rijee da stisa buru na morima debelim!Daji! Jer ko da sve njegova je vjeenost.
170
MEVLIDIN aDLAZAK
Krvav mjesec gori nad pustarom. Hanara misli na proslost, a ja na karavanu sto danas prema isto-ku odnese najmilije od svega na svijetu mi.
Danas je otisla Mevlida u zavieaj svoj Sarebat, gdje cvjeta drvo semla cvjetovima ociju ljepotica.
A jednog dana rekoh joj:
- Mevlida, pokloni mi osmijeh i probudi mi ra-dost u srcu!
- Amra, tvoja je radost
i
moja - odgovori mi ona.- Jest - rekoh. - Sve su prave radosti one zajed-nieke. Jer, samohrani se i ne vesele zivotu. A ti da-va radosti i onima prije mene. Dajes Ii i meni isto kao sto i drugima davase?
- Radost .nije .nikad. jednaka - odgovori mi Mevlida. - ana otiee kao bistra
rijelcCl:stos~()gle-da u ne1?esim3:. __
- Jest - odgovorih joj. - R3:Q(>.sJiizviru kao i ri-jeke zeIIlaljske i kada presahnu ostave pustak(>rita za sobom.·,.,- ....
- Mladieu, - tde me Hanara iz misli - ovi nam govorahu: govorite istinu! A ona je teza i od misli same, jer svi ljudi nisu dostojni nje. A ako me pitas zasto je nisu dostojni, reci cu ti ovo: Zaprasen i za-dihan glasnik dode Mehribu silnom i javi mu da mu pleme Sehrib potuee vojsku hametom. A Meh-rib poteze mae i posjeee glasnika. Red mi, zar Mehrib nije zasluzio da bude potueen?
HANARIN PUT
Hanara govorase:
- P~~-E;aranjeje zadovoljstvo za covjeka viseg, a svinja je najzadi:>voljnija u brlogu bogatom.
Volio s~Il!~~nu Sallaf i sabolomje mlpl.l§tih~j~~ ne bijase l!-stanjuQa ide:za misliriialllojim. Osta-vihjoj sve sto imadoh i djecu nasu 6fkid()h od srca svog. I podoh u svijet daleki, tjeseci se bolom i mislima .sopstvenim.
I proputovah krajeve mnoge i govorah ljudima: Veli<?in(lj~.u pregoru, a ne u pohoti i gramzivos-ti ljudskoj. Jer ko zeli sve i natura voljll svojudru.; gima izvor je nesrece i sebi i bliznjem svom. A ko daje isuvise, osvaja sarno one koji u plemenitosti prednjace. Jer, plemeniti sarno razumiju onog ko sam sebi nije najpreci. A niskost sebicnih najbolje poznaju veliki, oni sto stupovi terezija u svijetu suo Jer, bez velikih, ostali svi u krv bi ogrezli i svijet bi krvlju proplak'o.
Tako govorah i neki, izmedu mnogih, zaplaka zalosno i, kao onaj
0
kom negdje procitah, ode i pokla sve svoje ovce da me ugosti.Rekoh mu: Prijatelju, dirnu me ti poklonom prevelikim, ali me ne obveseli gostoprimstvom
tvo-IZ JEDNE ZAPRASENE KNJIGE
Ko snazno koraca naprijed misli i na za njim za-ostale.
A nas grad je zaostali putnik iscrpen i narubu nadanja svojih, i njegovo uzdarije liCi beskrajnom putu sto se gubi u svjetovima dalekim. Hoce Ii mu vjetrovi donijeti nove glasove, Hi ce gradani sami premostiti krajeve mocvarne? IIi ga vrijeme izbaci iz kovitlaca svog, ili mu mocnici snage sputase?
On, grad, zamuknuo je kao zvono u tornju za-pustenom. Jer ga pauci obavise mrezama mira uc-malog i niko mu ne budi tiha nadanja, niko mu ne ublazava bijedu pregolemu.
»Mi sagradismo grad i sami sebe zarobismo« -»Ko nam prestri vidike u njemu i ko nas okova u okove nevidljive?« - govorahu.
I kad uvidjese svoje zablude lijeCiti ih ne moga-hu. J er mislilac )1ernOcan bijasesto drugima nedos-tajahu misli, a oni bijal1li neiriociiUijer misliocu ne dopustahu da misli.
Bije1e se bedemi gradski, a zidari tuguju. Zanje se, zanje, a hambari se ne pune. Vremena prolaze i cuvari sa tornja visokog gledaju u daljine beskraj-ne.
PJESMA NEPJEV ANA
Bistar jesenji dan i bijelleptir titra u njemu. Ja i Rubat sjedimo pod stijenom. Srea nam misao grije i radost ljeta zgaslog tinja u dnu case.
- Sreei rastu krila kad smo joj milovanja svjesni - rasprede rijeci Rubat. - Ali, ko moze da misli da dode, a ko uzdrhtalom sreu da odoli? A mogu da ti pricam i ovo ,:
- Sjeeas se dobro Mehre, keeri Semhove. Imala je vatreno oko i ben na lijevom obrazu. Grmila je jedrinom darova rodenih i roditeljima svojim bjese ponos i radost, a mladieima gradskim pozuda u sreu. Uz susanj palmi, na cesmu, jednog vecera nas Nejfa Mehri na uho saptase rijeci zavodne. I, te ri-jeci bjehu od meda i plamena. I zanese joj Nejfa urn i opi joj cula. To bjese pjesma tijela, spjevana l,l,1!al~tu. To bjese radost ploU, date nam:zasreeu. Ali gradani rekose: »Sram grijeha dotakao se Mehr~« i roditelji joj uzese zivot mlad, po obicaju njihovu. I, stisnuv srea, rekose: »Mi joj dadosmo zivot na ponos, ne na sramotu nasu.«
- Amra, rijetki dolaze do istine velike, a ona je sarno u nasem zivotu. I ko je nade, taj se ne veseli skrtacki, nego je dijeli svakom za koga je ona. Jer, n~jv~se njih slijepi su za njezin sjaj, a gluhi za rijeci njezme.
- A covjek misaon, i kad se nadnese nad grob, on vidi nov zivot u njemu. Jer, zemlja daje plodove svoje. Eto, ne bojim se zemaljske smrti, kako je
na-180
zvase iz davnine, a za zivot ovakav veze me sarno nit istancana. A, ovo ti kazem, Amra, i ne pad am niciee ni pred kim, pa opet sam beskrajno sitan kao trun sveg ovog sto nas okruzuje.
_ NaCi sreeu u divljenju velikom isto je sto i na-ei spas u pogibeljima velikim. A to moze sarno onaj ko se s umom rodi. Jer, ()ni 1:>ezuma, veslaju vesliJIla ~jmdrugL!Lruk~.'(t8:<i()s,e. I put je nji-hov kratak, pa makar donakiaj mora brodili. A ni tebi ne koristi mnogo ako ih sarno sreeom darujes kad oni ne mogu ni da je dohvate. Jer, ko sarno u jelu i pieu trazi bitisanja svrhu, dodijaee mu i jed-no i drugo. A oCi uma ne otvori ojed-nomu ko ih i ne-ma. Dosta je da mu se pokaze i put. Rubat zaeuta, a lasta iznad stijene spusti se u nizine.
HAJAMANTA
Dana jednoga kad se u mrezu uhvati mnogo ri-be, Hanara odvoji cetiri pokrupnije i izdvoji ih us-tranu. A ostale, jednu po jednu, pustase natrag u vodu, radujuCi se veselju njihovu.
»Kazem ti, Amra, - rece mi Hanara - da je zi-vot ljudi onih koji se znanjem priblizuju djeci.
J~L
misli veliketereti su nistavni na ledima ljudskim, i ti ljudr ne znaju--gdje-da odloze bre11le svoje.
-»A ima ljudi sto svijetle. kao zyij~:zde
medll
!l~-ma a i!l~-ma ih i od zgaristacmjni~ A podlad sunaj-gori jer i jedni i drugi ga,ze po njima.
»A poznavao sam i Hajamantu, sina Irslova, covjeka koga je nestalo s vidika mog.
- Ja sam dio svijeta, - govorase mi on - a ja sam i svijet eio. la sam zvijezda u vasionama, a i koliba prosjacka u Saran sokaku.
- Jer u svemu ima ljepote i vjecno sve je, i ono ne.vidljivo.
- I znaj, Hanara, - rece mi on dalje - da je zivot neogranicen i vjecan, a
0
svemu sto je vjecno uza-ludno je misliti da li postoji Hi ne.ler
vjecno se sa-rno zamisliti da.I Hajamanta odlozi stap, napi se mlijeka od ka-mile i otpoce:
- Kad poslije dvadest dana dvostrukih i noCi is-to is-toliko say prasan i nogu ranjenih stigoh u grad Hajf, podne bljestase u bijelim ulieama gradskim i svjetina se bjese razisla sa pazara u stanove sjena-ma prekrivene. A suneu bog Hajadin slavljase svoj pir vatreni i sam hodase ulieama nevidljiv i velik kao strah samrtni. Skute mu ljubljahu tornjevi hra-mova, a kuCiee bijele bijahu mu sljunak sitni pod nogama.
- I ja osjetih strah u tisini zamrloj i udoh u kuci-eu tamnu da otpoCinem u krilu joj vlaznom i sje-novitom.
- I zena puti bijele donese mi vina pehar zem-ljani i zamirisa na mosus.
- Ja sam Hajamanta - rekoh. - Sjedi do mene! Putovao sam kroz pustaru dvadeset dana dvostru-kih i noCi isto toliko. Umoran sam. Ogrli me i odagnaj mi umor!
- A nadoh odmora na grudima njezinim sto mi-risahu na mosus. A navece krcmu napustih i odoh pred Mundara hram veliki. Pred hramom plavljase se jezero i mnogi ljudi mirovahu kraj jezera, og-rnuti u burnuse prebijele.
- Ko li je ovaj stranae velicanstveni? OCi su mu bistre kao Fezarah jezero - govorahu.
- A kada pade noc, hram se uzdize u tmini i covjek u bijelu izide iz sjenke njegove i rece mi:
- A covjek uvijen u bijelo samo se osmjehnu
i
nestade ga u sumraku kao prividenja na grobovi-ma zapustenim.- Ko li je taj lijepi covjek? - pitahu se zene pre-noseei vodu u vrcevima zemljanim i uvijajuei bo-kovima vitkim lagano kao sevar kraj jezera.
- Ko Ii je taj eovjek sto mu sanjamo oei u snovi-ma vrelim i od Cije nam blizine drhte noge? - pita-hu se djevojke.
- Lijep je kao Haraka, bog sumraka, saptahu postidene, obarajuei poglede ispred mene.
- A ja eesto misljah na jednu od njih, na Mer-dez djevojku. Cuh joj ime iz usta starca nekog - a ona, kada me prvi put vidje, uzviknu i sakri se me-du drugarice tihe. Tijelo joj bijase vitko kao sevlija najtanja na grobovima Sama, a oei kao veee pi avo na Fezarah jezeru.
- A ja joj pjevah:
- Merdez, lijepa si kao zamisao velika. Lijepa si kao eeznja za hladovitim bastama hinajskim. Mer-dez, pogledaj me i u srcu ee ti se roditi radost vje-eita.
- Ni svirka sviraea iz Manasa nije ravna hodu tvom,o Merdez! I sitni se sljunak raduje stopama tvojim - pjevah joj tiho i milovah joj grudi.
- I pozuda mi rastijase slijepo kao ubice krv na-bujala, sve dok mi jednog dana Neznanac onaj ne metnu ruku na rame i oei ne okrenu u dusu ljepoti.
- I slusaj me, Hanara, - zavrsi Hajamanta - lje-pota postoji samo jedna i ljudi vide samo sjenu njezinu kao sto vide i tijelo eovjeka - a ne vide du-su njegovu.
- A ona, ljepota, nema ni mjesta, ni poeetka, ni kraja. Ona je vjeeno u svemu i na mjestu svakom.
186
PRICA 0 SRECI
- Prieah ti, Amra,
0
svemu, ali ti jos ne isprieah prieu0
njoj,0
sreCi koju u zivotu osjetih - otpoce Hanara. - I znaj, Amra, radost je oblak nad pusti-njom jer joj daruje zivot, a radost je i zena ljublje-na jer daruje zivot onima koji dolaze.Davno je to bilo u mladosti mojoj pruhujaloj, a ovo su bili prvi dani njezini:
Najprije je ona, Dati, predveeerja jednoga posla na bunar. ISla je skromno, oCiju oborenih. Takvu je tada vidjeh i te noei cijele ne pohodi me san. Vjetar se igrao oazom, a ja sam mislio na nju. Ob-lak zalutali pustio je dazd, a ja sam mislio na nju.
U
cik zore zapojase daljine, i san me savlada za-misljenog.Svaka prva sreea p-QGinjejstiha, mislio sam dana sutrasnjeg.-Unase-stvori pred -tobom i njezno ti se osinjehne: »Evo me!« prosapee stidljivo i pogle-dpIDJi p()nudi sve svoje. I cuj me, Amra, u tomda-vanjri seb-e iriialOIiKcnjubavi da ti srce zatreperi u grudima. I znaj da krila sreee dopiru dalje od krila uma. I ko je ne osjeti uzalud je prosao kroz zivot. .~. Jer ko vise cijeni ono sto voli nego sto cijeni, ne
kaje se na kraju.
»Je si li putovao po zemljama dalekim i lije-pi~?« - pitahu me oni koji ne znadahu za sreeu
mOJu.
A ja im se samo osmjehivah, njima siromasnim. 187