• No se han encontrado resultados

Hamza Humo - Pjesme

N/A
N/A
Protected

Academic year: 2021

Share "Hamza Humo - Pjesme"

Copied!
41
0
0

Texto completo

(1)

SADRZAJ

Enes Durakovic: Pjesnik zivotnog misterija 5 1< PJESME N ..v' ~JtarnJJ 71vot _ ...••...•...•.•...•... +Suton . -l--Proletna noc . .~Ljubavna pesma . Stimung . One - One . Vecemja zvona . Jablanovi . Podne u krsu . Gluho doba . Starinski motivi . Utopljenik . N ekad . Sapat . Preplasena . Nemir . Njezine misli . Cekanje . Ocajnik . Prosja~ Rll:hi~ . Gresnl mUJeZln . Jesenji rastanak .

Hercegovacki pejzazi (I-XV) .

o Grad rima i ritmova •...

Zidanje Beograda . U podrumu . '0 Prvi snijeg . Akvarel . Pjesma na mansardi . Voz na jug . Juzni grad . 37 39 K 41 II 42 k' 44 45 46 49 50 51 53 55 56 57 58 6.9/

W

62 63 64 66 67 87 89 91 93 95 96 98 100

(2)

Opet u zavieaju 102 Pijani eamac 103 U orasju 105 U po1jima 106 Drugu 107 Bastovani 109 Noc u vinogradu 110 Cuvar 111 Pjesma dozrelih 113 Molitva na stijeni 114 Osmijeh jeseni 115 Neretvi 116 Oprostaj s Mostarom 118 Prognanik 120 Krik p10ti , 121 Fratar Andrija 123 Ja Adam 124 Podne 125 Gre 127 U rodnom gradu 130 Hamza 133 Hamza 135 Vihor 137 Sa ciganske strane 139 San na Jadranu 141

Drugovima poslije dvanaest sati 145

Zvuci u srcu 148

Sa p10ea istoenih :. 1.5.J

Zavist zene Merham :'" (153) Dzumas zena putena : ...•... 154

Kahrimova pjesma 155 Bastovanova pjesma 156 Pjesma m1adosti 158 Pjesma od1asku 159 Prkos \J1)O'> Pismo 161

Rob Manas i djevojee ribarevo 162,.

Hamim '163 . Sajafimovo ropstvo 164 Ogleda10 Hanarino 166 Gunar 168 Savjet ' 170' Rijeei na eesmi 173 Hanarin pog1ed (l14-/ Amra '175' Hanarin put 176

Iz jedne zaprasene knjige 177

Kahmarov savjet 178 Pjesma nepjevana 180 Tri grad a , 182 Hajamanta 184 Priea 0sreci 187 GROZDANIN KIKOT izabrane pripovijetke

\( Skender Ku1enovic: Iz smaragda Une 193 \\ Grozdanin kikot ...•...

(ir~)

~ijinll Ijubav }:O6.

. Pamrav :?19 .".1)2:igit-7 (~14) . ·--lz~_ 3'40 Babanova bijeda 346. .~_.~ 355 Dobn 362 Krnata 37Q

'''- Hadzijin mae

I~W

,ii'

,\-~~~eaj Ra\li\..s1ikl!.ra:...: ~2:~J1/

': M. ternan: Biografija, bibliografija, literatura 433

Napomena 443

(3)

SUTON

.v

Suton

Sene se uvlace u sob~..mQju

mlmelakeuce)skov'c;

se ku e

tilto' §apcuiadovoljne"li'io~ini

uvlace se kradom u dus~moju sa

....

sanjairi~A~~iin

Ja nepomicno sedim

slusam sapat njihov

u beskraj se gubim

.,~".","" •._.._.:, :.:_.:.:;..;:."' ,._ ..,_." .•..;;".•w.- .• ·"·· -,

U peci tutnji

kao iz daljine da jure neke. horge

----·-·---l,es·ne·crvene

u beskraj jure s plamenim jezicima

i crvenim ocima

I tutanj ko vetar prohuja

Suton pad a

Casovi leno Jlpolusnu

teku

NjihalobiJe

...'...

-- ...,.

Otkucaji kradu se u tami

Na crnoj visokoj k\lli pauci mrezu pletu,

i

iiitiIfia

··uuikimpre:krivaju·il1ene···

.

Jedna crna vrata k sebi me vuku i marne

Od nekud sapcu

Tupo zvone

erne me sen~_._gQJ.!.~

f.!~:f~.~!(5i.!~~l:l.s,,,,e~':l

..s.~().s.a1!l!

II 1t.-, /(" ,f'" 39

(4)

Grmi

Kisa Hje

Strah me

Vi~em

u pomoc zovem

PROLETNA

NOt

Proletna noc u zanosu jezdi

na mese~ini mladoj i oblacim lakim

Beharom bog oven~an stoji say u belu

smeje se u noc mladu

slusa kako sve dise

sapce

stvara

i

sokove sise

Smeju se i drhte zvezde

padaju na boga i belu mu bradu

Sve u beharu tone

Proletne noci u zanosu jezde

A neka visokamrka sena

.

kora~lipoljil1la. sa .koseni PQ4~kQm

ma§e

seje

i furl ko da je vetrl gone

a za njom sumi

susti

(5)

42

UUBA VNA PESMA

Sadrvani stari pod beharom sapcu

zacarane reCi S£Jle blede mrtve prisluskuju kra<l.QP,1

T"

1.~--'-'~'--..T.;'"spav~~,lJJ:aga-'---""'".' -- '-

-.-Behar pada na te na noge i grudi

. ti gole Juzna strana noci puna napregnutih

tajna pokrila je tebe Meseci!la.~:voje tela pije

Usne-s_e

tvoj~j1:iicii

.

mole- '.."....

,..' "

a vede sJll;!.tre

Ti sarna. goris u ovoj ble~oj

.... ' 'zaspa,loj noci

- noci mrtvih sena i mesecine bele '.-. Munnare ko utvare mlade gole

bleste se s osmehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene

U mesecinu se dizu

ZVOJ:l,ik~~ra~anzao i mrk na

- -p-- --- mesecini cuti Nizanj se S,~rt ~p~§ta

kroz erna oknavreba ledeno se eeri i slusa krikove n()ci~.,-- -..-.•...-..

_-Ja uzalud cekam Sal'cu sadrvarii' stari

Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke erne kapije me mami.

(6)

STIMUNG

ONE - ONE

Vl.l

duse

Jesenje lisee uspavanih snova gubi se

u tonu sazorelih boja

Seta pada na lisee uspavanih snova

na mime jesenje vode i na sustale

Tonovi sazorelih boja ko tiha

daleka pojanja zamiru

u mojoj dusi

i u mimim jesenjim vodama

sto pod refleksima

zutim oplakuju sebe

Prokisle vrbe jedna pokraj druge

ko sirote cute

spremaju se nekud na puteve duge

tonu u magle i ve~emje tame

Jesen

Prokiso ~ovek kroz maglu se vu~e.

PlasljtY9_kOl1.~4~sjJap~uu

gra-nama sene

zavodljivo mame

trepte

bleste se na mese~ini

pri~ju blede bajke iz starog doba

belim masu s grana

mame mene nekud na bele pute

sto u tajnosti vode

Zamore

Tisina

Plasljiv drhtaj se prene

zamre u tisini

Odmi~u

Gluho zvone

Bela povorka cela u mese~ini tone

Neko u strahu pobozno sapee:

Odlaze odlaze One

One

Povorka zapeva

tone

Odlaze One

Tih vetar

(7)

46

VECERNJA ZVONA

I(

Sumrak

Zvoni zvoni

~riguseno 4rbti -dec~)

uzdal) zamor

'i . ','. , .

Uzalu4ho'mole strepe

ljudi - deca

Neko grca

suze roni

Bespomocno bono zvoni

~voQi

Jeca,

U sumraku humci tonu

Senka bela: kapelica

cuti

trepti

i povorka neka cela

dugih sen~

u sumralcu tone

vrvi

moli

Jeca

zvone

zvone

Vecemji vetri

uzdisu u granam'

zamore

s~ptu-i mrse grane tamns~ptu-ih vrba

sto meke ko kose tvoje

tuzno tiho placu

uzdisu

mole

Sve u mrak tone

Na bregu tugaljivo

zvone

zvone

Zabat oesni

vice

o

litice gole razbija se voda

huci

preti

i kamenje roni

N eko ocajno u pomoc zove

dok ljudi - deca

uzaludno mole

Tiho grca

jeca

zvoni

zvoni

Ti hrlis pognuta

put naseg sela

noge ti drhte:

Zelja

Uzdises

jecas

Nada ti svehla

Jos priguseni jecaji

drhte

zvone

(8)

Krneni te sene gone

J·ecaiu .

<ii·lite" zvone

JABLANOVI

Kroz san sume jablanovi u mlakim vetrovima Lisee im leprsa kao lake s~ne U beskraj putuju proletne noei Za njima dizu se ko snovi sve novi

jablanovi

Visoki strasni trepte Zagrljeni sapeu u tami pruzaju ruke

masu idu ponosni

i kao dzini micu u tami sve no vi

(9)

50

PODNE U KRSU

Sunce pali

Neko ocajno izdise

stenje

Po golim stenama u belu

titan Hi bog velikim korakom

necujno se penje

Sve gori

Bahat

Zamor

Glasovi neki

usijani crveni

plasljivi laki

potajno snuju sakriveni

A titan Hi bog uz stene se penje

i nad ocim s rukom okrenu se:

sve prestraseno zanemi mukom

Sarno jos neko izdise

i ocajno stenje

GLUHO DOBA

Ponoc mesecinom opiicma zuri

_'. ,., ...•..•• ~_ ••..•. _.__ ~._., •..."... ,J •... ',_r"" -,,<".

sanjivo

oTestl ...

napregnuto cuti

Maglina se Hje tonovima mrtvim

Glasovi neki daleko se bude

zamiru bono

Prazni se puti bele

u tajnosti vode

tonu u maglini mesecine mime

Pod cempresim cmim groblje nice

puno zivih sena

i basluci beli na mesecini se cere

jedan za drugim na humcima nicu

neki u dnu groblja glasovi kukaju

glasno

neke bele sene necujno se micu

i u mesecinu s kuknjavom se dizu

Ispod cempresa crnih bude-se ploce-bele

Bez ton a glasovi neki u usima mi zvone

i dok ja idem mimo

za sobom sum i bahat cujem

to Oni hoce da me plase i kao ludu gone

a kad ja mimo stanem i slusam

Oni kao deca nasmeju se

beze

Tada cujem da nesto ko orasi zveci

i bele sene u tamu se gone

(10)

a basluci sami cere se i bleste

Maglina se lije tonovima mrtvim

i sve u njoj pusto ukoceno tone

(11)

NEKAD

Draga, blijedi zora.

Cuj, konj de u avliji.

Put je dalek.

U ciku zore cujem smrtni lelek.

»0 dragi, ne ostaj dugo!«

'. Ti kazes.

~, »Sa nasih pendzera izgledaeu te niz polja.

Brojaeu dane i mjesece

I vesti ih zlatom na crvenoj svili.«

A

sad-Lezim na tvrdoj zemlji.

Prenem se

-Ah, u tudini sam!

Podignem glavu, mislim zora.

0, nije, nije!

To blijedi mjesec prosipa

Mrtvacko svjetlo po tudini.

56

SAPAT

Sumrak.

U tihim bastama skriven harem suti.

Dvije zene same u konaku sjede

I potajno sapeu.

Dok vecernje slutnje u mislima jezde

Jedna od njih sapnu:

- A sad, draga, sta eu?

Sapnu tako tiho, plasljivo i bolno

Ko da i zidove zlobne usi rese.

A jezivi sapat kao slutnje drhtaj

Oba srca strese.

(12)

PREPLASENA

- Dragi, slusaj! Je Ii to lelek noCi,

Ili u mjeseCini zapjevka mrtvaca? 0 nije nista, nista

On necujno sapce.

-To se mjesec smije vrh lip ova granja; Vjetar ga njise i u liscu susti.

OA!'1!.g~,cuj~~e,

Pjan!il!Jj:foo. mi.lQyaIlja! - Eno vecpijet'o pjeva!

Od njegove pjesme srce mi zazebe. Dragi, kuku, sta cinimo mi?

- 0, to je nas stari pijetao, draga. On u svako doba pjeva na mjeseCini.

NEMIR

Jasmini cvjetaju i baste listaju. Prolaze behari.

O,.bije}or:uho ..moje dj~vojacko, Sto trunes pusto u staroj sehciri! U zelen cup svakoga jutra

Bacam po kamicak

I tako brojim dane iscekujuC' tebe,

o

dragi, tugo moja ranjena! Suzama zalivam derdef,

A katmer i jasmini venu u avliji nasoj. I jeseni venu, i zime dolaze,

I puste duge noci jezde bijelim ravnima. Budim se.

Vrisnem iza sna ko preplasena ptica: - Ko kuca zvekirom na vrata!

0 nije nista, nista -To moje srce bije I dolje u aharu zveCi Lanac nasega ata.

(13)

64

GRESNI MUJEZIN

o

bijela FatImo, zasto se skrivas

Pod vinovu lozu u avliji vasoj?

Ja ne gledam vise nas grad,

Carsiju ni pazare.

I po~a sam zab()ravio zbog oeiju tvojih

0, zasto se

skfivas

Pod vinovu lozu u avliji vasoj

Kada ezan u¢im sa tanke minare?

Cio. nasgrad p()Sl!tj<;llJjnar~tima

Ko bijelim pjesmama bogu.

O'liJepaFaIlmo,

U suton plav kad zatrepte zvijezde

I svjetla prospu se grad om

U sve rarnazanske noci,

S(lhinkQg~iiiinaiet(lLkad~ ezan ueim

Mislimllatvoje.oei.

A kada kroz baste sitl1i potoci

K()_zl!l:ij~g~L~.I'~1?ra

.

Zablijeste u mjeseeeve noci,

Ja dugo gledam

U vasu bijelu avliju i kulu

Sto se prelijevaju ko od sedefa saraj.

I stojim na minaretu

I neeujno pjevam:

Avaj!

Cuj me,

0

euj, bijela FatImo!

(14)

II

Nad rijekom vrba mjeri dubine

I mrsi kosama njene bistrine,

A ljetni dan - razbludni Pan

Mami je s plave visine.

Sjenka joj na bistroj vodi ljulja

Cio sareni, pun suma svijet~

A posred rijeke. sunc~lli:l;raci

Koz~atnipC1u~i,

....

1(0 krti jallci

Ve;g1(lgroman, zlatan cvijet.

Nenadan trzaj sjenke se mace.

To zlatne pauke krilom tace

Nekakve ptice ostar let.

III

l<!a.Q(lIn.

se proplice vrbama krozko~e

Mjesec nl:i.smijan~zut.

Duboko dolje u vrbaku

Pana su smele djevojke bose~

Izgubio je put.

I cijelu noc ne nade puta;

Zape mu djevojcin skut.

A kada ciknu rujna zora,

On kraj nje zaspa od umora.

ISceznu mjesec zut.

Toga sam jutra vidio Pana.

Spaya. OStnjeh tnU naJicu pljstl:i..

Ons.iiijj"i1:":

prolj~ce

(15)

72

IV

Tanka je sjenka na vodu pala Ko uzdah, ko krila dah, Ko da je zelja na vodu stala, U njoj se kradom ogledala Ispustiv necujan strah. Bistro i tiho podne je bilo. U vodu gledale vrbe snene. Mlaz sunca kao svileno krilo

Ljulj'o se necujno nad plavom rijekom I kao san mahao mene.

U taj cas kao da bijela ruka, Sva svijetla i kao madijom nekom, Skide haljinu sa divne zene.

v

Go, s\lncan junski dal1. Horizont biljeze jablanoyi. •. N~q)l8.volff'neDuoolilICko san. Kroz vrbak vreba pritajen Pan. Nad rijekom blijeste golubovi. Nenadno prestrasen krik Nice sred modre pucine I razli strave cas.

11'jauk pade sa visine, 11' utopljenika glas?

To val zaroni u dubine A za njim bijel talas.

(16)

VI

Probuden podnevni san

Po rijeci prosu kikot p'jan.

Odakle cujem razuzdan smijeh?

IIi su nimfe u vrbaku,

IIi u meni slatki grijeh?

IIi se smiju cvjetovi nara

Sto vrelom krvlju na rijeci gore,

IIi se smije vrela jara,

IIi se negdje orgije ore?

To Pan sa svojom svitom

Camcem rijeku para.

Ode put vite gore.

VII

Noc cma, suplja.

Dazd hukti u lozi.

tfkoilbiffii-·sKnven treperi smijeh.

Drhti mi srce.

Sumi u tijelu.

U meni raste grijeh.

Sumovi postaju mlazovi crveni,

A grijeh raste ko krvav cvijet.

Huk nosi krajinu.

Vinograd tece.

Koliba postaje volsebni svijet.

IIi to dafd radost mi nosi,

IIi Pan s frule zvukove roni?

Zena se smije i drazi nudi.

Dafd lijeva.

Grmi.

Vinograd zvoni.

(17)

76

VIII

Osoji se puse.

Dan uzareno trepti.

Cvrcak IjytQ.p-i§ti.

Viela-Zemlja zgara.

Samo cokot brekti pun zlatnoga grozda.

Cuj!

Dolinom p'jano ozvanja bukara.

U_hladujas~Ila l)an razvaljensjedi,

Vre~Ldah mu_paligQlao-_mu~k~pr~a.

NfegovHpogIedplamti od nabrekle

zelje-Beracice vode redove od trsa..

I

od muske zedi on grozdove cijedi

I

bukarom pije uzezeno zlato.

U njem snaga brekti.

Pjesma vazduh para:

»Grozdan. mOlJ1ceJjubi zlato neharato. ('.

."""'-.~---'-~-.'.-...__._,--_..__._--"----~

~g\njednako

pij~-Da svisll.~()(fb'j~sa.

Alcacijablan Pn!~[SY9ju dugu sj~_nku,

Prosu mu se vriska do pIavil:Ciieb~~a;

.- -., ..- -.•...-- - -.'.

IX

Krvavi narovi u podnevu

Ko strasrii snovi blijeste, gore.

Kraj rijeke Pan sanja u basti:

Djevojci bijele grudi zore.

Labud nebeski - oblak bijel

Kroz plave visine razbludno plovi.

Podne je leglo, grca u grcu.

U ploti rastu pozudni snovi.

U rijeci bijela sjenka drhti.

Pan zudno za njom ruku pruza.

Socne mu grudi pred ocim' blijeSte,

A

sjenka biva sve duza, duZa.

Odozgo iz gaja ko zloban mladic

Vjetar se zalece,

Kroz vrbe minu.

Oblaka nesta .

Podne se krete,

Pan tdko dahnu

-San se rasplinu.

(18)

x

Kf~z

~~~_Xt~"a.J!1.

yj~lar;

Kllo-h

sepotaJellkrade?

Idem oprezno za njim Bez suma, kao sjena. Osmijeh mi na licu treperi

ler

slutim da je negdje U gaju skrivena zena. I sto god koracam dalje Srce mi jace bije. Vidim je kako mi rnase, Iza drveca zove:

»Pan me je za panj svez'o. Spasi me, mladicu dragi! Bracu ti jagode socne, Dacu ti drazi svoje.«

Pridoh joj priuzu da drijesim. Ona sva srecna treperi.

Ko vjetar miris kad nosi Njena se kosa prosu. la pruzih ruke za njom, A sunce u tom casu Kao da glasno viknu

-XI

Z3:cudena suti tisina nad gajeIll.

Crven mjesec kroza nj tkaje zlatne sanje. Pan sakriven vreba u ponocne sate. Zamro dah u gaju.

Ne dise ni granje.

Skrivena u tami drhti playa ptica.

(Njene slutnje rastu pred mjeseca sjajem.) Sarno ako zraka na perje joj padne

Strijela ce da zvizne utisalim gajem. Panu srce raste s mjesecom u visu. Ostru strijelu drii na uzglavlju lukao Nebom kresnu zvijezda.

Zlatan trag zapara.

(19)

92

Tajanstvena slova pise,

Ko da zedni pauk negdje

U skrivenim pukotinam'

Krv mi sise

U podrumu,

U podrumu.

PRVI SNIJEG

Prvisnijeg,prvi

snijeg

Ko krhak mir na zemlju pao.

Jutro, jutro!

U svjezim tijelima osmijeh drhti.

0, kako su nam koraci krti!

Na prvom snijegu, na prvom snijegu

U svjezim tijelima

Osmijeh drhti.

Ja mislim lutajuei ulicama grada:

0, u provincijida

sam sada

Negdje duboko, duboko

Pa da IIli snijezna poljana

Gleda u toplu sobu

Ko bijelo bozjeoko!

Pee pIa-rosa

u.

sobi. .

Osamljenmir.

Aja sam.

U sirokoj se haljini Ijeskam

Dok na polju suti snijeg visok i bijel,

Ko sreena luda se smjeskam

I ne znam sta bi htio.

0, kako duboko suti

Snijeg visok i bijel!

Prvi snijeg, prvi snijeg

Ko krhak mir na zemlju pao.

Jutro, jutro!

(20)

U svjezim tijelima osmijeh drhti. O. kako su nam koraci krti!

Na prvom snijegu. na prvom snijegu U svjezim tijelima

Osmijeh drhti.

AKVAREL

o

bistri jesenji dani. Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami.

o

bistri jesenji dani! N as grad je zreo akvarel Pun plavih. zlatnih boja. Pralja je majka moja, A ja s plocnika deran Bos ulicom pjevam:

o

bistri jesenji dani.

Na svemu vas zlatni osmijeh titra: Na prozorskim oknima

Skrivenim u granju,

Na zastavicama auta hitra,

Na licima sto blenu u vrevu danju. N a kosama gospe sa drugog kata. Na piljarice satoru bijelu,

Na katedrale kupoli zlata. U nasem malom dvoristu Vijore haljine, haljine PIave, crvene, bijele, sarene,

(21)

96

PJESMA NA MANSARDI

Na mansardi mojoj gore u rupi krova Stanuje Arapin Ebu Sufjan

-Sejk svih diinova.

I kada vjetar po tavanu vije. On buce ko sova:

- Huu - Huu! I nas je gospod Jehova.

U

mene ima izblijedio paravan

Sa japanskim sarama s ostrva Sikoka: Mlada Japanka siljatoga oka

Klanja mi se i smijesi.

- Hodi, dragi, kaie, gotova je moka.

U

vasoj zemlji ne pije se caj. Vi ste sumvi Ijudi

S mozgovima tvrdim ko bukve, Pogane ste cudi

I drecava oka. Moka, moka!

Na njoj je izblijedjela haljina I tanki, bijeli udovi

Vide joj se dok mase mene. Q•.._dI:a8-a-l~p<in.lcQ,j(;!uk(;!iem,

Sto

sLtl!lcQ Qlijeda ? Mi smo varvari, Mi volimo krv

I boje drecave, sarene. Tt~ikrhka, blij~Qa,

A llri~sS~iene

Sfmkihb()~()va kQ.pI Qyke I krvi vrele,

Crvene.

Kroz mansardu fijuce vjetar I Ebu Sufjan buce ko soya.

Japanka se smijesi s otoka Sikoka, Japisem cudna,

Siljata, japanska slova Dok namiguje ona, - Moka, moka!

o

drag a Japanko,

Hvala, hvala, kakva moka! Gladan sam, gladan.

Sanj' 0 bih u opijumu s tobom Ali ne mogu,

0

ne mogu Da stisnem prokletog, Drecavoga oka!

(22)

OPET U ZAVICAJU

Kada u suton play

Mjesee i zvijezda vecemja

Prospu svoj smijeh u zelen-granama,

Niz aleju dugu lake kocije lete,

Vijore toalete.

Tad mlada pjevaju tijela:

0, koliko smijeha,

o

koliko zelja!

SutOl!j~J:?ogata od~~g'!_l><>.ga

Puna dijanianiiilisafira,

Oci su pune ljubavi tijeUi,

Sve zvoni kao srebrena lira.

Pod zelen-vrbama kraj rijeke

Opet sam sam ko Pan,

Sree mi puno obijesnog smijeha,

Tjera me~enaJ:D.a.da ;z;~pjevalll:

N~jljepsu.()dYlis ..o<iYdcu'tamo

U,zelen-vinograde, u .luke svjeze

Gdjetrsk~ ..sum.eivrbe poje,

Gdje Grozdan

Grozdana

Ljiibe se.saqlo,

, """" .

0, ko nimfu cu je

Odvesti tamo!

PIJANI CAMAC

Pijem u cameu cijelu noc,

Pijuc' mi naraste vec brada sijeda.

Bezbrojne zvijezde rijekom plove.

Kroz vrbe zacuden mjesee gleda.

Neko me s onog svijeta zove.

Na drugoj obali razgovor cujem,

Ostavljam casu, prestajem piti

I plovim, plovim cela vrela.

N oc prede beskrajne, srebrene niti

I od njih tka magline vela.

Kad tamo na obali s djevojkam' iz sela

Razdragan stari gospod se smije

I bradom mjeseCinu vije ko pjenu,

Na krilu drii divnu zenu,

Srebrene eekine po njoj sije.

Smijao sam se s gospodom starim.

Pili smo mnogo zlatnog vina.

Pric'o mi mnoge divne price,

U dzep nasuo srebrenih eekina,

U casu sipao bozansko pice.

(23)

104

- Stari gospode, nek zao ti nije 8to te zaboravise ko samostanca. Bar zivot kraj tebe mirnije tece Kad si se rijesio briga lanca. -A on mi na to sapatom rece: - Nek srecu kusa sad gospod novi. Stari ce snase vrbakom da lovi.

U ORA8JU ~

U orasju u sirokom Vrelo podne zrake toCi,

U orasju u sirokom zlata blijeste. Sve je tiho, bolno tiho,

Mlada vrba zucno soci. Kroz orasja kroz siroka Vode teku, nose dane Ko i lane.

AXaj,tugo!

BljehmPfatno runo zl~tno, Moje-dane uplaka.I!~' U orasju u sirokom Zlatne vode, zlatne dane 'f!cajeJisno zelen~g:l'anje. Sve je dho, bolno tiho'. 8umi rijeka,

Neko pjeva:

Aoj nane, mila nane, Lele meni!

Odnese mi tiha voda U nepovrat mlade dane, Aoj nane, mila nane, Lele meni

-Teske Ii su noti same!

(24)

U POLJIMA

\tj

Mjesec je sjao i mi provedosmo Cijelu noe na sirini livada. Vjetar tala~~§~Jita,

Agijele~e~'a9m~hivahu mjesec. Pred nama svjetlucahii-case~--- .... Iz naseg kruga ozvanjase

Veselje i pjesma poljima. Sada sam idem kroz polje. Jutro. Osmjehujem se.

U rnQIIltijelu lezi opojni umor, Z~jIll1om daleko jos zvon,i Veselih drugova smijeh.

Lisee u granju sumi, sumi u meni, I rijeka huji, huji kroza me, Ii plota me doziva

Crven makov cvijet. 0, zbogom, drugovi!

Mjesec je davno zasao za brdo.

Vas smijeh mi iz daljine jos nanosi vjetar. PrijateIji, necega sebojim:

Vas smijeh

u

dolini zvoni

DRUGU ,.v

Vece je.

TOiitCpl'!y~J)rda.

J ~_l?ij~I:11~~111.

Drtlze, parenje.piljkl.·. nanosi vjetar; Ostri im miris pijano

Posree kroz vazduh ko ija.

Hej, sy~je pijano .rasirenih grudi! Preda mnom sute case

Crne i teske ko misli crnih Ijudi. Ja pijem sam.

Vrijeme ko mrk, ogroman barjak plovi I mene, bregove i krcmu nosi.

Zagrobnim i crnim smijehom noei Sve okolo sumi,

Necujno se smijesi,

Vazduhom se vuku pticurine vrane Ko nabuhli lesi.

Ja vicem: Hej, vina jos! Zar nikog nema?

(25)

108

I vrijeme sumi u dubokoj noei. A moj drug

Ko tamna, ukleta mrlja Bez cilja luta po svijetu I 'nekas.trasnasj~nka erne mi case toci.

BASTOV ANI tA'

Miruje vece.

Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi. Mi ko mjeseceva braea bludimokrozpolja.~ Nasa se povorka bjelasaispod tihoga granja. Preko sirokih poljana nasa povorka ide S dugackim orudem na ramenima. Mi smo svestenici u tihim noCima, Smtraj i poCinak sijemo poljima. Bijela povorka koraca kroz tisinu. N as dvoje posljednji idemo. Tijela.llam zagrljena sute.

o

kako 'su-Teska:;tiirioma, slomljena! MLsamo mirni p()(;jp.a.k_~~li1l1o,

Pun, zlatan mjesec vrh tamnog brda visi.

Vi~okougranju.sutitmI1a., ',/, "" Sum tni slusamo teskih nam koracaja

I nase misli zamorne usutanju. A noe je beskrajna, tiha, tiha I nasa tijela tako su teska, umorna, 0, snago moja!

(26)

A ja jos po cijele sate Snatrim i sutim. Tiho je.

S;'lmo moja lula Svjetluca nabrijegu Koivanjski krijes.

PJESMA DOZRELIH

Vece, vece.

Ko crven bozji trak

Drum se crveni i trne u meni Ko krvav zrak

Uzrele njive rumeno zore, Sik;tavisuIll u klasju zvoni: 0, znas Ii da nam go dine zore? 0, znas Ii da nam godine zore?' Ponesi u kucu snopove zrele. Tako nam ocinski grobovi zbore. Ti drumom hodis,

Zreo snop nosiS,

UkQsi vijenac crvenih cvjetova. U dom miponesi zreosnop, draga, Dokle jos zelje u tebi gore!

Proci ce doba i vreIih snova. Vrijeme je, vrijeme,snopovi zore. Tako narri ocinski grobovi zbore. Vece, vece.

(27)

NERETVI ~~

U zagrljaju tvog vjecitog huka Gledam ti ko zjene dubine zelene, Cujem ti glas ko sa drugog svijeta. Zoves li mene?

U cik zore sya .kristalna brda utebrQper:uvedre pogle4esyoje. PopovrSini tv()joj nebo razlije osrnijeh I udihne

ti

bozansKi lijepe boje. S4:ldsunce kroz tvoje bistrine Proddva· zrake od zlata.

Stani! .

Postaees zelen, zlatorn izvezen mermer. Hoeu da klesem stub za rajska v~a!a. U suton play sumis KO drevnaprica

o

prolaznosti svega sto jednom na svijetu bi. Svaka ti rijec jezom stravi mi srce.

Reci·mi!

Je si li ti

Ogledalo pocetka i mora vjeCite misli, IliJi vali samo vremenabroje?

Mir

svuda.

Tvoj sum postaje sve jaci. Sta ccjem u njemu? Je li to smijeh duse moje?

Beskrajno cmo oko gleda mi u golu dusu.

~o¢.

116

o

cemu to surnis bezdusno u morne strahu?

o

nepoznatom sto iza leda narn se dize,

o

zemaljskom blijesku, il' nistavnom prahu? 0, prestani jednom i ne suIlli yi~e!

Boli me svijest .... Sapuei tise, tjse!·

Volim te kad sunc:u.ljubHokozlatno I kad jab Ian u tebi krullu njise.••• ,. ., .•••••."•• , •.•..'0 ., .•..•." "'_ •. , ..•"-'''''''.-."" , ..•

(28)

JAADAM

Bludna si zeno, beskrajno bludna,

Bludna si u oCima djeteta svog.

0, zato kriva nisi ti, zeno.

Kriv je satana Hi bog.

Mene si zarobila pjesnika iz brda.

Tvoj ki~ot1l: mojoj krvi vrije.

RazhlUdnik uza te postad()h, zeno,

A prorok htjedoh biti prije.

Sad sjedim u ovom pustom krsu.

Bezdana tiSina, divlja, prastara.

Ovako bjese kad sv'jet se stvori,

Kad zivot zaklikta, progovori.

Evo, ja Adam sada sam stojim

Ko ostar krik pun bola, krvi.

- Gospode druze urn mi prosvijetli,

Spasi me i zednc zelje mi smrvi!

A gospod suti. Nigdje ga nema.

Rijeci proguta prazan daleka.

Vrisnuh ko zvijer krvlju i strastu.

- Ul,rsuzena

se zacereka.

PODNE

Polunaga, naga

Pod hurmama sanja

Feledz kti Amrova,

Unuka Kajama,

Sejka staroga plemena Zubejde,

Tijelo joj se bijeli

Ko ljiljan procvjet'o u hladu

I cudni, sareni svjetovi

N ad njom u vazduhu lebde.

Za njom pustara gori,

Otice u blistavom zaru,

I dvije blijede robinje

Kraj nje nijemo sjede

Dok pauk snove i bajke

Od puste podnevne tisine

Negdje na razvalinama

Starih kula prede.

Sunce kroz krosnje hurmi

Vrele zrake toci.

0, to su mladiti, mladiti

Sa udovima bijelim,

(29)

126

I dva ervena evijeta

Necujno kriknuse na njima. Osmijeh joj na lieu zatitra. Feledz se probudi.

To ruka bijelih mladica Dotace joj se grudi. Feledz se smijesi i sanja. Sapatom slatkim,

Sapatom peluda pijana Negdje u krosnjam' hurmi List se necujno krete. Feledz se smijesi i sanja. Podne u zaru bunea I vrele snove plete.

ORe

Braco!

Toranj, strasan toranj, Naheren, hrapav, cvorav, Strsi u podne vrelo,· I tesko stenje, Ko dzin se penje U nebo vatreno!

I podne napeto, erveno N ad nasim krovovima lezi, Zgara, eiCi i bun ea.

I sprlen podnevni dah U liscu duda se grci I evrcak uzasno evrci. A nevidljivi strah

Bijel, pust drumski prah, Pritajen suti, sluti. 0, podne poludjele zege I strasnih misterija stege,

Ja omamljen tonem u pijanstvo maga, Podne religija, hodocasnika, cuda, Dervisa, fakira, prikaza i luda! Eno,

0

granama duda

Vise gola uda I jedno vatreno oko U me gleda duboko, Pa neko bunea, stenje

(30)

I na grudi mi se penje. Pa opet bezdan mir, Tisina razjapi zvalje I krv se napne

I erven, vreo cir zabrekne I vene sapne.

I mi smo spletenih tijela U grcu bezdanih zelja, Gorimo u suneu ervenu I u jeziku plamenu, Strast sikce ko zmija I tijela svija, svija. Cuj, evrcak uzasno evrci I udovi se stezu

I sve se grci, grci. U krvi udarei strepe I vreli uzli se vezu, Stipaju nervi i peku Uz ludu pjesmu neku. A podne razbludno golo Ko bludnih tjelesa kolo: Spleteno vreteno

U klupko erveno. 0, tonem u tebi zeno, Tonem omamljeno,

Tonem u p'jane, vrele mekote I krvlju stvaram nove zivote.

Svijest pridolazi.

Vrijeme odlazi i sumi krv. Napinjem uho: mir. Negdje u truloj gredi Grize erv.

(31)

HAMZA

VV

Nazvase me Hamzom

Kao sto nazvase hiljadama ljudi

Iz.pustinja clivljih beduina,

Crnih gradana vjecno suncanih gradova,

Himalaje, Taurusa, Pinda,

Ljudi sa plantaza,

Hiljadama bakarnih Inda

I onih s pazanl visokog Irana

Sto prodaju cHime,

Biser, nakit, zene.

O~llclnojeto,

cudno

Da ovdje·

.

U nasoj zemlji krajEvrope

Hamzom zovu mene!

Cesto mislim na te .

Muhamedov strice,

0, veliki Hamza.

Vidim te s bakarnim kopljem i stitom

Kako se boris u bici kod Uhda.

Jurisas krvav, slomljena ti rebra,

Ko lay se boris.

A kad se osvijesti

-Razbojiste pusto i crno,

Na njemu sarna smrt,

Po njemu secu ko erne cavke zene.

I kada ti u bolu na bojistu jeknu,

One zavijase ko Ijute hijene,

Strahovita oka, naeerena liea

(32)

Bolovi neka sad svi propiste! Gle, krv mi tece iz rana! 1 cijelu noc ja jezdim tako Kao vilenjak, ko vitez luda, Dok oluj prasti, urlaju cuda I pak'o uzasa svijetom bjezi, Zora se nasmijesi na vrsku dana: - Gle, Hamza Hum6Kraj dhlma-Iezi!

I'll

SA CIGANSKE STRANE

Ja ne znam zasto, ali uvijek Kad suton pada na siroke vode Iz moga srca tamo

Daleko put puklih strana Poleti krvava ptica I nevidljivo negdje, Iz davno minulih dana, Ko glas ranjene duse Jeca, cilice bolno S gusala svilena zica. Kao kroz snovidenje, U daljinama kroz suton, Ja vidim covjekatuzna Gdje glavu u rukam' drfi I place, place,

Ni sam ne zna zasto, Say u ropcu grca. Bolna mu je dusa. Daljine ga more. Kap za kapljom krvi Tece mu iz srca.

(33)

DZUMAS ZENA PUTENA

Svima zapinjase za oci Dzumas, zena putena, s~

vriskomlj hodu i plalTIen()m

U

ocillla

i

sreu.

Mlad!-'5esPQpa9~~~])ij~~ljubayrii i prip6iriislfna

n.ju. t

govorahu: »D~umas je miris svih strasti. Dzumas

je izvor od koga zed ne presahnjuje«.

I svi zedahu za njom sem Alama mladi6a, sina

sijedoga mudraea Jahfe. Alam govorase: »Z~!!a

bez sjemena goraje od Ijl.l<lske.PQh9Je.«

A kada to zacu Dzumas, pozva ga u odaje svoje,

drazi mu pokaza i zaigra pred njim igru tijela

za-vodnu. I mladost Alamova zavrista i zazelje, ali .1.l.

dusi mu ponos uzraste kao plima na moru i on

-"'-." , ·-·'·....-v· .•.-·-··-·..·--·--·-·-···-···-·--·-.._.,-" ,,""'"'''' ..' ",. ","',

prezre-uZlvanJa.

Vidio sam sijedoga Alama, sina zaboravljenog

mudraea Jahfe, gdje place na zalu morskom za

slascu izgubljenom.

154

KAHRIMOV A PJESMA

Jasemo konje cile i J'jevamo

pjesme sirokim

drumovima adanskim. Zene nas gledaju kroz

re-setke s prozora, a srea im biju i oci njihove pune

su ceznje beskrajne. Pred nama na vraneu jase

Kahrim i kita barjaka zelenog bije ga po burnusu

bijelom. A srea su nam razigrana i pogledi veselja

puni. Atovi njiste pod nama.

Kahrim zapjeva i ljudi stadose zadivljeni. Jer

glas mu treperase visoko kao soko a sladi bijase od

hurme raamske i meksi od sustanja sevara u

lima-nima zaspalim.

A on pjevase:

»Brzonogi vrance, ljuta sam na te sto mi odnese

dragoga mog i uevili mi sree moje. I mrzila bih te

da nisi vjeran drug njegov.

Kazu da je daleko grad Adan kud je otisao on.

Daleko cak na strani onoj otkud sunee izlazi.

Pricaju cuda 0 ljepotama zena u gradu tome i

kazu da su. ko hurije zavodne i zvijezde da im

drhte u ocima.

M()lim nebo da zvijezde prekrije oblacima

tmur-nim jer se bojim da ih moj dragi ne spazi u oCima

Adanki i da ne zadrhti kao i one.«

(34)

PJESMA MLADOSTI

Kad pade suton na oazu, zaspase krda i probudi se sedrvan pod palmama visokim. Imjesee~epo-javi.i milovanja se problldise. A predkucom Bela-da sejka sjeBela-dahu mnogi na hasurama i ocekivahu da otpocne pjesmu pjevac iz Delifa.

I pjevac izade iz kuce Beladove, a zvukovi ftdi zadrhtase i sedrvan zacuta u oc.ekivanju. I milova-nja se pritajise i mjesee se izdize.

A on zapjeva:

»Iako mudri kazu sve sto je prolazno izaziva bol, a vjecno sve na obozavanje sili, mladost pjeva pjesmu ovakvu:

Sta su daleki krajevi mjesee i zvijezde prema lje-potama Samihe?!

Sta je zivot vjeciti i raj sam spram zagrljaja nje-zinog, a sta zvukovi ftdi spram glasa joj?!

Sta je noc proljecna prema oku joj, a sta galebo-vi na pucini plavoj spram grudi njezinih?!

Mjerih svj~tove p.Qglerlorn ip~ijeillj:zmjerih 9el drazil'lj~zinih. Jer drazi su njene. bezqane, i cije o'kopadne na njih utone u slasti bez kraja.

Milovah Samihu i nepozeljeh vise nicega. Rastavise me od nje i sva blaga zemaljska

posta-'.

PJESMA ODLASKU

Kupah se u bistrim rijekama 111edulitieama veli-kil11,u rijekama juga, zvonkog smijeha i obala mi-risnih i pjevah6zenama. Ali kadsunee opaIi ljeti-nu sturu i zemlja zapista kao zmija u proejepu, za-plakase ljudi bradati i zene i djeea proevilise.

A ja im ne mogoh pomoCi i pobjegoh iz zemlje lijepe. I pitah za savjet Hedzudza, starea vijeka or-lova, a on mi rece:

- Sinko, i ti pripadas rodu slabih, a plac tvoj rastuzio bi uplakane jos vise. Idi i kupaj se u rije-kama ernim, j~r E!j~ke.erne teku kroz zemljepresi-te ..

- 0 Hedzudzu, reci mi, - upitah - kako da za-mijenim rijeku veselja rijekom zalosti i kako da ucutkam sree svoje da ne proplace cemerom?

- Sarno zrtvama svojim ponosi se covjek, a plac je zena slabih, jer njihova je i radost djetinja -

(35)

PRKOS

Ocuo sam joj hod i sree mi je zadrhtalo. SusreIi sunarii se -pOgI(:~dii obuzeo me ponos prkosa.

0, to je bila igra sarno!

A treeega jutra ne izdda Safima i preprijeci mi put. Grudi joj se talasahu i oci joj bijahu vatrene.

I ne rekoh joj ni rijeCi. 0, to je bila igra sarno!

I prolazili su dani i ljubio sam zene druge misle-Ci na nju.

Ajednoga jutr3; kada joj zagledah u oci, u njim3; ne bijase nistrasti ni ljubavi. U dnu njihovu tinja~ se sarno prezir nevjere.

PISMO

-- Kerameh, mnogo se sjeeam sutona jednog pro-ljeenog i sIike tvoje u jezeru. SpjevaQsallLtipjes-mu najljepsu. i napisao je na pijesku vlaznom. I doslisu ljudi bez srea i izbrisalije. __

Mnogo si v6ljela kraj nas i rastavili su te od nje-ga,o Kerameh.

Sjeeas Ii se jos visokog cempresa kraj dzamije Ifbam? Sjeeas Ii se golubova pod visokim svodovi-ma njenim i grobova mramornih na groblju Seh-ram?

Mehla vracara kaze mi danas:

- Sto ti je glas sjetan,

0

mladieu! I sto ti je po-gled tako zamagljen?

Glas mi je pjesma iz dana prosIih, a u oCima mi je slika njezina, odgovorih joj.

Noeu lutam i razgovaram sa mjestima milova-nja nasih. Klizim u cameu po jezeru i valovi mi sapeu

0

noeima sreee.

Bijeli oblaei lebde ispod zvijezda i silaze u mo-re.

o

tugo, jesu Ii to labudovi s neba Hi dolaze sa strana u koje odvedose Kerameh! - sapeem ja i spustam glavu na vesla. ,

- Kerameh, poslao bih ti pismo ovo po karavani Lebejda trgovea sto odlazi u krajeve daleke, aIi zli zametose glasove

0

tebi i put eve izbrisase vjetrovi. ,,_

160

(36)

OGLEDALO HANARINO

Hanara baci mrezu u vodu, mirno sjede na

stije-nu i dugo gledase u dubine.

»Svaki covj~kmisaon,

a

i

svaki plasljivac,

p()-stuje

diioirie,drece

on,jer u dubinama je mir, a mir

je poeetak svega.

Kada su pitali Kanamu, mudraca iz Tajfa,

otka-daje on covjek, odgovorio im je: odprv~ misli. A

prije toga? Bio sam sarno roden, rece Kanama.

Syaki se ¢()vjek ogleda na povrsini arijetki u

du-binama. Jer ko se ogleda u dubinama ogleda se i u

ljiialma. Posmatrah ljude mnoge i bi mi sve jasno

jer gledah ih i duhom svojim. A oni, ako me i

po-gledase, gledahu sami sebe.

A pitahu me neki: dali oni, sto sami sebe vide,

vide i tude bijede i nevolje? Vide, odgovorih im,

ako su one na tijelu covjeka.

A znaj da je sazaljenje odlika zena, jer covjek

srca koji duhom prevazide srce svoje ne zali. On se

priblizuje vjecnosti.«

Hanara zaeuta, a osjen mu 2.adrhta u vodi.

»Bojim se katkada misli kao riba mreze, nastavi

Hanara. Jer bolno je lutati bez cilja po prostorima

doh ga i srce mu iznesoh na koplju, a Rahva moj

cree od nap ora pregolemog.

- Moj vjerni druze, - rekoh - zivot mog konja

spasao je tvoj. Jednog od moja dva druga

najvjer-nija moradoh da irtvujem.

I meni bi zao konja mog i osjeeah mu smrt kao

iivu ranu na tijelu svom. A moj drug zaboravi i na

me i na konja mog od sreee prevelike.

- Benatu, - rekoh mu - zar se toliko radujes

ii-votu da zaboravljas i na smrt onoga koji te spase?

A on mi odgovori:

- Bio sam na vratima smrti i razgovarah s njom.

I pitase me ona cega mi je najzalije u zivotu a ja

joj rekoh: Najzalije mi je dana provedenih sa

pri-jateljem svojim.

- Prijatelju, - rekoh - to je bila nada. Jer lcQSa

smrelJra:zgovara zivot mu je sitan ..

(37)

SAVJET

- Ko kuca na Vrata Mira u noei! Ko mi buni misli

0

beskrajima beskrajnim! - tde se Rajjam, mudrac usamljeni iz svoje kolibe.

- J a sam, zena Hedzamova. Bollljt::1llQdg1::>jlja z~IIl~ljs~()g i zelje su mi nezasite - eu se glas

spo-lja: ..

- Imam blago nebrojeno i podavah se svim uzi-vanjima zemaljskim. Bolujem od bola neznanog, a dus.a JJlije teska. kao zanijemjele v(}de bezdane.

To reee rilla, a glas se opet eu iz kolibe:

;.. - a zeno Hedzamova, lij~~(}Qiljuje patnja a li-jekpatnjije utj~l:1a. A ti si stvorena za brigu i rod-nu hrarod-nu ljudima. I znaj da sarno na ognjistu raz-rusenom ne ozivljava plamen i da

0

zivotu misle sarno izabrani !.::

- Jer ko seta bastama misleei, nagledaee se eu-da. Ko daje savjete za njim je zivot, a ko ne haje za njih u vrtlogu je njegovu.

- Ali ne pitaj me za savjete ti, zeno Hedzamova, jer su ti kose bujne i pusti ih vjetru neka se igra nji-mal I jer ti krv gori kao sunce u pustinji. A znaj da vatru ne pogasi niko do hladne vode!

- a zeno Hedzamova, puna si pozude i vitka si kao datula rodna sto nas hrani plodovima svojim! Daji! Zar datula razmislja

0

onom sto daje! I zar maze rijee da stisa buru na morima debelim!

Daji! Jer ko da sve njegova je vjeenost.

170

MEVLIDIN aDLAZAK

Krvav mjesec gori nad pustarom. Hanara misli na proslost, a ja na karavanu sto danas prema isto-ku odnese najmilije od svega na svijetu mi.

Danas je otisla Mevlida u zavieaj svoj Sarebat, gdje cvjeta drvo semla cvjetovima ociju ljepotica.

A jednog dana rekoh joj:

- Mevlida, pokloni mi osmijeh i probudi mi ra-dost u srcu!

- Amra, tvoja je radost

i

moja - odgovori mi ona.

- Jest - rekoh. - Sve su prave radosti one zajed-nieke. Jer, samohrani se i ne vesele zivotu. A ti da-va radosti i onima prije mene. Dajes Ii i meni isto kao sto i drugima davase?

- Radost .nije .nikad. jednaka - odgovori mi Mevlida. - ana otiee kao bistra

rijelcCl:stos~()gle-da u ne1?esim3:. __

- Jest - odgovorih joj. - R3:Q(>.sJiizviru kao i ri-jeke zeIIlaljske i kada presahnu ostave pustak(>rita za sobom.·,.,- ....

- Mladieu, - tde me Hanara iz misli - ovi nam govorahu: govorite istinu! A ona je teza i od misli same, jer svi ljudi nisu dostojni nje. A ako me pitas zasto je nisu dostojni, reci cu ti ovo: Zaprasen i za-dihan glasnik dode Mehribu silnom i javi mu da mu pleme Sehrib potuee vojsku hametom. A Meh-rib poteze mae i posjeee glasnika. Red mi, zar Mehrib nije zasluzio da bude potueen?

(38)

HANARIN PUT

Hanara govorase:

- P~~-E;aranjeje zadovoljstvo za covjeka viseg, a svinja je najzadi:>voljnija u brlogu bogatom.

Volio s~Il!~~nu Sallaf i sabolomje mlpl.l§tih~j~~ ne bijase l!-stanjuQa ide:za misliriialllojim. Osta-vihjoj sve sto imadoh i djecu nasu 6fkid()h od srca svog. I podoh u svijet daleki, tjeseci se bolom i mislima .sopstvenim.

I proputovah krajeve mnoge i govorah ljudima: Veli<?in(lj~.u pregoru, a ne u pohoti i gramzivos-ti ljudskoj. Jer ko zeli sve i natura voljll svojudru.; gima izvor je nesrece i sebi i bliznjem svom. A ko daje isuvise, osvaja sarno one koji u plemenitosti prednjace. Jer, plemeniti sarno razumiju onog ko sam sebi nije najpreci. A niskost sebicnih najbolje poznaju veliki, oni sto stupovi terezija u svijetu suo Jer, bez velikih, ostali svi u krv bi ogrezli i svijet bi krvlju proplak'o.

Tako govorah i neki, izmedu mnogih, zaplaka zalosno i, kao onaj

0

kom negdje procitah, ode i pokla sve svoje ovce da me ugosti.

Rekoh mu: Prijatelju, dirnu me ti poklonom prevelikim, ali me ne obveseli gostoprimstvom

tvo-IZ JEDNE ZAPRASENE KNJIGE

Ko snazno koraca naprijed misli i na za njim za-ostale.

A nas grad je zaostali putnik iscrpen i narubu nadanja svojih, i njegovo uzdarije liCi beskrajnom putu sto se gubi u svjetovima dalekim. Hoce Ii mu vjetrovi donijeti nove glasove, Hi ce gradani sami premostiti krajeve mocvarne? IIi ga vrijeme izbaci iz kovitlaca svog, ili mu mocnici snage sputase?

On, grad, zamuknuo je kao zvono u tornju za-pustenom. Jer ga pauci obavise mrezama mira uc-malog i niko mu ne budi tiha nadanja, niko mu ne ublazava bijedu pregolemu.

»Mi sagradismo grad i sami sebe zarobismo« -»Ko nam prestri vidike u njemu i ko nas okova u okove nevidljive?« - govorahu.

I kad uvidjese svoje zablude lijeCiti ih ne moga-hu. J er mislilac )1ernOcan bijasesto drugima nedos-tajahu misli, a oni bijal1li neiriociiUijer misliocu ne dopustahu da misli.

Bije1e se bedemi gradski, a zidari tuguju. Zanje se, zanje, a hambari se ne pune. Vremena prolaze i cuvari sa tornja visokog gledaju u daljine beskraj-ne.

(39)

PJESMA NEPJEV ANA

Bistar jesenji dan i bijelleptir titra u njemu. Ja i Rubat sjedimo pod stijenom. Srea nam misao grije i radost ljeta zgaslog tinja u dnu case.

- Sreei rastu krila kad smo joj milovanja svjesni - rasprede rijeci Rubat. - Ali, ko moze da misli da dode, a ko uzdrhtalom sreu da odoli? A mogu da ti pricam i ovo ,:

- Sjeeas se dobro Mehre, keeri Semhove. Imala je vatreno oko i ben na lijevom obrazu. Grmila je jedrinom darova rodenih i roditeljima svojim bjese ponos i radost, a mladieima gradskim pozuda u sreu. Uz susanj palmi, na cesmu, jednog vecera nas Nejfa Mehri na uho saptase rijeci zavodne. I, te ri-jeci bjehu od meda i plamena. I zanese joj Nejfa urn i opi joj cula. To bjese pjesma tijela, spjevana l,l,1!al~tu. To bjese radost ploU, date nam:zasreeu. Ali gradani rekose: »Sram grijeha dotakao se Mehr~« i roditelji joj uzese zivot mlad, po obicaju njihovu. I, stisnuv srea, rekose: »Mi joj dadosmo zivot na ponos, ne na sramotu nasu.«

- Amra, rijetki dolaze do istine velike, a ona je sarno u nasem zivotu. I ko je nade, taj se ne veseli skrtacki, nego je dijeli svakom za koga je ona. Jer, n~jv~se njih slijepi su za njezin sjaj, a gluhi za rijeci njezme.

- A covjek misaon, i kad se nadnese nad grob, on vidi nov zivot u njemu. Jer, zemlja daje plodove svoje. Eto, ne bojim se zemaljske smrti, kako je

na-180

zvase iz davnine, a za zivot ovakav veze me sarno nit istancana. A, ovo ti kazem, Amra, i ne pad am niciee ni pred kim, pa opet sam beskrajno sitan kao trun sveg ovog sto nas okruzuje.

_ NaCi sreeu u divljenju velikom isto je sto i na-ei spas u pogibeljima velikim. A to moze sarno onaj ko se s umom rodi. Jer, ()ni 1:>ezuma, veslaju vesliJIla ~jmdrugL!Lruk~.'(t8:<i()s,e. I put je nji-hov kratak, pa makar donakiaj mora brodili. A ni tebi ne koristi mnogo ako ih sarno sreeom darujes kad oni ne mogu ni da je dohvate. Jer, ko sarno u jelu i pieu trazi bitisanja svrhu, dodijaee mu i jed-no i drugo. A oCi uma ne otvori ojed-nomu ko ih i ne-ma. Dosta je da mu se pokaze i put. Rubat zaeuta, a lasta iznad stijene spusti se u nizine.

(40)

HAJAMANTA

Dana jednoga kad se u mrezu uhvati mnogo ri-be, Hanara odvoji cetiri pokrupnije i izdvoji ih us-tranu. A ostale, jednu po jednu, pustase natrag u vodu, radujuCi se veselju njihovu.

»Kazem ti, Amra, - rece mi Hanara - da je zi-vot ljudi onih koji se znanjem priblizuju djeci.

J~L

misli veliketereti su nistavni na ledima ljudskim, i ti ljudr ne znaju--gdje-da odloze bre11le svoje.

-»A ima ljudi sto svijetle. kao zyij~:zde

medll

!l~-ma a i!l~-ma ih i od zgaristacmjni~ A podlad sunaj-gori jer i jedni i drugi ga,ze po njima.

»A poznavao sam i Hajamantu, sina Irslova, covjeka koga je nestalo s vidika mog.

- Ja sam dio svijeta, - govorase mi on - a ja sam i svijet eio. la sam zvijezda u vasionama, a i koliba prosjacka u Saran sokaku.

- Jer u svemu ima ljepote i vjecno sve je, i ono ne.vidljivo.

- I znaj, Hanara, - rece mi on dalje - da je zivot neogranicen i vjecan, a

0

svemu sto je vjecno uza-ludno je misliti da li postoji Hi ne.

ler

vjecno se sa-rno zamisliti da.

I Hajamanta odlozi stap, napi se mlijeka od ka-mile i otpoce:

- Kad poslije dvadest dana dvostrukih i noCi is-to is-toliko say prasan i nogu ranjenih stigoh u grad Hajf, podne bljestase u bijelim ulieama gradskim i svjetina se bjese razisla sa pazara u stanove sjena-ma prekrivene. A suneu bog Hajadin slavljase svoj pir vatreni i sam hodase ulieama nevidljiv i velik kao strah samrtni. Skute mu ljubljahu tornjevi hra-mova, a kuCiee bijele bijahu mu sljunak sitni pod nogama.

- I ja osjetih strah u tisini zamrloj i udoh u kuci-eu tamnu da otpoCinem u krilu joj vlaznom i sje-novitom.

- I zena puti bijele donese mi vina pehar zem-ljani i zamirisa na mosus.

- Ja sam Hajamanta - rekoh. - Sjedi do mene! Putovao sam kroz pustaru dvadeset dana dvostru-kih i noCi isto toliko. Umoran sam. Ogrli me i odagnaj mi umor!

- A nadoh odmora na grudima njezinim sto mi-risahu na mosus. A navece krcmu napustih i odoh pred Mundara hram veliki. Pred hramom plavljase se jezero i mnogi ljudi mirovahu kraj jezera, og-rnuti u burnuse prebijele.

- Ko li je ovaj stranae velicanstveni? OCi su mu bistre kao Fezarah jezero - govorahu.

- A kada pade noc, hram se uzdize u tmini i covjek u bijelu izide iz sjenke njegove i rece mi:

(41)

- A covjek uvijen u bijelo samo se osmjehnu

i

nestade ga u sumraku kao prividenja na grobovi-ma zapustenim.

- Ko li je taj lijepi covjek? - pitahu se zene pre-noseei vodu u vrcevima zemljanim i uvijajuei bo-kovima vitkim lagano kao sevar kraj jezera.

- Ko Ii je taj eovjek sto mu sanjamo oei u snovi-ma vrelim i od Cije nam blizine drhte noge? - pita-hu se djevojke.

- Lijep je kao Haraka, bog sumraka, saptahu postidene, obarajuei poglede ispred mene.

- A ja eesto misljah na jednu od njih, na Mer-dez djevojku. Cuh joj ime iz usta starca nekog - a ona, kada me prvi put vidje, uzviknu i sakri se me-du drugarice tihe. Tijelo joj bijase vitko kao sevlija najtanja na grobovima Sama, a oei kao veee pi avo na Fezarah jezeru.

- A ja joj pjevah:

- Merdez, lijepa si kao zamisao velika. Lijepa si kao eeznja za hladovitim bastama hinajskim. Mer-dez, pogledaj me i u srcu ee ti se roditi radost vje-eita.

- Ni svirka sviraea iz Manasa nije ravna hodu tvom,o Merdez! I sitni se sljunak raduje stopama tvojim - pjevah joj tiho i milovah joj grudi.

- I pozuda mi rastijase slijepo kao ubice krv na-bujala, sve dok mi jednog dana Neznanac onaj ne metnu ruku na rame i oei ne okrenu u dusu ljepoti.

- I slusaj me, Hanara, - zavrsi Hajamanta - lje-pota postoji samo jedna i ljudi vide samo sjenu njezinu kao sto vide i tijelo eovjeka - a ne vide du-su njegovu.

- A ona, ljepota, nema ni mjesta, ni poeetka, ni kraja. Ona je vjeeno u svemu i na mjestu svakom.

186

PRICA 0 SRECI

- Prieah ti, Amra,

0

svemu, ali ti jos ne isprieah prieu

0

njoj,

0

sreCi koju u zivotu osjetih - otpoce Hanara. - I znaj, Amra, radost je oblak nad pusti-njom jer joj daruje zivot, a radost je i zena ljublje-na jer daruje zivot onima koji dolaze.

Davno je to bilo u mladosti mojoj pruhujaloj, a ovo su bili prvi dani njezini:

Najprije je ona, Dati, predveeerja jednoga posla na bunar. ISla je skromno, oCiju oborenih. Takvu je tada vidjeh i te noei cijele ne pohodi me san. Vjetar se igrao oazom, a ja sam mislio na nju. Ob-lak zalutali pustio je dazd, a ja sam mislio na nju.

U

cik zore zapojase daljine, i san me savlada za-misljenog.

Svaka prva sreea p-QGinjejstiha, mislio sam dana sutrasnjeg.-Unase-stvori pred -tobom i njezno ti se osinjehne: »Evo me!« prosapee stidljivo i pogle-dpIDJi p()nudi sve svoje. I cuj me, Amra, u tomda-vanjri seb-e iriialOIiKcnjubavi da ti srce zatreperi u grudima. I znaj da krila sreee dopiru dalje od krila uma. I ko je ne osjeti uzalud je prosao kroz zivot. .~. Jer ko vise cijeni ono sto voli nego sto cijeni, ne

kaje se na kraju.

»Je si li putovao po zemljama dalekim i lije-pi~?« - pitahu me oni koji ne znadahu za sreeu

mOJu.

A ja im se samo osmjehivah, njima siromasnim. 187

Referencias

Documento similar

existen diferencias en el desempeño, lo que nos indica que la manipulación del estado emocional tuvo efecto no solo en el tiempo de respuesta sino también en la atención en el

Télécharger ou Lire en Ligne Le Miracle des Ronces Livre Gratuit (PDF ePub Mp3) - Faith Kean, « Quand je te dis que tu es capable de quelque chose, tu réponds juste, “Oui Adam, je

Télécharger ou Lire en Ligne L'Évangile de Jimmy Livre Gratuit (PDF ePub Mp3) - Didier van Cauwelaert, « Je m'appelle Jimmy, j'ai 32 ans et je répare les piscines dans le

Télécharger ou Lire en Ligne Mon je me parle Sandrine Pernusch Livre Gratuit (PDF ePub Mp3), Zéphira la tortue ne répond plus, papa et maman sont de plus en plus absorbés

Je vous livre ici les éléments de mon voyage au coeur d'un pouvoir méconnu et les moyens à mettre en oeuvre pour le déployer.... Télécharger

Je passe trop longtemps debout (de pie). Cliente Oh oui! Je comprends. Tu devrais prendre ton temps pour te reposer et détendre tes jambes. Coralie Je voudrais bien mais

Lelo u k aat u yaale le waaj ´ kun bisbil utiaal kubbilo unaj u beetaal jeex suuk u beetaal le waaj ku jaantik le israelitaob tu

Compléter les phrases suivantes avec devoir, pouvoir, ou vouloir au présent de l'indicatif, selon le sens (el sentido) de la phrase. réserver leurs billets à l'avance. c)