Ja Jesam Stvarnost

 

Ja Jesam Stvarnost

by JivanMukta

 

UVOD

Za pocetak, svi ovi tekstovi su preneseni sa: tantra.bloger.hr

Sto li si??

 

Kada bih vam rekao da ste Slobodni da ucinite bilo sta sto se ne kosi sa tudjim pravom na zivot, sto bi ste rekli?

Kada bih vam rekao da ste vec sada Sam Centar Univerzuma, sto bi ste rekli? Kada bih vam rekao da je Zivot i sam smisao Zivota da budete Radosni, Zadovoljni, Zahvalni i da ce te s tim kreirati cijelu novu realnost, sto bi ste rekli?

Kada bih vam rekao da je jedina Zapovest, da budete Srecni i Radosni, i to dajete svima, sto bi ste rekli? Kada bih vam rekao da ste Kreatori i da svaki trenutak mozete ponovo iskreirati i s time promjeniti kompletno vremensko - prostornu realnost, sto bi ste rekli?

Kada bih vam rekao:

 Vi ste sam Univerzum, sam otjelovljeni Zivot, koji Sam Sebe dozivljava kroz vase oci, koji je cista neuslovljena Radost, Smisao, Ljubav, Svest, Energija, Sigurnost, Snaga, Kreacija, Jedno, i Samo Samcato u realnosti koje je bas sada kreirao da bi ovo Sam Sebi procitao, sto bi ste mi rekli???   Jer:

 Vi jeste upravo to. I sve ovdje na ovom blogu, i na ovom forumu, sluzi samo da bi se vi prisjetili onoga Sto Jeste.

Samo zatvorite oci, i osjetite to. Budite to barem na pet sekundi, i saznacete ono sto i ja sam znam. Ovo  je Moj dar bas TEBI cije su oci nad ovim slovima.

  Prije pocetka bilo cega, pa cak i citanja ovih tekstova, bitno je znati koji su vasi motivi koji vas "tjeraju" da zapocnete potragu za Samim Sobom. Mnogo je pogresnih motiva koji se na pri kraju puta moraju osvestiti i dovesti u svesni dio uma. Motivi su pogonsko gorivo. A ono vam obezbjedjuju put do cilja. Naravno, postoji jedna skrivena istina u motivima, ona je da vas motivi definisu. Oni vam stvaraju realnost.

Stoga za pocetak:

Motivi

Motivi su cesto ono sto zanemarujemo u radu na sebi. Ono najbitnije, ali samo kod nekolicine. Motivi se menjaju, iz casa u cas, iz dana u dan.

Ima pogresnih i ispravnih motiva. Ono sto je za mene ispravan motiv za vecinu drugih nije, sto je za mene pogresan motiv, za druge mozda nije.

Kada pricamo o motivima, treba naznaciti da ni jedan motiv nije na kraju pogresan. Ali samo ako nas je on doveo do motiva koji je u skladu sa nasom evolucijom ka Postojanju, Apsolutu, Visem Ja.. itd. Moj prvi motiv je bila moc. Jedan od jacih. Drugi je bio dominacija i superiornost. Treci.. cetvrti.. itd. Jedan od motiva koji navise cenim, a koji je nastao kada sam poceo raditi sa Majstorom, jeste da sam htio da upoznam sve ono sto cini mene kao covjeka. Sto god to bilo. I cesto se njemu vracam i od njega ponovo startam.

Sadasnji motiv bi bilo tesko iskazati recima. Ali..

Zelim da uz potpuno upoznavanje sa svim onim sto Jesam, a nisam zavrsio sa upoznavanjem, u potpunosti manifestujem to u ovoj realnosti, da se ucvrstim u osjecaju sto Jesam, da u svakom trenutku vidim realnost a ne samo u pojedinim trenutcima.. itd.

Koji su vasi motivi?

Koji su bili i s cim su se zamjenili, transformisali? Ili su se mozda produbili?

Gdje su i kojom pobudom su nastali vasi motivi?

I slobodno si postaviti jos par pitanja o motivima. Mozda jos bolje, provediti dan razmisljajuci o tome,  vracajuci stare motive i usporedjujuci ih sa novim. Uvidite razliku i koliko se oni stvarno razlikuju. Da nisu

mozda zamaskirani stari motivi?

 Verujte mi, u ovih 14 godina, dan danas preispitujem svoje motive. Kao primjer :

Sta mislite o covjeku, koji kaze: Meditiram jer trazim sebe.

Ili: Vjerujem jer zelim da spoznam istinu. Ili: Radim mantru da spoznam Boga. Ili: Citam da upoznam sebe.

I za kraj Uvoda (mozda nije trebalo na pocetku, ali...):

 

Zato sto VI Jeste

Tragalac mora da shvati da je traganje za Realnoscu, Istinom ili Bogom ili Guruom i traganje za Sobom, Sopstvom, isto: kad ste Sebe pronasli, sve ste pronasli.

Kad"JA JESAM" i Bog JESTE, postane u vasem umu utvrdjeno, onda ce se nesto desiti i vi cete znati bez traga sumnje, neizvesnosti, da je Bog ZATO STO VI JESTE, vi  JESTE  zato sto BOG JESTE. Dvoje su Jedno.

 

Svesnost, svesnost, svesnost.. 

„Ono što ti je potrebno je svjesnost“, rece Majstor religioznom uceniku. „Svjesnost, svjesnost, svjesnost.“ 

„Znam, i zato tezim da budem svjestan Bozijeg prisustva.“ 

Svjesnost Boga je fantazija, jer nemaš  pojma kakav je Bog. Ono što ti treba je svjesnost sebe.  Kasnije doda: „Ako je Bog Ljubav, tada je rastojanje izmeð_{u Boga i tebe je tacno jednako} udaljenosti izmeðu tebe i tvoje svjesnosti sebe!“ 

Rad na Sebi i Rad po Sebi

 

Ono sto mozemo zadnje vrijeme cuti i procitati u susretu sa mnogim tragaocima ili na stranicama na kojima pisu jeste recenica, ili drugim recima postulat:Rad na Sebi.

Mislim da se sjecam kako je ta rijec dospjela u usta i misli mnogih ljudi koji su na nekoj od spiritualnih staza. I ona se pojavila, tako reci, iznenada kao i vecina drugih manje ili vise razumljivih reci, u rijecenicima tragaoca, bez razumevanja pravog smisla te recenice ili izjave.

Pre svega trebamo razumiti tri reci iz te recenice. Rad; Na/Po; Sebi, koja je, koliko mi se cini, toliko nerazumljiva da niko ne uvidja pogubnost te recenice.

Kazem, pogubnost recenice, iako vise mislim na pogubnost znacenja koje ona ima za nas.

Pre svega treba rasclaniti smislenost tih reci. Sta one tacno znace i na sto se odnose. Pa tek onda pojavljuje se smisao cijele recenice. Koji vise i ne izgleda smisleno kao na pocetku, kada je citamo ili izgovaramo nesvesni njenog znacenja.

RAD - oznacava svesno - voljini napor koji ulazemo da bi smo dobili ili zadobili neki cilj, ostvarili nakanu, postigli rezultat. On oznacava svesno ili nesvesno upotrebljavanje odredjenih radnji, tehnika, misaono emotivnih obrazaca i njihovog djelovanja, za cilj probudjenja, razbudjivanja, upoznavanja, spoznavanja onoga sto je motivisalo isti taj rad u koji smo se upustili. Rad je dobro smisljeni napor koji ulazemo svrhovito ka bilo cemu sto smo postavili sebi za cilj.

 NA   - sam rad ako nije usmjeren na nesto je bespotrebno pregrijavanje masine. Da bi rad bio smislen i urodio plodom, moramo znati kamo je to rad usmjeren. To NA daje usmjerenje svesno ili nesvesno odabranih metoda u spiritualnom napretku.

PO - rad ne mora nuzno biti usmjeren NA nekog ili nesto, vec moze biti usmjeren i PO necem ili nekom. Razliku izmedju NA i PO, gledano bez jasne prespektive na cemu se tu zapravo radi, skoro pa i ne zamjecujemo. Jasno nam je da je i NA i PO samo na neki nacin PUT prema necemu ili nekome. Ono sto je bitno, taj zavrsni dio recenice je:

SEBI - Kada posmatra to iz tog ugla SEBE, onda je rad NA ili PO sebi izuzetno smislen i jasno definisan. No, tek tada to NA i PO dolazi do izrazaja, kroz posmatranje cijelog tog putovanja. U zavisnosti od reci NA ili PO ovisan je i rezultat. Onda sto je to SEBE?

To SEBE je najveca misterija cijele ove recenice. A i kamen spoticanja. Kao i sve ostalo mi smo to sebe definisali na razlicite nacine, shodno trenutku i znacenju koje u tom trenutku ima za nas.  Ali u pravom znacenju te recinice to SEBI je jasno odredjeno. SEBI  ili SEBE  jeste jasno i nedvojbeno znanje, drugim recima direktno iskustvo, onog sto to mi jesmo u samoj svojoj sustini. Ako imamo to znanje i iskustvo (u nedostatku bolje reci, koristim rec ISKUSTVO) onda je besmislena cijela tvrdnja RAD NA SEBI. Sto samu tu recenicu baca u kos za otpatke, ili za informaticare i dizajnere, baca ju u Recycle Bin. Prosto zato sto RAD NA nema nikakvog smisla kada znamo sto to mi jesmo. Tada to nije rad vec prazan hod masine. Jer SEBE je ostvareno i razume se da to SEBE je samo rec i nista vise, koja ima za zadatak da zbunjenima pokaze smijer u kojem treba da se krecu. Nikako SEBE ne ostaje, a shodno tome, nikakav rad ne moze da se radi na necem cega nema. U tom smislu same reci RAD NA/PO gube smisao i ne znace apsolutno nista. RAD NA i PO ima samo smisao kada znamo ili ne znamo jasno sto je to sto mi jesmo, Ili imamo uvide i bljeskove toga SEBE, ili imamo kraj sebe nekog ko zna sto Sebe i moze nam pokazati put ka tome SEBE.

Kao sto sam rekao, SEBE je misterija.

Tragaoc, cim je tragaoc, ne zna to SEBE. Kako on moze onda RAD(iti) NA SEBI? Prsto se postavlja pitanje: Na kom SEBE/SEBI on radi? I kako zna da je to SEBE/SEBI bas to SEBE/SEBI na kojem treba raditi? Ako prihvatimo da prosjecan tragaoc ne zna SEBE, naravno. Takodjer ne zna sto je to RAD na sebi. A ono sto nam odmah postaje jasno, on ne znam ni da li radi NA ili radi PO sebi. U cemu je razlika?

Rekoh da Rad na Sebi podrazumjeva da znamo sto je to SEBE. Ne da verujemo, niti da sljedimo, vec jasno i glasno znamo sto je to SEBE. Takodjer znamo da vecina tragaoca ne zna SEBE, kako onda moze raditi NA sebi?

Nikako. Niti radi, niti zna kako da radi, niti poznaje, niti pretpostavlja sto je to SEBE!!! Pa sta onda vecina pobogu radi?

Prosto, zar ne? Vecina Radi PO sebi. Ne NA sebi.

Rekli smo da je "rad NA sebi" jasno definisan sa onim koji radi i na cemu radi, naravno ako zna i metode koje su efikasne za taj rad. Ako je to tako, onda sto je "rad PO sebi"?

Prvo u tom radu tragaoc ne zna sto je to sto on zeli da postigne. On ne zna Sebe, tako da i ne moze, sve i da hoce, da radi NA sebi.

Rad na Sebi je efikasan samo na dva nacina. Ili znate to SEBE, imali smo nedvojben uvid, budjenje ili bljesak probudjenja, ili imamo Ucitelja, Majstora, Brata na stazi, koji zna sto je to SEBE. Tek tada, covjek moze i zna da radi na Sebi. Sve ostalo je rad PO Sebi. Rad na sebi iskuljucuje metod pretpostavke,  vjerovanja ili sljedjenja neke ideje SEBE. On podrazumjeva JASNO znanje o SEBI. Rad PO sebi, ne trazi takvo znanje. On se bazira na pretpostavci, vjerovanju, povjerenju, misaono emotivnoj kontrukciji tog SEBE, ali ne i na znanju ili direktnom iskustvu SEBE.

Sta bi onda covjek trebao da ucini kako bi rad PO sebi zamjenio sa radom NA sebi?

Prosto se namece odgovor.

Ili da upozna (ima iskustvo tog SEBE), ili da u pocetku radi sa nekim ko ima iskustvo SEBE ili zna SEBE, pa tek poslije mu se pruza mogucnost da sam radi na sebi. Jer mu je tim jasno pokazano to SEBE i nacini rada na tom SEBE.

Ono sto vecina radi nije rad na sebi, vec rad po sebi.

 Vjerovatno se neko pita zasto sam na ovom inzistirao?

Prosto posmatrajuci sto ljudi rade i kako to nazivaju. Rijetko sam se susreo sa covjekom koji zna razliku izmedju te dvije tvrdnje, a kamoli da ju je konkretizovao i da zna o cemu se tu zapravo radi. Da mu je jasan smisao tih recenica u svakodnenom radu na ili po sebi. Isto tako citajuci razne tekstove i slusajuci razne tragaoce sto oni to rade i kako to rade, te zasto to bas rade.

Ono sto vecina radi, a zove se duhovnost u klasicnom smislu te reci, a to je skolski princip rada, ortodoksni pristupi kroz religiju ili neku od skola duhovnosti, ne bih mogao nazvati Radom Na Sebi. Prvo rad na sebi nema nikakve veze sa misticnim pojmovima prosvjetljenja ili bogom, s druge strane. Barem ne na pocetku. Jer ti pojmovi nemaju nikakve veze sa nama. Pre bih rekao da nas udaljavaju od nas. Sve dok covjek sam ne uvidi sto je to Bog, sto je to Najvisa Svest i sto je to Sebe. I sve dok mu te reci vise ne predstavljaju kamen spoticanja.

Rad na sebi je konkretan od samog pocetka. I nije mu cilj upoznavanje Boga, Najvise Svesti, kao neceg izvan nas. Vec mu je cilj upoznavanje toga SEBE. I naposljetku kada se desi upoznavanje tog SEBE rad prelazi u konkretan napor koji ima za cilj skidanje svega sto smeta da se to SEBE ispolji u svakodnevnom zivotu. U klasicnim misticnim skolama i religijama, cilj nije upoznavanje SEBE vec upoznavanje Boga, Najvise Svesti, pa tek onda Sebe. Iako na kraju nema razlike izmedju tog dvoga.

 Ali razlika je u pristupu. Covjek koji ide direktno ka sebi, ne dodaje nista na to sebe, vec sa sebe skida sve suvisno sto mu smeta da se to SEBE ispolji. U klasicnim skolama joge i tantre, kao i drugim sistemima, covjek na postojece SEBE dodaje masu metafizickih pojmova i zeljenih vrlina. Naravno i to dovodi do krajnje svrhe svih duhovnih teznji. Ali kroz razlicite pristupe. No takav covjek ne radi NA vec PO sebi. A to je ono sto je velika razlika u pristupu i nacinu rada.

Sve dok covjek ne zna tu razliku i jasno je ne uvidja, njegov rad nece dati pune rezultate, kakav god on bio. Rad po ili Rad na Sebi.

Covjek u radu NA sebi, ne prihvata nista sto ne razumije, nista sto mu zamjenjuje Sebe, nista sto ga odvodi od Sebe. Jer on zna sto je to Sebe i kako se radi na njemu. Nikakvi new age pokusaji, nikakve teorije zavjere, nikave tehnike o upoznavanju bogova, nista sto vas udaljava sa SEBE nije rad na SEBI. To je rad po sebi. Koji je dijametralno suprotan radu na sebi, sto kroz cilj, sto kroz motive, sto kroz iskustva.

Molim vas nemojte ovo shvatiti kao kritiku, vec samo kao smjernicu. Kao pokusaj tumacenja te dvije recenice i onog na sto se one odnose. Vise je reakcija na sve ono sto vidim oko sebe i kako ljudi to imenuju, bez pravog znanja o imenovanom.

Istinski Ucenik

U okruzenju u kojem se nalazim, cesto nailazim na pitanje Majstora, a vema rijetko na pitanje Ucenika. Zanimljivo je slusati odgovore, misljenja. Odgovore na pitanja "Sto je to Majstor?", "Ko je to Majstor?", "Kakav on mora biti?", "Sto to mora raditi?", "Smije li naplacivati ono sto predaje i uci druge (malo pogresna rec "uci" jer Majstor ne uci)?" i mnoga slicna pitanja koja izazivaju u ljudima odgovore koje daju, a samim tim pokazuju svoj stepen razumevanja.

Pitanje je da li covjek koji prelazi u ulogu tragaoca, moze privuci Majstora kakvog bi zelio, a koji, najcesce, ne odgovara unutrasnjem stanju tog tragaoca? Glupo bi bilo reci da takav Majstor ne postoji, ili da nije dostupan.

Ispravnije bi bilo pitanje "Kakav je um ili cijeli sistem buduceg Ucenika, koji je u potrazi za Majstorom?". Nailazio sam na ljude koji igraju ulogu Majstora, i cesto puta, ako ne i svaki dan, preispituju svoje motive, ciljeve, preispituju svoje stanje svesti, nacine na koje rade sa Ucenicima, provjeravaju Sebe na sve moguce i nemoguce nacine, ali nisam imao puno puta prilike naletiti na Tragaoca koji to isto radi. Sada bi neko mogao reci "Pa sta? Majstor mora da se preispituje i postavlja sebi ova pitanja, Ucenik ne mora." Nemam nista protiv tog odgovora ali nedvojbeno ukazuje na razumevanje "problema" koji ispitujemo i o kome pricamo. Samo mogu postaviti pitanje na takvu konstataciju: "Ko je dosao da uci, ko treba da Sebe spozna, ko je taj koji ne zna." Ucenik, zar ne? Onda bi prije bilo logicno da se ucenik zapita ta pitanja, vise puta nego Majstor. On je dosao kod Majstora, a ne obrnuto. Naravno, ovdje treba na trenutak "zaboraviti" da Majstor vise uci od Ucenika nego Ucenik od Majstora i da sam Majstor kao i ucenik ima priliku sa tim sto radi i na nacin na koji radi isto tako napreduje daljnom Stazom ka Cjelovitosti i Postojanju. I da samim tim sto sada ima ulogu Majstora nije prestao biti Ucenik, iako zna da Sustinski nema razlike izmedju Ucenika i njega. Da je to sve jedno Bice, koje uci od samog sebe, u razlicitim situacijama i tijela, samo sebe, sve u cilju ispoljavanja i upoznavanja samog Cuda Stvaranja i Postojanja.

 Jasno nam je, a nadam s da nam je jasno, da misao i emocija konkretizuje dogadjaj ili situaciju, kao i obrnuto. Da ono sto je unutar nas izaziva ono sto je izvan nas, kao i obrnuto. Da smo mi ogledala Svesti, kao i drugi ljudi i situacije ogledala nase Svesti. Sa bilo koje razine da to sagledavamo. Posto je to tako, uvidjanjem onog sto mi jesmo u nekom odredjenom trenutku, mozemo doci do zakljucka zasto je taj trenutak bas takav i zasto smo privukli bas takve ljude oko nas.

Takodjer posmatrajuci nase koncepte, nacine na koje se ispoljavamo i dozivljavamo svijet oko sebe kao i nase reakcije na vec postojece reakcije svijeta na unutrasnje stanje covjeka, mi uvidjamo kvalitet onog sto jesmo u cijelom dosadasnjem zivotu. Opet nije dovoljno uvidjeti, ali o tome nekom drugom prilikom ili neprilikom. Uvidjamo nasa ogranicenja, koja smo dobrovoljno prihvatili, iako su nam nametnuta, zasto ona postoje, kako djeluju i u kom skladu ili neskladu djeluju na Stvarnost oko nas. Stvarnost koju zivimo moze nam biti idealan motiv da istrazimo Stvarnost unutar nas, znajuci zakon vibracije. Koji uvijek i nedvojebeno govori da je stvarnost unutar nas, stvarnost oko nas.

Drugim recima tragaoc otkriva da je sve oko njega ogledalo u kojem se ogleda. Iako mislim, na onom sto sam do sada vidjao, da je malo tragalaca toga svesna te stoga mislim da nije zgorega cesto to ponavljati. I svom tom promisljanju nailazi se na pitanje kako je oko nas toliko "laznih" ucitelja i "laznih" ucenja?  Vjerovatno smo se svi mi to zapitali. Nemalo o tome razmisljali i kontemplirali. Malo je nas koji smo skuzili

zasto je to tako.

Ono sto je bitno da bi to covjek skuzio jeste hrabrost da sam sebe ispita, sam sebe razotkrije. Nije dovoljno samo se zadovoljavati naucenim postulatima i ponavljati kao papagaj ono nauceno i nenauceno, potrebno je zakoraciti u unutrasnjost i razotkriti pitanja koja nas muce. Svako pitanje ima odgovor. Svaki odgovor sadrzi upitano ili neupitano pitanje. Pitanje na koje moramo sami da nadjemo odgovor a odgovor sluzi isto kao i motiv jeste "Da li smo hrabri, suociti se sa onim sto nosimo ispod ove koze?"

 Ako jesmo onda veoma brzo uvidjamo odgovor zasto je toliko "lazi" oko nas. Odgovor nas vjerovtno nece ostaviti na nogama. Prosto zato sto odgovor govori da smo mi sami lazni. Kako onda mozemo privuci nesto sto nije laz? Kako onda mozemo zahtjevati od nekoga da bude istinit i iskren pred nama kada nismo iskreni i istiniti sami sa sobom?

Znam, a verujem da znaju jos neki koji ovo citaju, koliko je tesko sebe vidjeti kao laz. Znam koliko noci i dana to suocavanje stoji. Znam da cemo u tom suocavanju proglasiti sve lazim, svakog vidjeti kao laznog, ali to je Put. Kada to oslabi unutar nas, dobijamo mogucnost da vidimo mnogo bolje nego prije, da znamo da bismo nasli Majstora koji nije lazan, koji je iskren, to trazi da sebe ogolimo pred sobom za pocetak, a kasnije pre drugima.

Nemalo puta sam sebe ogolio pre sobom, ali mi je neko vrijeme bilo tesko ogoliti sebe pred drugima. Prosto zato, sto sam uvijek dobijao "savjete i kritike" visoko razvijenih ljudi, koji NIKADA i ama bas NIKADA se nisu predamnom ogolili.

Shvatio sam da nije vazno sto neko misli i kako ce reagovati na to moje ogoljavanje, vec kako cu ja dalje da to posmatram i uvidjam. Skuzio sam da ne sme biti kompromisa prema sebi. Takozvani kompromis nas drzi u mraku, u tami samih sebe. Kada sam sebi rekao da vise nema kompromisa u vezi sebe, stvari su se pocele dogadjati same od sebe. Ti ljudi su otisli. Dublje sam shvatio svoje motive i potrebe i nacine nakoji sam ih ispoljavao. A znanje koje sam dobio s tim, bilo je da sam kreator. Da privlacim bas ono sto mi treba da bih naucio da bih se kretao Stazom. To razumevanje me je jos vise usmerilo ka Sebi. Suocavanju sa sobom. Zasto ovo pricam?

Prosto zato sto uvijek nekom treba podrska za skok u sebe. Za one koji to znaju, ovo ce biti samo potvrda, samo ce izazvati osmjeh na licu. Za one koji ne znaju, ovo ce biti glupost. Za one izmedju, mozda snaga koja ce ih dalje pokrenuti. Koja ce im da ti motiva i hrabrosti da se upoznaju. Da se suoce sa sobom.

Sada, kakve sve ovo ima veze sa Laznim i Istinskim Majstorima, sa Laznim i Istinskim Ucenicima? Pa puno.

Nema laznih Majstora, ali ima jako puno laznih Ucenika. Ucenik stvara Majstora, dok ovaj u povratku stvara Ucenika. To je odnos. I samo u tom odnosu postoji Ucenik i postoji Majstor. Majstor kada je sam nije Majstor. On je prvo Covjek, da ne kazem Bog. Ali ucenik je uvijek Ucenik. I kada je sam i kada je sa Majstorom. Ucenik je visok spiritualni napredak. Sam vrhunac prijemcivosti. Sama Sustina Majstora. On Majstora stvara. Stvara ga svojim htjenjem, voljom. Htjenjem da uci i da je spreman da se ogoli. Ako je ta spremnost istinska, autenticna, pojavice se ispred nas covjek koji moze da nam pomogne u ogoljavanju, upoznavanju, dalje od onoga sto nismo bili sposobni sami da ucinimo. To ne mora biti visoko probudjeno Bice, moze biti neko koje sekundu svesniji od nas, ko ima trunku vise volje od nas, ko vidi bolje stvarnost nas i sebe od nas samih. On je Majstor. On nije nadcovjek, on nije starac duge bijele brade. On je mozda biznismen, on je mozda otac ili majka. On moze biti bilo ko.

Kada mi krenemo Stazom Ucenka, sve oko nas je ucitelj. Ne verujte izrekama koje su krivo shvacene i prevedene. Ne postoji NIKO ko samo ceka na vas kako bi vas ucio. Ta laz nas okiva. Laz da kada je Ucenik spreman Majstor se pojavljuje. Laz je prosto zato sto nema nikog ko ceka da vi budete spremni da bi se pojavio ispred vas. A opet sa druge strane istina, jer cijelo ubogo Postojanje je Majstor. Koje se moze ispoljiti kroz bilo koga u datom trenutku. Jer kada ste vi spremni, stanje spremnosti provocira Ucenje. Provocira da ucite. Provokacije je toliko jaka da cijelo Postojanje odgovara tome. Sve tada za vas postaje Majstor. Ucitelj.  Vi ste ga/to stvorili. Samo vi. Otuda potreba da bude iskreni prema sebi. Otuda ZAHTJEV da skupite hrabrosti i skocite u Ambis. Skok u taj famozni Ambis, vas razotkriva. Spremnost na smrt, da ludilo, na pogresku, na sve gluposti koje ste radili, koje radite i koje cete raditi, STVARA Majstora kraj vas. Koji moze biti u liku covjeka, ali i ne mora. U tom letu, vi ucite.

Saznanje iz toga jeste, da sve ti sam taj ambis, da ste vi sam taj Ucenik, da ste vi sam taj Majstor. Sve ste vi, i nema vam kraja. Niti je ikada bilo pocetka. Pocinjete da se prepoznajte u svakom odnosu, svakom covjeku, svakoj stvarcici. Zadobijate pravu Individualnost (nepodjeljenost), Cjelovitost.

Kada to shvatite, kada to ucinite, vi ste Majstor. Sami sebe ste trazili, sami kroz Sebe ucili, sami sebe razotkrili. Svi ostali .. ma koji svi ostali?.. sa tim znate da nema "svi ostali". Jer VI JESTE svi ostali.

Laz je ono sto vam neda da vidite Istinske Majstore. Laz je ono sto vam neda da probudite Istinskog Ucenika u vama. Laz je ono zbog cega nailazite na "laznjake" i zbog toga patite.

Pitanje je:

Da li ste i koliko ste spremni da "zrtvujete" za Istinu?  Je li vas zivot, prevelika cena?

Da sam Majstor, trazio bih od vas da mi date svoj zivot. To bi bila cena. Sve sto imate, i nemate trazio bi da mi date. I provjerio na moguce i nemoguce nacine vase obecanje. Zivot, Zivot ne moze da ubije, ali zato ono sto je mrtvo u vama, u velikoj je opasnosti ispred takvog Majstora. A to je sve ono sto ste do sada mislili da jeste, sto i sada misli da jeste, sto ce i dalje misliti da jeste.

 A pitanje novca.. ???_{Kojeg novca, kada ste dali zivot za spoznaju sebe. Novac je najmanji problem.} Radio bih platio novcem sve to i jos vise od toga. Ali znam da je nemoguce.

Prakticna duhovnost 

  Svijet je Ogledalo u kojem se ogleda unutrasnje stanje covjeka. On je tacna refleksija nase unutrasnjosti. A isto takodjer, ljudska unutrasnjost je ogledalo spoljasnjosti sveta. Covjek ne moze stvoriti bolji svet ukoliko pojedinac nesto sam sa sobom ne ucini. Svaki covjek bez obzira koliko godina ima, direktno je odgovoran za stanje u svetu. Odgovornost nije kolektivna, ona je pojedinacna. Nikakvi kosmicki talasi, nikakvi spasitelji, ne mogu promjeniti svet do pojedinca koji direktno mjenja sebe.

U stvari mozda je bolje reci, pojedinca koji duboko shvati sebe. Covjek je u sukobu sam sa sobom. Ne sa svijetom. Ne sa Postojanjem. Taj sukob je refleksija po kojoj svijet funkcionise. Postoje dve vrste duhovnosti.

Duhovnost koja inzistira na podjeli. Duhovnost koja razdvaja. Duhovnost koja je razdvojila nebo i zemlju. Materiju i duh. Dobro i lose. Korisno i nekorisno, i tako bih mogao u nedogled nabrajati.  A isto tako postoji duhovnost koja inzistira na Cjelovitosti. Covjek je multidimenzionalan. Stvoren da funkcionise Cjelovito i spoji razdvojeno. Takvo funkcionisanje vodi ka sjedinjenju svijeta, materije i duha i samog covjeka.

Mogu pricati o ljudskom potencijalu uzduz i popreko. Znam da svi koji ovo citate imate svoje primjere o ljudskim mogucnostima.

 Ja cu malo pricati o drugoj duhovnosti koja inzistira na Cjelovitosti te njenom ispoljavanju u svijetu u kojem zivimo.

Svi znamo da duhovnost tezi ka ispoljavanju onog najboljeg u covjeku, probudjivanju ili razotkrivanju njegovih vrlina, upoznavanju sa sobom i svojom svrhom. Jedna inzistira da moramo to da ucinimo radi zivota nakon zivota i zadbijanja nagrade, jedna radi zivota za zivota.

Ova druga duhovnost govori da sva nasa unutrasnja iskustva ne vrijede nista ako nismo sposobni ispoljiti ih u ovoj ravni postojanja. Svako iskustvo koliko god bilo predivno, divno ili bajno, nije nista do zabluda ukoliko to covjek ne moze konkretno upotrebiti.

Nedavno sam pisao o konkretizaciji uvida. I ova tema je duboko povezana sa tom temom. Covjek mora konkretizovati svoja unutrasnja iskustva na nacin da on, ljudi oko njega, i cijeli svijet ima koristi od toga. Samo tako covjek moze kreirati svijet i promjeniti stanje u svijetu u kojem trenutno zivimo. Bilo koja praksa koju neko radi, koju je prihvatio kao svoju Stazu, dobra je u onoj mjeri koliko je korisna u funkcionisanju tragaoca u ovom svijetu.

Znamo da misao i emocija je uzrok, a da je situacija posljedica tog uzroka. A isto tako i obrnuto. Malo je za  vjerovati da pomocu situacije mozemo promjeniti misao i emociju, iako je i to moguce, no mnogo teze nego

promjenom misli i emocije.

Mnoge duh. grupe inzisitraju na tome da se njeni clanovi, simpatizeri, sljedbenici MORAJU ponasati u skladu sa zapovjedima koje one propagiraju. I svi znamo kamo nas je to dovelo.  Jedina prava promjena je dubina razumevanja koju imamo.

Dubina nam govori sto smo i ko smo, sto je nas zadatak, odakle dolazimo i kamo idemo. Spoznajom toga covjek ne moze sve i da hoce a da ne menja situaciju.

Znamo da je svijet ogledalo i da on savrseno reflektuje nase unutrasnje stanje.

Nacina za unutrasnje razumevanje je mnostvo. Neke idu putem mantri, neke putem meditacija na disanje, neke putem kriyje, neke putem molitve.. itd. Nacin i nije toliko bitan vec je bitna konkretizacija naucenog. Znati da svadja ne vodi nigdje a ne primjenjivati to, ne znaci da uopste znamo tu istinu. Vise oznacava da mislimo da znamo i da to ponavljamo ko papagaji, ali ne i da Znamo to sto pricamo i mislimo da znamo. Znamo da ne posjedujemo nikoga i nista, ali i dalje imamo ljubomoru i posesivnost. Znamo da emocije imaju razornu moc pri ispoljavanju, ali i dalje ispoljavamo iste te emocije koje nam razaraju zivot iz dana u dan.

Ni jedno potiskivanje nece dati rijesenje, kao sto ne daje rjesenje ni znanje koje nije kokretizovano. Znanje koje nije prakticno.

Na kraju sto je to kokretno ili prakticno znanje.

Svo znanje koje imamo a koje pomaze da ucinimo svijet, okolinu, sebe onakvima kakvim zelimo i znamo da trebamo biti. Svo znanje koje poboljsava funkcionisanje nas samih i svijeta u kojem zivimo. Nacin da to konkretizujemo pocinje u odluci koju donosimo a koja ima veze sa evolutivnim napredtkom. Odluka pokrece unutrasnje ustvrojstvo koje dovodi situacije, ljude, informacije, ka nama i koje nam pomaze da idemo dalje korak po korak. Malo je onih koji su preskocili neke korake. Vecina mora ici polako. A opet i ti koji naizgled izgledaju da su preskocili stepenice, su vjerovatno to vec odradili prije. I bilo im je dovoljno samo podsjecanje.

Odluka ce pokrenuti svest. Koja razume da promjena pocinje sirenjem svesti pojedinca. Sirenjem svesti pojedinac pocinje da uvidja povezanost sebe i svijeta u kojem zivi.

Mnogi pricaju o svesnosti, malo njih zna kako se radi. Mnogi pricaju o budnosti, malo njih je budno.

Rad na svesnosti pocinje paznjom. Paznja je usmjerena KA objektu. Dok citate ovaj tekst, vasa paznja je usmerena na njega. Paznja nije koncentracija. Ona je opusteno posmatranje slova i reci dok oci prelaze preko njih. Vi znate da posmatrate reci. Vi znate da posmatrate bilo sta. Nebitno je sto je to sto posmatrate,  vec KAKO to posmatrate u smislu kvalitete posmatranja. Misli vam mogu na trenutak povuci paznju, ali je ponovo vracate i citate tekst. Znaci paznja je opusteno posmatranje objekta. Svesnost je paznja u dva smera. Ona je malo teza i trazi malo vise treninga. Postoji masa tehnika za razvoj paznje, ali samo jedna postoji za razvoj svesnosti.

Dok citate ovaj tekst i dok opusteno posmatrate reci na ekranu u isto vrijeme posmatrate i svoje reakcije na ove reci. Sta izazivaju u vama? Kako reagujete?

Smisleno, zar ne? Sta ovaj prica?  Jeli ovo svesnost?

Predivno? Sranje?!?

 Ja sam mislio da je ... !!!

Sve to su reakcije koje izlaze iz nas kao subjekta koji posmatra neki objekt. Sada reci koje su sastavljene u cijelinu nekog teksta, vise manje smislenog ili ne. Svesnost registruje i rec i TEBE. Registruje i ovu promkklmani..jsjhajenu u tekstu i pojacava paznju da vidi sto se zbiva ali ne gubi svest o sebi koja je reagovala na tu promjenu. To je svesnost.

Naravno, svesnost nije sama dovoljna, potrebna je i volja.

No, svi koji su malo dublje se posmatrali znaju da nemaju volju. Da je rec volja samo laz koja zavarava samog subjekta i pokazuje mu laznu sliku o sebi. Covjek u najboljem slucaju ima Odluku. Volja se gradi. I opet, postoji masa tehnika za izgradnju volje.

Svesnost vidi stanje svijeta i stanje covjeka kao um i tijela, ali je nemocna bez volje. Volja osnazuje svesnost.  A ova u povratku preciznije upotrebljava volju.

Treci nacin je kreativnost. Covjek posjate kreativan. Svesnost i volja se pocinje koristiti ka cijelovitom ispoljavanju covjeka. Ta kreativnost je Srce. Ona se moze ispoljiti na vise razina na vise nacina. Neko je upotrebljava u nekoj od klasicnih umjetnosti. Neko u neklasicnim umjetnostima. No, kreativnost nije ogranicena na ispoljavanja na poznate nacine ili socijalno ili ne prihvatljive. Kreativnost je odraz precizne i vidovite svesnosti osnazene sa voljom ka onom sto je nastalo kao zakljucak posmatranja. Kreativnost je igra Bica koje koristi svenost i volju.

Kreativnost uziva u ispoljavanju unutrasnjih saznanja ka svijetu oko nas. Kreativnost je Bice. Ona je izraz svesnog Bica. To Bice moze da pije kafu i da bude kreativan, pusi cigaru i da bude kreativan, cita neki tekst i da bude kreativan.

Svesnost, volja i kreativnost je ono sto menja svijet i samog covjeka. I jedna karika ako nedostaje ta promjena nije Cjelovita.

Svestan covjek shvata pogubnost i dubinu misli koje su usmjerena ka destrukciji i involuciji. Svestnost produbljuje to shvatanje. Volja joj pruza snagu da istraje u uvidjanju, konkretizaciju donosi sadejstvo svesnosti i volje, koja se pretvara u Srce, Kreativnost.

Svesnost ispituje i suituacije i misli i emocije, volja je podrska u pozadini. Snaga koja daje energiju svesnosti. Svesnost kaze: U drustvu ispoljavam ono prihvatljivo. Sto znam da ce ljudi oko mene prihvatiti. Znam da sam lazan, ali se bojim da me ne osude, ne povrede, ne odbace. Kada me osude, odbace i povrede osjecam se lose. Osjecam tugu i depresiju. I zato glumim. Igram prihvatljive uloge ne zato sto zelim, vec zato sto moram.

Svesnost nastavlja: zasto to radim? Necu to vise! Bojim se! Tuzan sam! Najcesce tada desava se bjegstvo. Sistem uma se iskljuci, na neko vrijeme.

 Volja pocinje da podrzava svesnost da istraje u posmatranju. Covjek se suocava sa stvarnim stanjem u sebi. Sagledava svoju poziciju, ali i uvidja s povisenom svenoscu da i kod drugih nije nista bolje. Dubina posmatranja dovodi do zakljucka da sve to, situacije i njegove misli i emocije na to sutiaciju je rezultate dubokog samozaborava i bjezanja. Volja mu pomaze da skupi hrabrosti i da u nekim jedinstvenim trenutcima ispolji se na nacin na koji bi volio da se ispolji. Da kaze NE kada to tako misli, da kaze DA kada tako misli.

U pocetku covjek ne primjecuje koliko je duboko njegovo samozavaravanje i laz. Ali osnazenom svesnoscu spoznaje to svaki dan. Odluka je jaka. Zeli da promjeni stanje sebe. Nije mi bitan svet, vec on sam. Zna da je njegova radost i sreca ovisna samo o njemu. Ne o drugima, ne o svijetu u kojem zivi, ne o prihvatanju.. ili ko zna cemu. Vec samo o njemu. Ako je dotle sitigao, mogu reci da je to vec ozbiljan rad na sebi. Volja je  vec dovoljno snazna da podrzi i da energiju svenosti. Covjek pocinje da menja svoj odnos prema sebi

samom, a onda i prema okolini. To je jos uvijek mozda pomalo nespretno i slampavo. No, polako uvidja i pocinje da konkretizuje svoje uvide u svoj zivot. Menja ga. Primjecuje da vise nema iste reakcije na situacije koje mu se desavaju, da se promjenom misaono-emotivnog toga, promjenila i situacija. Shvata da on privlaci situacije ka sebe u skladu sa mosaono-emotivnom kvalitetom. Jos vise prijanja na rad na sebi. Svenost se jos  vise osnazuje voljom i krece kreativnost. Ispoljava Sebe vise nego prije. Shvata da je to Sebe svesna energija

sveta u kojem zivi. I da promjenom te svesne energije on menja svet. Ali samo dok uziva u tome. Zna da emocija mora da prati ispravnu misao.

Razumevanje mu govori da je nesporazum bio u njemu, ne u ljudima, u svetu, u bogu.. vec samo u njemu. Shvata dubinu odgovornosti koju nosi i krece da je sprovodi u delo. Konretizacijom uvida. Praksom. Sada radost promjene dovodi do lakseg suocavanja sa umno tjelesnom koncepcijom. Rad na sebi prelazi u Igru na sebi.

Pocinje da kreira Stvarnost onakvom kakvom je dozivljava duboko u Sebi. Ta Stvarnost u povratku mu govori sto je to jos u njemu sto mora da uvidi, prihvati i promjeni. Iako promjena nastaje samim uvidom i prihvatanjem. Ali uslovno govorim o promjeni. Shvata da je svijet on sam i da je Cjelovit. Da je odraz njega samogu svakom trenutku. A isto tako zna da je on odraz sveta koji dozivljava. Svet i covjek postaju Ogledalo promjene. Jedno u drugom se ogledaju. I zajedno napreduju ka savrsenstvu Cjelovitosti. Tu nestaje sva sebicnost, bila ona involutivna ili evolutivna.

Biti praktican znaci funkcionisati na svim nivoima Svesno, sa dubokom povezanoscu, predajom, svesnom energijom, dubokim razumevanjem povezanosti, i jasnom odlukom o tome Sto covjek zeli da bude u svakom trenutku. Svaki cin ga definise, svaka situacija razbudjuje, u povratku on svet osvestava svojim postojanjem.

Put je dug, znam. Ali samo ako ga merimo i promjeravamo. Inace prodje u trenu. Covjek nije stvoren za nista manje od ovoga, da bude kreator i ispoljava Saosecanje, Volju i Sebe u svakom momentu. Tek tada duhovnost postaje prakticna i daje ekstremno jake rezultate. Tada covjek vise nije imitator i lazna licnost, vec postaje Auteticni Kreator, razotkriva svoju pravu Individualnost.

Konkretizacija Uvida

Pre svega, sto je to Uvid? Ili bolje reci sto podrazumjevam pod tom rijeci: Uvid?

Uvid je intuitivni trenutak kada nam bljesne jasnoca razumjevanja neke konkretne situacije, unutrasnje jasnoce, razumjevanje uzroka i posljedice vezane za neki konkretan dogadjaj, osjecaj ili "problem". To je na dubljem nivou Bica, prepoznavanje stvarnosti, izvan cula kojim funkcionisemo. Trenutak izjednacivanja Bica i Stvarnosti.

Svi manje vise, koji su na Stazi, imaju Uvide u Stvarnost te na taj nacin uvidjaju povezanost unutrasnjeg Ja i Spoljasnjeg Ja ili spoljasne Stvarnosti. Drugim recima Unutrasnje Stvarnost i Spoljasnja Stvarnost se u tim trenutcima poklapaju i izjednacavaju te nam nude rijesenja za bolje funkcionisanje, "bazdarenje" na Stazi kojom putujemo, utvrdjivanje "ispravnosti" Staze i nacina na koji hodamo njom. Pretezno Uvidi koje imamo nazivamo ponekad i Iskustvom. Iskustvom postajemo zreliji, ispravljamo motive, ulazemo vise ili manje napora, u zavisnosti od onoga sto nam je postalo jasnije.

Ono sto je bitno, koliko mozemo i da li uopce to radimo, konkretizovati Uvide koje imamo? Koliko sa tim Uvidima mozemo kokretizovati Stvarnost i nas same?

Nemalo puta sam cuo kako vecina tragaoca misle i govore, te na taj nacin i djeluju, kako Duhovnost nema nikakve veze sa Materijalnim svijetom u kojem zivimo. Te na taj nacin jasno razdvajaju Spiritualno i Materijalno. Te kao posljedicu toga razdvajaju Spiritualno iskustvo sa zivotom koji vode. Ono sto iza njih ostaje, jeste neuskladjen zivot koji vode. Teskoce pri balansiranju, sto sa svijetom oko sebe, sto sa svojom Unutrasnjom i Spoljasnjom Stvarnoscu. Te na taj nacin iskazuju bazno neznanje u Jednosti toga dvoga. S druge strane, nije mi cilj kritikovati, ili bolje reci kriticizirati (razlika izmedju te dve reci je ogromna), taj izbor i nacin na koji ljudi ispoljavaju Iskustvo Sebe, ili kako bi neko rekao svoje Spiritualnosti. Cilj mi je izreci suprotno od toga sto rade i kako zivi vecina Spiritualnih Tragaoca. Cilj mi je ukazati na pogresne motivacije i pogresne kristalizacije Bica koje na taj nacin nastaju. Pogresna shvatanja Spiritualnosti, kao i pogresne onih od kojih uce. Jer je pitanje koliko ti koji pisu knjige i koji uce druge ljude, sami shvataju razliku ili imaju konkretno Iskustvo toga. Iako koliko sam skuzio dosta ljudi ima to iskustvo, ali im ti takozvani znalci, knjigama i savjetima uniste Prirodno i Spontano ispoljavanje Intuicije. Da se razumijemo, ne mislim da ima nesto pogresno i u tome. Dapace, znam da nista nije pogresno. Ono sto bih mogao reci, a da ima veze sa "pogresnim" jeste, koliko dobro i brzo mozemo ispoljiti evoluciju na djelu. Koliko "ispravno" i konkretno mozemo da se ispoljimo na najbolji i najoptimalniji nacin u svijetu kojem zivimo i to iskoristimo za prelazak na visi nivo postojanja i ispoljavanja. Stvar izmedju pogresnog i ispravnog nije u losem i dobrom. Vec u konkretizaciji toga, ucenju iz toga, brzini evolucije i ispoljavanja svog Stvarnog stanja Bica, te ispoljavanju samog Postojanja kroz Bice, Um i Tijelo. To je za mene pogresno i ispravno. Stoga kada pricam ili pisem o tome, kao pogresno i ispravno, mislim na ovo sto sam sada objasnio sto to znaci za mene.

 Vecina Ucitelja, nista ne govori i konkretizaciji u ovom svijetu. Vecina i ne govori o problemima s kojima se tragaoci susrecu na Stazi. Vecina govori samo o blazenstvu koje se ponekad dozivljava ili koje se na kraju Staze zivi, miru koje se zadobija kokretnom praksom i slicno. Vecina Ucitelja govori ono sto su i njima govorili. Vecina prepricavaju price o onom sto su i sami culi. Vecina izvan toga ne zna prenesti iskustvo koje imaju, ako ga uopce i imaju.

Majstori su druga prica. Ucitelji vas uce, Majstori oducavaju. Ogromna razlika izmedju toga dvoga. Majstor vas uci konkretizaciji, jer je to jedini nacin da se uskladi Unutrasnje i Spoljasnje Ja. Unutrasnja i Spoljasnja Stvarnost. Ucitelji vas uce kako da iskusite stanje, ali kao i oni u velikoj mjeri ne uce vas kako da ga ispoljite. Vecin Ucitelja govori o podizanju Kundalini Shakti, rijetki su ti koji govore o nuznosti njenog spustanja. Vecina Ucitelja govori o podizanju Svesti, ali ne i njenom spustanju i konkretizaciji.

Majstori vas uce o podizanju svesti tj. sirenju ali i njenom spustanju u ovo realnost, ne zaobilazeci probleme koje susrecete.

Covjek je multidimenzionalan. Funkcionise na vise realnosti od ove jedne koje je najvise svestan. Emocije su druga realnost, misli treca, namjera i volja Bica cetvrta.. itd. Nije da ne govore o tome, ali vise kroz nazive tipa Astral, Mental.. Sto je to tamo, sto je to vamo.. ali retko kada govore kako da se to dovede pod kontrolu, ispolji i konkretizuje nauceno u ovoj realnosti. Stoga ta duhovnost posjate siromasna. Sami ne razumiju manifestacije tijela koja imaju i nacine na koji ona konkretizuju realnost u kojoj zivimo. Majstori nas uce kako da to odradimo.

Kada se to posmatra izvana ono sto nas uce Ucitelji izgleda brze, ali samo izgleda. Ono sto nas uce Majstori, izgleda sporije jer izgleda mnogo sire. Kada se prodju prvi koraci ucenja pod Majstorom, koji i jesu sporiji u pocetku, covjek zadobija mlazni pogon. Nauci kako da mental i astral podredi svojoj namjeri i volji, kako da kreiraju stvarnost oko sebe, kako da sebe ispolje, sto je najpotrebnije od toga.  Jedno je nauciti kako staviti pod kontrolu misaoni aparat ili kako ga usmjeriti tako da vam ne smeta u svako  vrijeme, ili da zadrzite misao na necem duze nego inace. Drugo je to upotrebiti konkretno. Jedno je_{balansirati emocije, izazivati ih u pocetku, nauciti ih ispoljavati za pocetak, pa kasnije balansirati i drzati pod} kontrolom (ne mislim pod tim potiskivati, vec ne ispoljavati kada nema potrebe za tim), a drugo je kako ih koristiti kao pogonsko gorivo za podrsku mislima i ispoljavanju svoje realnosti. Te na taj nacin pojacavati svesnost ili uklanjanje mehanizama licnosti koje ponekad znaju biti izuzetna teskoca na Stazi i pri radu sa osvescivanjem.

Konkretizovati uvide koje imamo a samim tim Znanje koje sa tim stjecemo je ponekad, a narocito u pocetku izuzetno tesko.

Kokretizacija uvida jeste kada ono sto razumijemo, ili sto nam je intuitivno doslo kroz znanje i uvid, upotrebimo u svakodnevnim okolnosti. To bi bilo kokretizovanje Iskstva koje imamo. Ako mentalnu kontrolu ne mozemo upotrebiti u svakodnevnim okolnostima, koliko je to onda mentalna kontrola? Ako emocije koje smo balansirali sa radom na Stazi, ne mozemo upotrebiti usred gradske vreve, koliko smo onda stvarno prosirili svoju svesnost i razumevanje.

Uvid koji nije konkretizovan, ne bih mogao ni nazvati uvidom. Iskustvo koje neko ima u dubokim stanjima meditacije ili svesnosti, ne bih mogao nazvati iskustvom, tj. Ispravnim Iskustvom, ako nije sposoban da ga konkretizuje i pokaze na djelu. Imati takava iskustva vise je mentalno emotivna potpora za dalje, nego sto su to stvarna Iskustva. Stvarno Iskustvo je konkretizacija Uvida, Znanja, Jedinstva.  Ako je tragaoc iskusio Unutrasnji Mir, u trenutcima povisene svesnosti ili meditacije, onda on mora kokretizovati to iskustvo u svakodnevnim sistuacijama, i tek kada to prodje tj. uspije konkretizovati tu iskustvo koje je imao, moramo reci da je on Objektivno iskusio Iskustvo Unutrasnjeg Mira. Do tada je to samo uvid ili trenutno iskustvo. Kada Tragaoc u trenutcima uznemirenosti moze da se spoji na Izvor Unutrasnjeg Mira u sebi i to ispoljiti u situaciji u kojoj se nalazi, tada to smatramo konkretizacijom. Naravno, za sve je potreban trening. Mozda je i Rad na Sebi ponekad bolje nazvati Trening na Sebi, nego rad. Dok se uce koraci, dok se Tragaoc uci, prolazu u visa stanja Svesti a onda i konkretizaciju, to zna biti uzasno tesko. Kasnije kada skuzi korake te nacine kako da se to koknretizuje tada zapocinje Rad na Sebi. Isprobavanje svega sto je cuo, procitao ili intuitivno spoznao. Tada to provjerava u praksi zivotne svakidasnjice. Kada to prodje, kada mu to postane lako, tada to vise nije Rad na Sebi, vec Igra na Sebi. Jasno zna sto je On to, kako se spaja sa tim sto Jeste, i kako da to kokretizuje. Pocinje spustanje Znanja, Svesti, Kundalini Shakti.

Tada skoro da i prestaje bilo koji rad sa tehnikama, meditacijama ili slicno, a naravno i ne mora, mogu se i dalje koristiti kao temelj ili kao trenutci kada smo sami sa Sobom u nekom odredjenom vremenu za to. Ali  vise nema naglih prelaza izmedju toga stanja u meditaciji i svakodnevnog zivota.  Vise se ne pali na price koje cuje ili procitao od raznih Ucitelja, lako prepoznaje Majstore, ulazi u interakciju sa njima, kao i moze da prepozna dobar od loseg savjeta ili tehnike ili Istinskog Majstora i Isinskog Ucitelja.

Tek tada zapocinje pravi Rad. Do tada se uce koraci i nacin kako da se uskladi sa njima. Tada pocinje da spusta Energetsku Svest u sadasnji trenutak, pocinje da manifestuje Kosmicke energije kroz sebe i postaje blagoslov za okolinu. Sto samim prisustvom, jer vidi u okolini i ljudima pravo stanje i znanjem koje ima, kojeg se sjetio i osvestio, pomaze okolini i ljudima u kontaku sa Sobom. Lako podize te ljude da se vise ispolje, da budu otvoreniji, da uvide svoje trenutke intuitivnosti, da ih ispolje u zivotu, a oni mu sluze isto tako kao usmjerenje ka sledecem Stanju, sledecoj stanici, sledecem iskustvu ili Intuitivnom bljesku.

Svesnost i Paznja

Svi smo svjedoci koliko se ove dvije rijeci koriste zadnjih nekoliko godina. Takodjer, ako sami nemamo iskustva u samoj toj praksi, takodjer moze doci do zabune sto je to svjesnost a sto je to paznja. Nemalo puta autori i tragaoci ove dvije rijeci poistovjecuju ili im daju kriva znacenja. A jos cesce je zloupotreba ovih dviju rijeci u svakodnevnom zivotu. Kada god pricate sa nekim on vam za neku osobinu ili tome slicno kaze kako je svjestan. Ili vam kaze kako je pazljiv u odnosu na nesto, ali kada anlizirate ili imate sposobnost direktnog sagledavanja unutrasnjeg stanja nekog ispred vas, uvidite kako taj covjek nema apsolutno nikakvo pravo poznavanje znacenja i prakticne primjene ovih rijeci.

Onda dodjemo u posjed knjiga koje govore o svjesnosti i paznji. I vecina njih, ako ne i sve, kazu: Svjesnost je Sada. Ili: Svjesnot je biti uvijek u Sada.. itd.

Um tada, gradeci se na poznatom iskustvu, predocava sebi sto je to Svesnost i sto je to Sada. Poneseni tim umnim saznanjem mi gradimo sliku o paznji i svesnosti.

Za nekog je svesnost biti informisan o zbivanjima oko njega. Za drugog je svesnost imati na umu neku od ideja, vjeru u boga, vjeru u dobro, borbu protiv zavjere.. itd. Za treceg je svesnost redovno analizirati svoje postupke, suocavati se sa njima i poboljsavati svoj um i licnost. I tako bi mogli izbaciti barem jos nekoliko crtica i misljenja sto je to svesnost i sto je to paznja.

U poimanju tantrickih ucenja, vecina ucenika svesnost shvata kao biti svestan Boga, ili postojanja, biti svestan Shive ili kretanja Shakti, raditi tehnike i mantre, ili biti svestan mantre.. itd. Znacenje tantre je toliko siroko da sve ovo moze uci u njeno objasnjenje.

Ukratko, tantra znaci Sirenje Svesti.

Dodatak bi bio Sirenje Svesti kroz sve sto se nalazi na njenom putu. Upotrebom svega sto covjek dozivljava ili zivi u svakodnevnom zivotu.

Biti na putu Svesnosti (ako se to uopce moze nazvati Putem) znacilo bi biti pazljiv i svestan svake svoje akcije i reakcije, prepoznati je u pravo vrijeme kada se desava, biti otvoren, biti protocan ka Zivotu, koristiti sve za razvoj i sirenje Svesti, suociti se sa svim sto imamo i sto je oko nas potpuno bez zastite, direktno i otvoreno te to iskoristiti za svoj razvoj i upoznavanje samog sebe.

 Analiza, tehnike, mantre nisu svesnost. To su: analiza, tehnike i mantre. No, sve tehnike, mantre i analiza mogu se raditi svesno i sa paznjom.

 Ako radite tehnike, mantre, analizu, pranajamu zbog sebe i sa svrhom upoznavanja sebe, imate priliku koristiti paznju i svesnost. Ako to radite zbog yoge, tantre, meditacije, onda nista od vase svesnosti. Znam masu ljudi koji su na nekom od puteva, tj. znam masu puteva, ali ne znam njih. Njih nema. I kada pricaju o svesnosti, to samo put prica o svesnosti i paznji. Ne oni.

Svesnost i paznja prvenstveno razvijaju Zivo u Covjeku. Klasicni putevi traze da im se prepustite bez putno pitanja o ispravnosti samog puta i njegovim nacinima, iako od vas traze da pri izboru puta budete krajnje pazljivi. S cim se i sam slazem, ali dodajem da i tokom puta budete jos pazljiviji. Propagandni program na svakom od puteva je mnogo jaci od propagadnog programa americke televizije. A svi znamo da je cijela  Amerika samo propagadni program i nista vise. Sto je najbolje, vecina puteva su bas to. Gdje god se trazi da iskljucite vas kriticki um i diskriminaciju duhovnosti, znajte da je to sigurno samo propagadni program. Majstor, Zivi Majstor, od vas nikada nece traziti da budete nekriticni. Dapace, trebate biti kriticni i prema njemu. Jer i on sam se razvija kroz vas. To je simbioza.

Biti Svestan Sadasnjeg trenutka znacilo bi, dopustiti postojanje svemu sto postoji oko i unutar vas a u isto  vrijeme posmatrati svoju rekaciju na to cega ste svestni.

Paznja je lagana usmjerenost ka necemu. Kao sada dok citate ovaj tekst. Budno posmatranje svega sto se zbiva ili samo nekog segmenta. Bez predrasude i tumacenja onog sto posmatrate. Otvoreni ste za tok onog sto posmatrate. Zivo i budno. Jer se ne zna kamo ce da vas taj tok ponese.

To je paznja.

Svesnost je u isto vrijeme biti pazljiv prema necemu (objektu) ali u isto vrijeme biti pazljiv i na Subjekta, tj, svoje rekacije na to sto posmatrate.

Paznja je  jednousmjerena , ne kao koncetracija da ne dozvolite icemu drugom da vas odvuce. Budno posmatranje objekta. Svesnost je ta ista paznja samo usmjerena i ka objektu i ka vama kao subjektu -obostrana .

Posmatranje bi mogli graficki prikazati ovako: JA -> (objekat)  A svesnost: JA <--> (objekt posmatranja)

U isto vrijeme gledate ili citate ovaj tekst i posmatrate svoju reakciju na njega. Svesni ste oboga. To je kada pricamo o svesnosti kao proucavanju objekta i sebe u isto vrijeme. Kada pricamo o Svesnosti Sadasnjeg trenutka to bi se moglo reci: Biti opusten i slobodnih asocijacija na sve sto se pojavi u ovom odredjenom trenutku, sa povecanom budnosti. Ne donosite nikakve zakljucke svesno. Naravno netreniranom umu je tesko ne donositi zakljucke o objektima koje vidi, cuje, dodiruje i tome slicno. Zato se to zove trening. Dopustiti sadasnjosti, oslobodjenoj od buducnosti i proslosti da tece, nesmetano vasim tumacenjem i predubjedjenjima a u isto vrijeme biti Budan u odnosu na nju. Rijec ODNOS je mozda suvisna, ali je tesko reci ista o tome ne upotrebljujuci ovu rijec. Rec BUDAN znaci u praksi,Biti opusteno svestan sebe i svijeta ko i unutar Sebe.

Sada, moze se pogresno zakljuciti kao sto je slucaj sa nekim ljudima kojam sam ovo objasnjavao da oni sa tim gube svoju individualnost, tj. Sebe.

Ne mogu da se ne nasmijem na ovu glupost, ali shvatam je i prihvatam. Vjerovatno sam i sam u nekoliko navrata dok sa ucio kako se radi svesnosti i paznja pitao to isto a jos vjerovatnije pomislio. Individualnost koju ljudi imaju, za mene je laz. Individualnost je homogenizacija cjelokupnog Bica Covjeka.  A stjece se tek kada covjek u potpunosti upozna i ispolji ono sto on Jeste. Individualnost je mogucnost, ne

trenutno stanje covjeka.

 Ako zelite individualnost, ovim nacinom cete je steci, jako brzo. Naravno, ako ste dovoljno hrabri da se suocite sa onim oko i unutar vas. A ako niste hrabri, postoji mogucnost da se dovoljno razocarani. A ako niste ni jedno od ovo dvoga, onda imate yogu, tantru u klasicnom ritualno-tehnickom dijelu, meditacije i sve ono ostalo sto je smisljeno za ljude sa nedostatkom ovog dvoga.

Da se razumemo, ja nemam nista protiv yoge, tantre, meditacije.. i sam je upraznjavam.. ali nisam ovisan o njoj. Jer prosto znam da ono sto je u vama, postoji, zivi i bude, i bez klasicnih puteva, i ceka samo da se usmerite na to sto Jeste. I sam sam prosao te puteve i radio prakse koju se nude, a i jos neke sada radim, i one su me dovele do ovog sto sada pisem i sto vam pricam, i sto prvenstveno radim kao osnovu. Iako ne mogu ni reci da to radim, to postaje moja stvarnost u svakom trenutku sve vise i vise. I sve tehnike i meditacije su mi pomogle. Ali sam imao ispravan motiv u odnosu na njih. To je jedina razlika izmedju mene i nekih ljudi koji rade sve to vec 20 ili 30 godina i nikako se ne slazu sa ovim sto sam ovdje napisao.

Paznja i Svesnost je put ratnika (grozna rijec, ali za sada je korisna). Put Junaka. Kako bi tantrici rekli Vira -Heroj.

Ona od vas trazi Potpuno suocavanje sa Samim Sobom, bez ostatka i zadrzavanja bilo cega. A osnovna stvar ovog nacina je spoznati sto to vi Jeste.

Iako postoji jos jedan mnogo direktniji put, ali i mnogo klizaviji.. mnogo opasniji, iako naizgled nije tako. A to je direktno suocavanje sa onim Sto Jeste u bas ovom trenutku. SADA i OVDJE. Izvan ovog opisa svesnosti i paznje. Direktno upoznavanje i trazenje onog Sto Jeste. A pretezno nastupa onda kada se covjek

razocara na sve metode i prakse koje je radio, ali ih je prosao. Ili ako je karmicki spreman za takvo suocavanje.

Nekada ide kroz pitanje Ko sam Ja? Nekada kroz pitanje Sto je Zivot? Sto je drugo bice? Sto je to Ja koje  Jesam? (Naizgled lici na tehnike Slavinskog, ali samo naizgled. Nemojte me poistovjecivati sa njim i

njegovim intezivima i slicno. Svaka slicnost je slucajna.)

To je nacin, kada covjek odbacuje sve tehnike, ucenja, nacine i direko trazi svoj Izvor. Ako je za tantricki put spremna samo nekolicina, onda je za ovaj put spremna samo nekolicina, nekolicine tantrickog puta. No, on prirodno nastupa ako je pristup i motiv rada bio ispravan. Ako se covjek nije lagao i uspavljivao sa duhovnoscu i radom na sebi. U tom trenutku obacivanje je putpuno i covjek krece u zadnju avanturu -Direktno ka Sebi.

Tok Svesnosti - Povratak Izvoru

Ono sto covjeka sprecava u uvidjanju onog Sto On Jeste, jeste ego. Preciznije receno, sprecava ga Identifikacija sa sadrzajem svesti koji stalno tece kroz Prostor koji Covjek Jeste. Vecina ucenja direktno ili indirektno utici na tu percepciju, te je na razne nacine, uz pomoc tehnika ili direktnim uvidjanjem pokusava rijesiti. Na taj nacin pokusavaju covjeka "gurnuti" u

trenutak kada on Prepoznaje Svest koja On Jeste.

Od samog trenutka stvaranja, da ne kazem i pre njega, Bice je Svesnost. Prvobitni grijeh, popularno zvan u zapadnim ucenjima predstavlja odvajanje od Poznavanja Sebe, tj. odvajanje od Jednog i usmerenje Paznje ka kreaciji. Usmeravanje Paznje ka kreaciji dovodi do "razdvajanja". Bice se prividno razdvaja od Onog Sto Jeste i onog sto posmatra. On gubi dodir sa samim sobom.

Svakodnevno covjek dozivljava periode spajanja i razdvajanja sa Samim Sobom. Naravno, ako zanemarim cinjenicu da razdvajanje kao dogadjaj uopce ne postoji. No, covjekova poistovjecena Svesnost, sve dok se upozna, to ne zna.

Drugim recima, um se poistovjecuje sa sadrzajem bili unutar ili izvan sebe. To poistovjecivanje sa sadrzajem unutar ili izvan sebe, na nacin da on gubi dodir sa Izvornim Sobom, zapadna ucenja nazivaju Prvi Grijeh.

Naziv je to talno pogresan. A jos je pogresnije ono sto se pod njim podrazumeva. Razna ucenja prvi grijeh poistovjecuju sa raznim tumacenjima, od upoznavanja sebe kao golog, do upoznavanja svoje seksualnosti, preko uticaja sotone.. itd.

No, to nema apsulutno nikakve veze sa onim sto je stvarno Prvi Grijeh. Razdvajanje sebe na posmatraca, proces posmatranja i posmatrano jeste Prvi Grijeh. Sada bih mogao ici i dalje u tom smjeru, ali trenutno to mi nije cilj sa ovim tekstom. Kao rijesenje za ponovno spajanje ljudi su izmislili puteve ka Sebi, Bogu, Miru... itd. Nije mi cilj kritikovati ni jedan od njih, jer svaki od njih tacno odgovara Svesti covjeka na odredjenoj razini. Iako to ponekad ne izgleda tako. Ali Svest odredjuje sadasnji trenutak po jasnim zakonima. "Kako gore, tako dole, sve u svrhu upoznavanja Jednog" - Trismegistos. Svako ko je makar i na trenutak Svesno dodirnuo Sebe, zna koliko je istine u ovoj izreci.

Moj fokus je na ljudima koji su duhovnosti, da se tako izrazim, ili jos bolje fokus mi je na ljudima koji su za sadhanu (duhovnu praksu) uzeli svakodnevni zivot kroz rad sa Svesnoscu. Na kraju nema razlike izmedju onih koji se fokusiraju na bozansko ili ti boga, i onih koji se fokusiraju na Sebe. Jer i jedno i drugo vidi tacno tako gdje treba. Razlika je u nacinu puta i imenovanju cilja. Sustinske razlike izmedju toga dvoga nema.

Svi koji rade na Svesnosti shvataju koliko je tesko ponekad odrzati povisenu Svesnost na neko duze vrijeme. Pa cak i nakon Budjenja, i upoznavanja Onog Sto neko Jeste, to ne umanjuje problem. Iako par dana nakon "ulaska" u poviseno stanje Svesnosti i upoznavanja svoje Prirode, ako niste ostali u njoj naravno, dolazi do spustanja. To spustanje je obicno lagano i daje mnogo uvida u nacin funkcjonisanja pojedinca, nacin funkcionisanja Univerzima. U tom stanju covjek dozivljava spontanu Budnost kojoj ne treba povod niti ona negdje pocinje niti se zavrsava. Misli su najcesce usporene ili ih nema, emocije su u skladu sa mislima i tijelom (emocija je odgovor tijela na misao). Covjeka prozima, mogao bih reci, svecano stanje svesnosti koja tece. Na svom

putu ona nema granica. No, kada se pocne desavati "pad" u svakodnevnu svest s kojom funkcionisemo granice koje su dominantne pocnu prve da se pojavljuju i covjek pocinje da dozivljava bol suocavanja sa njima. Na jednoj strani je Svesnost koja On Jeste, sa druge strane je ogranicenost s kojom je um poistovjecen. Posto je snaga ogranicenja jos uvijek izrazito jaka, ono vuce dole nazad u razdvojenost, ali sjecanje i jos uvijek dijelomicno osjecanje onog Sto Jesmo ostaje. Bol se javlja usljed tog desavanja.

No, iako se "pad" desio, kao sto se i desilo Budjenje (s jedne strane to je Milost Zivot zbog toga kazem: desilo se), sjecanje na to stanje ostaje i postaje motivaciona sila koja vuce ka gore. Postaje levitacioni uticaj.

Svako ko je radio sa gravitacionim i levitacionim uticajima, shvatio je da postoji vise gravitacionih uticaja nego levitacionih. Gravitacioni utisci su svi oni koji nas vuku ka dole, od kojih nam je lose, koji dovode poistovjecivanju sa sadrzajem uma i okolinom. Levitacioni utisci su svi utisci koji nas "podizu" ka gore, tj. ka onom sto mi jesno, oni koji unutar nas izazivaju "pozitivna" osjecanja i emocije.

No, naposljetku kada se bura Budjenja smiri i dodjemo u neko stabilno stanje svakodnevne svesti, covjek ima mnogo vise motivacione snage a samim tim otkriva nove levitacione uticaje koji s vremena ne vrijeme sjecanje na ono sto On Jeste pretvaraju u stvari dogadjaj, tj. on na momente ulazi u stanje povisene svesnosti i u tim trenutcima on je Oslobodjen. No, kako tantricka ucenja kazu: Ili si probudjen ili nisi. Njegova karakteristika je i dalje uspavanost. No, ta uspavanost vise nije istog kvaliteta kao sto je bila pre Budjenja. Ona je daleko laksa za probijanje. Iako je sjecanje na Iskustvo samo sjecanje i nista vise, ono pomaze prosirenju svesnosti i paznje jer nam sa jedne strane govori da um i njegovo poistovjecivanje nismo mi. Vec smo mi sama Svesnost. S tim sjecanjem on si potpomaze da ga svakodnevni uticaji sve manje vezu. I njegov hod ka konacnoj spoznaji je sve sigurniji. Iako se nerijetko desava da ljudi nakon Budjenja zavrse sa bilo kakvim radom na sebi. Neki pomisle da su dosli do kraja i tu se zaustave. No, nema bojazni, kad tad se proces budjenja nastavlja dalje. Jednom probudjenja svest ne staje dok ne dodje do kraja. Samo je pitanje vremena kada ce se to desiti. U daljnjem procesu razbudjivanja covjek koristi razne metode. Nebitno je sada koje, no iako mnogi zavrse u nekom metodu, dosta njih krece direktno ka onom sto je osjetio i dozivio da Jeste. Neki koriste stalno prisjecanje da oni nisu tijelo, misao ni emocija, vec ono u cemu se desava i misao i emocija i djelo. Neki drugi koriste metod koji ih je doveo do Budjenja. Neki uzimaju pracenje nekog pitanja, tipa: Ko sam Ja? Sto je Zivot? Sto to Ja Jesam? Neki drugi koriste stalno ispitivanje "stvarnosti" koju dozivljavaju. No, postoji jos jedan nacin.

A on je pracenje same Svesnosti. Malo ga je teze opisati, ali ga je lako pratiti. On se sa stoji u obrtanju procesa poistovjecivanja ili identifikacije.

Pazite, dobro je napraviti jedan rezime i reci da postoji Znanje o sebi i Poznavanje Sebe. Znanje o sebi podrazumeva upoznati um u svom njegovom znacenju. Poznavanje sebe znaci Direktno Znati Ono Sto Jeste i to Zivjeti.

Ono nema veze sa umom, mislima, emocijama, tijelom, djelima i slicno. Ono ima veze samo sa Bicem. To je Znanje, sve ostalo je njegova imitacija.

Ovaj nacin koristi "povratak" u to Znanje. Ne znanje o sebi, vec u ponovno "iskustvo" Sebe, direktno dozivljavanje Sebe.

Iako ima nekoliko nacina pomocu kojih se obrze paznja ka Posmatracu, ovaj je dobar zbog toga sto ne podrazumeva identifikaciju. Ko sam Ja?, podrazumeva da vec postoji Ja.Gdje sam Ja?,  podrazume isto tako. Ima jos jedan nacin poznat pod nazivom Antar Shravana gdje se

upotrebljava pitanje Sta je to?  Na bilo koji sadrzaj bio on izvan ili unutar. Ovaj nacin vec zahtjeva da covjek zna sto je svesnost i paznja i da je vec upotrebljava. Nacin pomocu kojeg trazite Izvor Svesnosti, izvor iz kojeg gledate, cujete, dodirujete, ne trazi da budete odmah u paznji, on trazi da se setite da idete do izvora koji pokrece na proces poistovjecivanja, ali ne dovodi do novog poistovjecivanja.

Da skratim.

U bilo kom momentu bilo gdje i sa cim da ste poistovjeceni ako se sjetite, potrazite izvor iz kojeg ide vasa paznja i poistovjecenost sa sadrzajem. U pocetku mozete postaviti sebi pitanje koje ce vas "uputiti" ka izvoru. Cist radi toga da um lakse prihati "igru".

Pitanje tipa:Gdje je Izvor ove paznje? Odakle potice ova Svesnost?

Sa bilo cim da se svesnost poistovjeti, vratite se nazad ka pracenju toga Svesnosti. Bilo kakav odgovor da si date kao odgovor na pitanje, nije pravi odgovor. Vratite se na prazenje toka Svesnosti.

Proces je u sledecem.

Vi koja ste cista Paznja ili Svesnost poistovjecujete se sa sadrzajem misli, emocija, djelovanja, objekata. Um da bi prezivio i funkcionisao treba poistovjecenje.

Proces u ovom obrtanju Paznje jeste isti kao i kod poistovjecivanja.

Prosto cim primjetite i odlucite da radite na odpoistovjecivanju, na cemu god da vam je paznja trenutno, preokrenite nazad. Znaci citate ovaj tekst. To znaci da je paznja usmrena na slova i reci, i razumevanje. Zastanite i zapitajte se Odakle ili Gdje je Izvor ove Svesnosti, ove paznje? I pratite ga. Usmeravate se direktno na Izvor ili centar (mozete i ovu rec upotrebiti), svesnosti i paznje i vracate se ka njemu.

Cim probate vidjecete razliku izmedju slicnih metoda koje imaju za pretpostavku da vi nesto vec  jeste kao tipa Ja Jesam ili Ja ili Svest.. ili ko zna sto, i ovog nacina. Ovaj nacin ne dozvoljava i

iskljucuje poistovjecivanje i identifikaciju.

Prosto obrce pravac paznje i svesnosti ka onom odakle ona izvire. Nije za cilj pronaci taj izvor,  jer on ne postoji. Ali ce vas ta "potraga" gurnuti u jako duboku Svesnost. Svesnost toka koja ste vi zaparavo. Ona ne istrazuje um, ne trazi mehanizme, ona vas direktno vraca vama. Jedino sto se trazi u ovom nacinu jeste da se sjetite ili s namerom sjednete da radite ovaj proces svesnosti.

Sjedite u pozu za meditaciju, opustite se. Pustite da se paznja veze sa proces ili sadrzaj bilo cega, i okrenite proces identifiakacije nazad. Jednostavno pitanjem ili jednostavnim obrtanjem paznje. Pitanje je u pocetku dobro, kasnije vam nece ni trebati. Ili cak ne morate da imate identifikaciju. Jednostavno postanite pazljivi i kreniti sa tokom paznje ka Izvor odakle ona dolazi.

Pitanja ce sama nestati kada se "uhvatite" toka Svenosti. Znaci nebitno je pitanje, moze biti bilo koje. Ova koja sam vam vec dao: Gdje je Izvor (Centar) ove paznje/svenosti? Ili: Odakle dolazi ova paznja/svesnost? Ili neko trece.. Pitanje je samo pokretac za um. Bitna je namera koja stoji iza ovog procesa kao i da pratite tok Svesnosti ka Sebi, onom koji je Centar Svesnosti.

Svesno Djelovanje

 Vecina ideja o Spiritualnom zivotu pogresno je shvacena. Takodjer i ideja o djelovanju. Ili drugim recima o Karma Yogi.

Niti jedno djelovanje vas nece odvesti do probudjenja. Niti jedno djelovanje ne daje spiritualnost, a ponajmanje fizicko djelovanje. Bilo kroz yogu, bilo kroz neke od oblika fizickog rada.

Djelovanje ili karma yoga vas nece dovesti Probudjenju, sve dok Probudjenje ne bude radilo djelo ili karma  yogu.

Smisao djelovanja jeste u svesnom djelovanju. Ne u nesvesnom obavljanju karma yoge. asana, .. itd... Kada Svesnost bude djelovala, radila karma yogu, radila meditaciju, radila asane, radila pranayame, tek tada ce Svesnost biti prepoznata sama od Sebe. Um ce se sjetiti.

Tada djelo, bilo koje djelo, ce biti Put ka produbljivanju ili prosirivanju Svesnosti u ovaj zivot, u ovaj univerzum, i u Samog Sebe.

Svesnost menja Posmatraca i Posmatrano

Sama cinjenica posmatranja i opazanja, menja i prepravlja posmatraca i posmatrano.

Posle svega, ono sto sprecava sagledavanje nase istinske prirode jeste slabost i tupost, neosjetljivost uma i njegove tandencije, naklonosti da preskoce, ne zapaze suptilno, profinjeno i usredsredjuje se samo na grubo. Kada vi pratite savjet i pokusate da zadrzite um na pojmu"Ja Jesam", vi postajete potpuno svesni vaseg uma i njegovih ludorija, rastapa tupost i smiruje uznemirenost uma i nezno, ali neprestano, neumoljivo menja njegovu supstancu i sustinu.

Ta promena ne mora biti spektakularna; ona moze tesko da se primeti; medjutim to je duboki i temeljni pomak iz mraka ka svetlosti, iz nemarnosti ka duhovnoj probudjenosti, Svesnosti.

- 

Ogledalo Postojanja i Razotkrivanje Sebe

Covjek je multidimenzionalno bice. Ispoljava se na svim razinama postojanja. Takodjer unutar sebe pocinje primjecivati kako se on sam ispoljava na vise razina. Svaka od tih razina sadrzi neku svoju osnovnu karakteristiku koja je dominantna i koja vlada tom razinom. Duhovnost, kao nauka, tragaocu treba da pruzi uvide u sve te nivoe ispoljavanja, nacin funkcionisanja tih nivoa unutar tragaoca, a takodjer i rijesenje kako da se ti nivoi ociste i osveste. Duhovnost ne moze biti uskog pogleda na svijet unutrasnjeg ispoljavanja tragaoca. Ono mora dati odgovore na pitanja koja sebi postavljamo. U tome je njena razlika od slicnih nauka koje prilaze covjeku jednodimenzionalno. Covjek pomocu duhovnosti moze osvestiti Sto On to Jeste, ali ako se to osvescivanje ne prenese na sve nivoe ili razine unutrasnje Stvarnosti, to je znanje sturo i cesto pokazuje nedostatak u funkcionisanju covjeka i Unutrasnje Stvarnosti, a takodjer covjeka i Spoljasnje Stvarnosti.

Svedoci smo da vecina duhovnih znanja razdvaja to dvoje. Sta je tome pravi razlog to samo oni znaju koji razdvajaju to dvoje. Unutrasnja i Spoljasnja Stvarnost nisu podjeljene. One su jedna o drugoj ovisne. Cak i reci da su jedna o drugoj ovisne bilo bi pogresno, vec je bolje reci: One su jedno te isto. Nema razlike izmedju Unutrasnje Stvarnosti i Spoljasnje Stvarnosti. Za vecinu tragaoca kao i vecinu duhovnih grupa to dvoje skoro pa i nema dodirnih tacaka, a kamoli da pricamo o Ogledanju toga dvoga jedno u drugom. Najcesce Unutrasnja i Spoljasnja Stvarnost su u velikoj disharmoniji.

Recimo, covjek moze unutar sebe znati i spoznati pogubnost kriticizma ili ogovoranja, ali da to stalno cini u Spoljasnjoj Stvarnosti. On moze znati koliko sa tim povredjuje Sebe na razini gdje nam razlike izmedju njega i ostalih ljudi i Stvarnosti koja ga okruzuje, ali on sam nije sposoban da kontrolise tu naviku i mehanizam licnosti, jer sam ne poznaje dovoljno taj mehanizam i kako on funkcionise, iako misli da je svestan tog mehanizma i kontrolise njegovo ispoljavanje, ali situacije i dogadjaji pokazuju suprotno. Takodjer on unutar Sebe zna da je taj mehanizam los i da od njega nema koristi, ali ga ispoljava zbog drugih mehanizama koji zbog svoje neosvestenosti, kada prorade, povuku za sobom cijelu organizaciju mehanizama (drugim recima automatizama skup dva ili vise mehanizama udruzeni u recimo mehenizam predstavljanja -u ton-u ovog teksta) te tragaoca odved-u -u smijer-u koji nije -u smijer-u evol-ucije vec smijer-u invol-ucije. Sam tragaoc kasnije se pravda cinjenicom da je on svijestan tog mehanizma ali da mu dopusta postojanje ili zna da on nema uticaja na njega te zbog toga ga ne kontrolise ili ne osvestava u dovoljnoj mjeri. Treci razlog toga moze biti iskustva koje tragaoc ima, koja mu govore da je sve Savrseno takvo kakvo jeste. Treba naglasiti da je on u pravu i da sve jeste savrseno kao takvo kakvo jeste, ali on sam nije sposoban da tu Savrsenost ispolji u ovoj razini, jer nije ovladao razinama u kojima se njegova paznja i svesnost ispoljava. Malo je tragaoca koji su shvatili da je sve Savrseno, i da to mogu konkretno ispoljiti u ovoj materijalnoj razini. Cetvrti razlog ne manje bitan od prva tri, jeste da je tragaoc samo umislio da je spoznao Savrsenostvo cijelog Univerzuma bas ovakvog kakav jeste. Vec da je to znanje pokupio iz razgovora sa drugima ili iz citanja literature, te je to "znanje" proglasio svojim Autenticnim Znanjem, baziranom na iskustvu. Prva stvar koju ce te tada primjetiti da kada god se dovede njegovo znanje u pitanje on projecira sjecanje na to znanje te putem emocije koju izaziva vise manje mehanicno, a koja lici na radost i ljubav, pokazuje vam kako on zna o cemu se radi. Emocija nema nikakve veze sa tim Znanjem. Ono se moze ispoljiti kroz emociju, ali najcesce ne mora niti to cini. Parafriziranjem poznatih izreka on nastoji recito dokazati svoje znanje, sto u samom startu dovodi do ucmalnog zaudaranja na trulez. Covjek koji ima svoje Znanje i koji je to znanje zadobio kroz iskustvo, ne samo jedno, vec vise njih, nema potrebu da vam emocijom ili citiranjem opcepoznatih reci dokazuje ista u vezi samog znanja. Dapace on ce pokazati jedinstvenu ravnodusnost na