Keith R. Smith
Cilj nam je ponajprije izliječiti svu takvu djecu, a ne samo liječiti. Dok sam, potpuno potresen, pregledavao informacije o ADD-u, ADHD-u i poteškoćama u učenju (LD), naišao sam na izvješće o naporima Nacionalnog instituta za zdravlje djeteta i ljudski razvoj (NICHD). Ova organizacija izvješćuje u svom sažetku da je «pomoć projektima u svezi poteškoća u učenju i govorenju porasla s 1,75 milijuna US dolara 1975. god. na više od 15 milijuna US dolara 1993. god.» Ukupni iznos pomoći dodijeljen samo istraživanjima penje se na oko 80 milijuna US dolara71.
Pod naslovom «Future Reasearch Directions in LD» (Buduće smjernice istraživanja LD-a) i podnaslovom «Treatment/ Intervention» (Liječenje/Intervencija) nalazi se ova izjava:
Pregled literature posvećene poteškoćama u čitanju i drugim poteškoćama u učenju ukazuje na to da nema jednog jedinog pristupa ili metode liječenja/intervencije koja bi dala klinički značajne, dugotrajne, terapeutske uspjehe u djece kojoj je dijagnosticiran LD poremećaj. Na nesreću, do danas ne postoji značajna znanstvena potpora za uporabu određenih intervencija ili kombinacija intervencija za različite vrste poremećaja u učenju.72
Prema mojim proračunima, ova organizacija je dodijelila 155 milijuna dolara za istraživanja, a da lijek zasad uopće nije pronađen. Drugi dokument s interneta [mediconsult.com] 73
procjenjuje da u SAD-u ima nekih 3-5 milijuna djece s ADHD poremećajima. Dodavši im i onu s poteškoćama u učenju, brojka se penje na 10 milijuna i više. U tom dokumentu, Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH) - savezna agencija koja podupire istraživanje mozga, mentalnih bolesti i mentalnog zdravlja, tvrdi:
PITANJEZDRAVLJA
ADHD je postao nacionalni prioritet. Tijekom 90-tih godina 20. stoljeća, koje su Predsjednik i Kongres proglasili ■; »Desetljećem mozga», moguće je da znanstvenici utvrde biološku osnovu ADHD-a i da nauče kako mogu još učinkovitije spriječiti ili liječiti takve poremećaje. , ..
Ako neka organizacija potroši 155 milijuna dolara, te ako i druge vladine agencije troše milijune dolara, pitam se koliko je novaca i vremena potrošeno na istraživanja bez imalo naznaka o mogućem skorašnjem otkriću takvog lijeka.
Ja sam travar i terapeut za holistički pristup zdravlju. Razlog zbog kojega su me tako potresle sve gore navedene informacije je taj što moja profesija smatra kako je ADD ili ADHD poremećaje relativno lakše liječiti ili ublažiti od nekih drugih poremećaja. (Mi nismo fakultetski obrazovani liječnici; stoga mi ne liječimo, ali nam je dopušteno da radimo na poboljšanju zdravlja i ublažavanju simptoma u okviru naše terapeutske prakse.) U svom izvješću uključio sam 3 konkretna slučaja; međutim, ne bi mi bilo teško predstaviti ni 300 ili 3.000 sličnih konkretnih slučajeva. Ne mogu se sjetiti slučaja ADD-a ili ADHD-a, koji nisu urodili pozitivnim rezultatima, kao ovi koje sam naveo, osim ako klijent nije uzimao preporučene lijekove.
Kronična obrnuta polarnost
Posve «slučajno», prije više godina, otkrio sam kroničnu obrnutu polarnost (CRP) kao lijek protiv sindroma kroničnog umora. Otada sam shvatio da su mnogi simptomi ADHD-a u djece identični simptomima CRP-a u odraslih.
Kad sam počeo s testiranjem djece s ADHD poremećajima, moje sumnje su se potvrdile. Skoro sva ta djeca koja su mi došla u ordinaciju, patila su od kronične obrnute polarnosti. Kad sam dodao standardni biljni pripravak za liječenje tog stanja svom ranijem planu prehrane, počele su se događati divne stvari.
Djeca su počela reagirati na cjelokupni postupak i stanje se poboljšalo. Većina njih se osjećala «dobro».
Svaki sustav i proces u fizičkom tijelu je električan. Naši mentalni procesi, imunosni sustav i srce, svi su oni dijelovi ogromnog sustava na električni pogon. Ljudski organizam jest autonomni električni sustav na vlastiti pogon. Kod elektriciteta, uvijek nastaju magnetska polja. Magnetska polja imaju polarnost: tj. imaju sjeverni i južni pol. Stavite li magnet pod opterećenje, ono će obrnuti njegovu polarnost; u osnovi, sjeverni i južni pol mijenjaju svoje položaje.
Budući da je ljudski organizam električki sustav i da ima suptilno magnetsko polje, određeni uvjeti, poput opterećenja, obrnut će njegove sjeverne i južne polove, njegovu polarnost, kao kod magneta. To može biti privremeno, a tako ga i tretira ogromna većima profesionalaca iz holističke/alternativne medicine. Međutim, u svojoj sam praksi ustanovio da je obrtanje polova često dugotrajno i da ga može biti teško iscijeliti bez potpunog razumijevanja različitih prezentacija.
Rad me je vodio prema otkriću da obrtanje polova često postaje kronično i čini se glavnim čimbenikom uzrokovanja sindroma kroničnog umora, depresije, tjeskobe, fibromijalgije, autoimunosnih bolesti, raka, ADHD-a i mnogih drugih stanja koja, čini se, nije moguće «iscijeliti» standardnim načinom liječenja. Ti raznoliki procesi i simptomi bolesti stvaraju zbrku u tome kako rješavati problem koji se općenito ni ne zamjećuje sve dok simptomi ne postanu veoma izraženi.
Električni sustav organizma
Stanje obrnute polarnosti oslabljuje «električnu snagu». organizma. Tomu je glavni uzrok dugotrajni stres. Kako električni naboj organizma slabi, javljaju se simptomi kao signali upozorenja. Ako naboj organizma padne ispod 42 herca, imunosni sustav se ne može oduprijeti bolesti. U ranim fazama CRP-a, upozoravajući signali organizma mogu biti
't:l
INDIGODJECA PITANJE
ZDRAVLJA
sljedeći: bol u križima, istegnuti mišić ili glavobolja; ne slušamo li te simptome i ne pokušavamo li malo usporiti da se iznova «napunimo» električnom strujom, simptomi se mogu pogoršati, npr. mogu se javiti ekstremni umor, depresija, tjeskoba, migrena, fibromijalgija, ukočenost ili kronična bol u nekom oslabljenom dijelu organizma.
S obrnutom polarnosti, sustav za uobičajeno samoočuvanje više ne djeluje. Čini se da obični električni signali uništavaju imunosni sustav umjesto da ga štite.
Autorova bilješka terapeutima: Kod bolesti poput ITP-a
(intersticijalna trombocitopenična purpura), u Merckovom opisu iz priručnika piše: "Postoji bolest kada slezena iz nedokučivih razloga iznenada počne uništavati crvena krvna zrnca. Da bi se usporilo to, često, neizlječivo stanje, liječnici uklanjaju slezenu." Izjava dalje glasi: «Čini se da crvena krvna zrnca poprimaju suprotni električni naboj...»
Je li moguće da je obrtanje našega električnog naboja u oslabljenim dijelovima organizma zapravo zadnji pokušaj ispravljanja razornih uvjeta stresa koji nas tjera u stanja u kojima ćemo se više odmarati: u invalidska kolica, zatvara nas u domove ili nas vezuje za bolničke krevete?
Neki važniji simptomi CRP-a posve su slični ADHD-simptomima; npr. slabo kratkotrajno pamćenje i nedostatak * koncentracije. Obično dobivam pozitivni odgovor na opis osjećaja «s mozgom poput žabe». Druga korisna dijagnoza je zamoliti pacijenta da zamisli kako je njegov mozak mala žarulja, te da imenuje mjesto koje troši najviše energije i gori najjačim sjajem. Zatim ih pitam jesu li ikada doživjeli »redukciju struje» ili, mogu li zamisliti kako bi se osjećali da im se svjetla zamagle. Normalni odgovor odraslog čovjeka jest: «Točno se tako i osjećam!«
Zamislite kako bi neki školarac bio zakinut da ima «zamagljen mozak», obzirom na to da nastava u prvom redu zahtijeva koncentraciju i dobro kratkotrajno pamćenje.
Devet simptoma potrebnih za dijagnozu
Prema dijagnostičkim smjernicama Američkog udruženja psihijatara, za izricanje dijagnoze ADD ili ADHD poremećaja, potrebno je utvrditi 9 simptoma nedostatne pažnje ili 9 simptoma hiperaktivnosti/impulzivnosti, koji su se razvili prije 7. godine života a trajali su barem 6 mjeseci, te su dovoljno izraženi da utječu na normalne društvene ili školske aktivnosti. Specifični simptomi su sljedeći:
Nedostatna pažnja
1. Slabo obraća pažnju na detalje i griješi iz nemara. 2. Ima problema s koncentracijom.
3. Ne sluša kada mu se govori.
4. Ne uspijeva pratiti ili dovršiti zadane zadatke. 5. Ne zna se organizirati.
6. Izbjegava zadatke koji zahtijevaju znatne mentalne napore ili koncentraciju.
7. Cesto gubi stvari potrebne za školu ili za druge svakodnevne dužnosti.
8. Lako ga je dekoncentrirati.
9. Često je zaboravan u svakodnevnim aktivnostima.
Hiperaktivnostl impulzivnost
1. Često se vrpolji ili meškolji.
2. Učestalo se diže sa stolice kada se očekuje da mirno sjedi.
3. Trči naokolo ili se penje po stvarima u neodgovarajućem okruženju.
4. Ne zna se tiho igrati ili udubiti u slične aktivnosti. 5. Stalno je u pokretu ili se čini kao da je navijen.
INDIGODJECA PITANJE
ZDRAVLJA 6. Previše priča. ■.'■■.■■
7. Prerano istrčava s odgovorima na pitanja. : 8. Ima problema s čekanjem da dođe na red. : v;!;■
9. Često prekida ili ometa druge. . '
Analiza zjenice: vrste cvijeća i dragulja
Ravidova tehnika analize zjenice oka predetaljna je da bismo ju mogli ovdje opisati, no ukratko, vrsta zjenice pod nazivom cvijet, ili emocionalni tip, znatno je češća u djece s ADD-om i u odraslih s depresijom. Vrsta zjenice pod nazivom
dragulj, znatno je češća u hiperaktivne ili impulzivne djece te u
odraslih koji pate od tjeskobe.
Korištenjem obrnute polarnosti, analize prehrane, Ravidove i drugih tehnika od strane terapeuta za dopunski alternativni pristup, moguće je veoma točno analizirati našu jedinstvenu i posebnu djecu. Proučavanje svakog pojedinog slučaja, korištenje individualnih simptoma, često urodi veoma uspješnim rezultatima kao što se vidi iz prikaza sljedećih konkretnih slučajeva.
Prvi slučaj
Pacijent: Četverogodišnjakinja s tipičnim ADD/ADHD
simptomima.
Povijest djeteta: Dijete je rođeno 7 tjedana ranije i provelo je 5
dana izolirano na odjelu za intenzivnu njegu novorođenčadi. Majka je rekla da je mala uvijek bila »nezdrava i uznemirena«, rijetko je spavala dulje od 3 sata u komadu. To je dijete bilo veoma emocionalno i tijekom naše prve posjete činilo se da ima klasične ADHD simptome. Majka je također izjavila da je često puta povraćalo i noću se znojilo.
Liječnički tretman: Nakon testiranja i nakon što je
postavljena dijagnoza hiperaktivnosti i ADD-a, predloženo je davanje Ritalina ako bi se simptomi nastavili kad dijete krene
u školu. Roditelji su, međutim, odlučili potražiti alternativnu pomoć.
Dopunska alternativa: To posebno dijete pojavilo se još prije
svog rođenja u snovima svojih roditelja i tada im je dalo svoje divno i neobično ime. Prema klasifikaciji zjenice oka, dijete je spadalo u tip rijeke/cvijeta pa je stoga bilo veoma osjetljivo/ emocionalno.
Istraživanje je pokazalo kroničnu obrnutu polarnost i, kao što su izvijestili njeni roditelji, izrazitu osjetljivost na šećer. Daljnje istraživanje čimbenika stresa u njenom okruženju otkrilo je da je trauma preranog rođenja pojačana činjenicom što su oba roditelja obavljala u to vrijeme dva posla i tri su se puta selila prije nego li je mala došla na svijet. Njena nam je majka pričala da su ju mučile mučnine i povraćanje cijelo vrijeme njene trudnoće i u prostorijama hitne pomoći često bi joj davali tretman protiv dehidracije.
Na temelju pregleda djeteta i povijesti poremećaja zamijetio sam da su oba roditelja vodila veoma stresni život. Tijekom majčine trudnoće, dijete je bilo bombardirano stresom i emocijama, a nakon njegova rođenja stresni su se događaji nastavili. Otkriveno je daje usvojilo majčinu metodu povraćanja kako bi olakšalo svoj želudac, svoj centar za emocije.
Korišten je standardni biljni CRP program prehrane. Iz svakodnevne prehrane maksimalno je uklonjen šećer i dopušten je samo za posebne prilike. Predložili smo roditeljima da otvorenije zagrljajima iskazuju svoje osjećaje i da kvalitetnije provode individualno vrijeme kako bi zadovoljili potrebe tog osjetljivog/emocionalnog djeteta.
Rezultati: Dijete se veoma dobro prilagodilo u vrtiću.
Nestali su svi simptomi njena hiperaktivnog ponašanja. Sada noću normalno spava, prestalo je noćno znojenje i povraćanje. Psiholog koji ju je nedavno pregledao izjavio je da «ima zapanjujući i zanimljiv riječnik za četverogodišnjakinju».
Rasprava: Istraživanje ukazuje da su hiperaktivni roditelji,
INDIGODJECA PITANJE
ZDRAVLJA
skloniji imati djecu s ADD/ADHD poremećajima. Također je uočeno da jedno hiperaktivno dijete povećava rizik od takvih utjecaja na svoga brata ili sestru. Znanstvenici tako zaključuju o genetskoj predispoziciji za taj poremećaj za kojega liječnici i dalje nemaju odgovarajući tretman.
Prema mom iskustvu, kronična obrnuta polarnost je zarazna, ne uzrokuju ju klice nego blizina. Postavite li napu- njenu bateriju pored prazne, naboj napunjene baterije bit će snižen. Djeca okružena »roditeljima pod stresom (CRP)» ili u maternici takve majke, mijenjaju svoju polarnost, jer roditelji nesvijesno skidaju djetetov električni naboj. To se često događa prije rođenja, a nastavlja se i tijekom razvoja, samo po sebi, bez intervencije za prekid ciklusa. Predviđam da će istraživanja konačno dokazati kako se tako stvara kemijska neravnoteža u mozgu i da trajni nervni poremećaji stvaraju te simptome.
Drugi slučaj
Pacijent: Sedmogodišnjak s dijagnozom ADD/ADHD i
mišićne distrofije.
Povijest djeteta: Mišićna distrofija s popratnim fizičkim
ograničenjima otkrivena je nakon rođenja djeteta. Od samog su početka uočeni teški ADHD simptomi. Dijete je imalo problema da mirno sjedi, uči, usredotočuje se i slijedi upute. U školi nije moglo napisati svoje ime, nije savladalo slovkanje, nije bilo u stanju učiti matematiku ni na najjednostavnijoj razini.
Liječnički tretman: Dijete je trenutno na trajnoj njezi u
dječjoj bolnici i na psihoterapiji. Psihijatar je propisao Ritalin nakon površnog desetminutnog pregleda. To je navelo njegovu mamu da potraži drugačiju terapiju, bez lijekova.
Dopunska alternativa: Istraživanje i povijest djeteta pokazali
su da se rodilo u veoma stresnom braku i teškom siromaštvu. Liječio sam ranije njegovu majku od CRP-a i treba napomenuti da se rastala i sada se nalazi u manje stresnoj vezi. Promjena stila življenja često pomaže oporavku, kako za oba roditelja, tako i djetetu sa CRP poremećajem.
Dijete je imalo pozitivne rezultate iz kronične obrnute polarnosti i dali smo mu standardni biljni tretman. Kako nije bilo u stanju gutati kapsule, bilje smo pomiješali s umakom od jabuka, sokom, proteinskim napitkom ili čak s Ovaltinom radi jačanja probave. Tretman je nastavljen sve dok mu nismo obrnuli polarnost, a zadržali smo minimalne doze biljnih preparata kako bismo potpomogli proces iscjeljivanja.
Rezultati: Ovaj je dečko doživio čudesa u školi. Ne samo
da je sada u stanju napisati svoje ime, nego dobiva i odlične ocjene iz slovkanja. Još ima nekih poteškoća s matematikom, ali je upoznat s novim «dodirnim tipom» matematike, pa je skoro dosegao razinu svog razreda i očekuje da će ju svladati ove godine.
Stručnjak je testirao njegov kvocijent inteligencije (IQ) na Woodcock-Johnsonovim testovima, kaže majka, i mali je postigao rezultat između 128 i 135 u rječitosti (visok do veoma visok uspjeh). Dječji liječnik iz bolnice ga zove «Albert», po Einsteinu, kojega su, kao što znamo, njegovi nastavnici smatrali lošim đakom.
U vrijeme pisanja ove knjige, čini se da mišićna distrofija tog mladića ne napreduje, a mnogi progresivni simptomi, koji su inače uobičajeni kod te bolesti, nisu se očitovali. Njegov liječnik ga pregledava i zapanjeno govori njegovoj majci: «Ne znam što radite, ali samo nastavite tako!» Fizioterapeut je ispričao da je dijete postalo posve drugačiji slučaj od drugih pacijenata s distrofrjom mišića koje je tretirao.
Rasprava: Genetsko savjetovanje je otkrilo da majka nije
nositelj gena povezanih s ovim tipom distrofije mišića. Njen liječnik smatra da je zbog velikog stresa prilikom začeća u majci nastalo mutirano jajašce, a to se ponekad zna desiti.
U svojoj vlastitoj praksi naišao sam na mnogo ADHD slučajeva s CRP simptomima. Ispravljanje tog stanja s ljekovitim biljem često donosi izvanredne rezultate, kao i kod ovog djeteta. Intuitivne informacije koje sam primio pokazuju da su distrofija mišića, cerebralna paraliza i mnoga druga stanja
INDIGODJECA PITANJE
ZDRAVLJA
oštećenja pri porodu, uzrokovana CRP-om do kojega dolazi u raznim fazama razvoja živčanog sustava fetusa.
Treći slučaj
Pacijent: Petnaestogodišnji srednjoškolac s neobičnim
simptomima koji se opiru potvrđenoj dijagnozi.
Povijest djeteta: Ovaj veoma inteligentni mladić naglo je
mršavio. Njegova tjelesna težina je iznebuha pala na svega 44 kg. Bio je blijed, s tamnim podočnjacima. Njegovi su ga drugovi iz razreda zafrkavali nazivajući ga Drakula. Njegove noge i ruke izgledale su poput čačkalica, a izgubio je i veći dio svoje mišićne mase. Leđa su mu se počela kočiti i hodao je veoma pogrbljeno, odnosno gornji dio leđa bio je zakrivljen. Žalio se na grčeve u nogama, noćno znojenje i kako u svom govoru upotrebljava pogrešne riječi. Također je patio i od velike osjetljivosti želuca i crijeva.
Liječnički tretman: MRI, CAT skeniranje i druga medicinska
testiranja nisu otkrila ništa. Jedini značajni nalaz bio je manjak željeza u krvi. Pet zasebnih liječnika preporučilo je željezni sulfat (kao zamjenu za željezo), što mu je, čini se, samo pogoršalo stanje. Zatim su pomislili na Crohnovu bolest, upalu tankog crijeva koja može uzrokovati bolove i slabu apsorpciju hranjivih tvari. Međutim, daljnja je procjena i to isključila.
Dopunska alternativa: Nakon pregleda, ovaj mladić je imao
sve vanjske znakove CRP-a što je brzo provjereno. Simptomi su se činili najbliži ankiloznom spondilitisu često praćenom oboljenjima upale crijeva kao što su ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. Poput većine oboljenja nepoznatog podrijetla, teško ih je dijagnosticirati sve dok simptomi ne uznapreduju i postanu klasični. A tada je često prekasno da ih se zaustavi ili da se obrne fizičko oštećenje.
Primijenjen je standardni biljni prehrambeni program za CRP. Zbog želučano-crijevne osjetljivosti u početnoj su fazi korištene niže od normalnih doza.
Većinu neravnoteža u pacijenata sa CRP-om nije moguće ispraviti ako se ne ispravi polarnost. Stoga se nastavlja sa CRP-om sve do postizanja normalne polarnosti. Tek je tada upotrijebljena najblaža biljka za željezo a protiv anemije, koja je umirila i crijevni trakt.
Rezultati: Nakon 3 mjeseca, pacijent je bio napola izliječen
od CRP-a i dobio je 5 kg. Prestali su noćna znojenja i grčevi u nogama.
Dugoročni rezultati: Pacijent je dobio 18,5 kg. Potpuno je
nestalo grbe i ukočenosti leđa. Ruke i noge postale su mišićave i čine se normalnijima. Nestalo je podočnjaka i blijede kože. Nedavno je maturirao i izradio je neki poseban projekt na računalu. Rekli su mi da je napisao i špijunski roman, ali ga još nije objavio. U svakom slučaju, to posebno genijalno dijete vratilo se nazad u normalni život, ako se riječ «normalan» može uopće upotrijebiti za tako sposobnog mladića!
Rasprava: U ovom slučaju, s toliko teškim fizičkim
simptomima' i s tako visokom inteligencijom, pacijent nije išao psihijatru, pa nije razmotrena hiperaktivnost i/ili ADD. Međutim, da su napravili ispravnu procjenu, dijagnosticirali bi mu ADHD.
U svojoj sam praksi naučio da je stres glavni uzrok CRP-a. Upoznavši ovoga mladića, susreo sam i obitelj s dobrim namjerama, pod stresom duhovne prirode. Taj je dečko, dakle, bio intelektualno izrazito uspješan. Zbog nekoliko školskih postignuća mladić je bio pod takvim stresom da je došlo do obrtanja polarnosti i nastupila je bolest.
Vjerujem da ovaj slučaj tipizira moguće ekstremne probleme indigo djece. Liječenje hiperaktivnosti ne bi bilo dobro rješenje, niti bi Prednison ili drugi antiupalni lijekovi pomogli protiv takvog stanja.
Sažetak
Trpanje ljudi pod neku opću dijagnozu, kao što su ADD ili ADHD i preporučivanje izravne terapije lijekovima nije
INDIGODJECA PITANJE
ZDRAVLJA
pravi odgovor. Istraživanja ADHD-a i depresije pokazala su