Razumijevanje emocija1

(1)

2 Razumijevanje emocija

Počeci psihologije emocija

U podruĉju gdje nije sve oĉito, spoznaje ljudi koje ovdje predstavljamo i dalje su svjeţe, a njihova otkrića još uvijek su osnova za daljnja istraţivanja. Neki od tih ljudi - Darwin, James i Freud - postavili su osnove psihologije, psihijatrije i biologije u cjelini, kao i osnove razumijevanja emocija. Ovi ljudi mogu se smatrati zaĉetnicima shvaćanja emocija u tradiciji bioloških i druš- tvenih znanosti.

Charles Darwin: biološki pristup

Naše je porijeklo, dakle, izvor naših demonskih strasti!! - Đavo u obličju babuna naš je predak

Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123 Charles Darwin, središnja figura moderne biologije, bio je i jedan od osni- vaĉa psihologije. Godine 1872. objavio je najvaţniju do tada napisanu knjigu o emocijama,Izražavanje emocija u čovjeka iživotinja (1872). U ranijem djelu, Porijeklo vrsta (1859), Darwin je opisao kako su ţiva bića prilagoĊena svojoj okolini. Znate li to, moţete zamisliti da je Darwin emocijama dodijelio ulogu u našem preţivljavanju. Doista, mnogi psiholozi i biolozi, bilo da su proĉitali knjigu ili ne, smatraju da je upravo to u njoj rekao. Ali, nije. Njegovo je sta- jalište bilo bliţe zdravom razumu, a ujedno i domišljatije od bilo ĉega što zdravorazumski vjerujemo.

U Porijeklu vrsta Darwin je ljude spomenuo samo usput i nejasno, premda je u posljednjem dijelu kratak odlomak koji kaţe: “U dalekoj budućnosti vidim otvoren put za vaţnija istraţivanja. Psihologija će se temeljiti na novoj osnovi, onoj koja kaţe da je nuţno svaku mentalnu sposobnost stjecati postupno. Osvijetlit će se porijeklo ĉovjeka i njegova prošlost” (Darwin, 1859, str. 458). Darvvin je vlastita opaţanja emocija zapoĉeo 1838. godine. Njega nisu zanimale emocije kao takve, što je danas sluĉaj; izraţavanje emocija zanimalo ga je kao moguć dokaz evolucije ljudske vrste, povezanosti ljudskog ponašanja s onim drugih ţivotinja te fiziĉke osnove uma. Njegova su opaţanja bila vrlo široka: od opaţanja izraţavanja emocija u ţivotinja do onog u Ijudi, i djece i odraslih. Zanimalo ga je i normalno i patološko, pa je osigurao pomoć ravnatelja velike duševne bolnice na sjeveru Engleske kako bi opaţao pacijente. Razvio je i nove metode, shvaćajući vaţnost meĊukulturalnih prouĉa- vanja, pa je tako bio jedan od prvih koji su primjenjivali upitnike. Poslao je niz tiskanih pitanja misionarima i drugima koji su mogli opaţati ljude u drugim kulturama, i od njih zatraţio da opaţaju pojedine emocionalne izraze. Primio je 36 odgovora.

Darwin je prouĉavao i slike, a zanimao se i za fotografiju: Izražavanje emocija bila je jedna od prvih knjiga u kojoj su korištene fotografije (poput onih na poĉetku ovog poglavlja) da bi se ĉitatelju predoĉili znanstveni uvidi. Dar- win je radio s fotografom i prikupio je slike djece i odraslih u prirodnom izraţavanju emocija, kao i u glumljenim pozama. Inovativni aspekt Darwi- nova rada u ovom podruĉju bila je upotreba fotografija kako bi se Ijudskim licima prikazalo izraţavanje emocija, a ne fiziognomija -popularna, no upitna ideja da na licima ljudi moţemo oĉitati njihovu liĉnost.

Knjiga je imala dva dijela. Prvi dio je ĉinio zbir Danvinovih opaţanja i nalaza zasnovanih na mnogim metodama koje je usvojio ili razvio. Iz toga je stvorio taksonomiju dajući nazive glavnim emocionalnim izrazima (vidi tablicu 1.1).

(2)

Pristupi shvaćanju emocija 3

Drugi dio Danvinove knjige o izraţavanju emocija bio je njegov zbir teo- retskih zakljuĉaka. On je zakljuĉio da su emocionalni izrazi obrasci pokreta koje se zbivaju ĉak i “kad nemaju... nikakvu svrhu” (str. 28). Danvinova najvaţnija ideja o emocionalnim izrazima je to da oni izviru iz navika koje su tijekom naše evolucijske ili individualne prošlosti jednom bile korisne. Te se navike temelje na mehanizmima nalik refleksima. Neki se pokreti zbivaju bez obzira na to jesu li korisni, a pokreću se automatski u okolnostima sukladnim onima koje su pokretale izvorne navike. Njegova knjiga obiluje primjerima takvih kretnji: suze koje ne sluţe vlaţenju oĉiju, smijeh koji, ĉini se, ne pri- donosi izvoĊenju neke radnje, i sliĉno. Da piše danas, Darwin bi zasigurno opisao ljude koji se smiju i gestikuliraju dok razgovaraju telefonom.

Za Darwina, emocionalni izrazi pokazuju povezanost ponašajnih mehani- zama odraslih ljudi s onima djece i niţih ţivotinja. Budući da se ti izrazi javljaju u odraslih premda “nemaju .. .nikakvu svrhu”, u razmišljanju u evoluciji oni su za Danvina imali znaĉenje priliĉno sliĉno znaĉenju fosilnih osta- taka, koji nam nude trag evolucijskih predaka pojedinih vrsta.

(3)

Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova našeg tijela. Primjerice, u našem probavnom sustavu postoji mali organ bez funkcije, slijepo crijevo. Kako Darwin istiĉe, to je dokaz da porijeklo vuĉemo od prethumanih predaka kod kojih je taj organ imao svrhu. Emo- cionalni izrazi imaju istu kvalitetu: Darwin je tvrdio da prezrivo osmjehivanje, izraz lica kojim djelomice otkrivamo zube na jednoj strani, jest ponašanje zaostalo od reţanja i pripreme na ugriz. Ova je priprema bila funk- cionalna kod nekog našeg dalekog pretka, no više nije. Premda katkad da- jemo zajedljive primjedbe, odrasli ljudi ne koriste zube za napad.

Slika 1.1 Dvije fotografije Charlesa Danvina, prezrivo osmjehivanje i plakanje: a) Prilog IV br. 1; b) Prilog I br. 1.

Tablica 1.1 Emocionalni izrazi koje opisuje Darwin (1872)

lzraz Motorički aparat Primjer emocija

Crvenjenje Krvne ţile Sram, skromnost

Tjelesni kontakt Tjelesni mišići Naklonost

Stiskanje šaka Tjelesni mišići Ljutnja

Plakanje Suzni kanali Tuga

Mrštenje Mišići lica Ljutnja, frustracija

Smijanje Dišni sustav Zadovoljstvo

Znojenje Ţlijezde znojnice Bol

Nakostriješenost Koţa Strah, ljutnja

Vrištanje Glasovni aparat Bol

Slijeganje ramenima Tjelesni mišići Ravnodušnost

Prezrivo osmjehivanje Mišići lica Prezir

Drhtanje Tjelesni mišići Strah, tjeskoba

(4)

Darwin je porijeklo drugih emocionalnih izraza potraţio u djetinjstvu: plakanje je, kako je ustvrdio, zaostatak vrištanja u djetinjstvu, premda je u odrasloj dobi djelomice inhibirano. On je paţljivo opisao plakanje male djece

i objasnio funkciju zatvaranja oĉiju i izluĉivanja suza koje štite oĉi kad se to dogodi. Kad odrasli plaĉu, oni još uvijek izluĉuju suze, no te suze više nemaju nikakvu zaštitnu ulogu. Jedna od Danvinovih najzanimljivijih ideja je da su naĉini izraţavanja naklonosti odraslih, kad zagrlimo one koje volimo, za- snovani na ponašanju roditelja koji u naruĉju drţe svoju djecu.

Danvinova je ideja, dakle, da naše emocije imaju primitivno obiljeţje. One su veze s našom prošlošću, i to s prošlošću naše vrste i našom vlastitom prošlošću. Emocije nisu u potpunosti pod voljnom kontrolom. Premda se ĉini da pomaţu komunikaciji meĊu ljudima, upućuju i na naše ţivotinjsko porijeklo i prošlost našeg djetinjstva.

Premda je Danvinov cilj bio pokazati kontinuitet izmeĊu ljudi i drugih ţi- votinja, njegova se poruka moţe išĉitati i na drugi naĉin: moţda bismo se kao odrasli ljudi trebali izdići iznad našeg ţivotinjskog i djetinjeg porijekla! To je poruka Danvinova citata s poĉetka ovog dijela, u kojem je ustvrdio da zlo do- lazi od ţivotinjskih strasti. Takvo je gledište naša kultura snaţno podupirala. Emocije se ĉesto smatraju djetinjastima, destruktivnima, neprijateljima ra- cionalnosti. Dajući takvom stajalištu ĉvršću znanstvenu osnovu, Berkowitz (1993) je proveo puno eksperimenata kojima dokazuje da se ljutnja temelji na mehanizmu ĉiji su pojedini aspekti u suvremenom društvu iracionalni i de- struktivni. Ovakav naĉin razmišljanja nije bio stran viktorijanskom dobu. Stoici, o kojima će biti rijeĉi, stoljećima nisu vjerovali emocijama zbog njihova ometajućeg utjecaja na ţivot i razboritost. Danvin je tom nepovjerenju dodao opaţanja biologijske znanosti. No s idejom o evoluciji ljudi iz prethod- nih oblika ţivota, takoĊer nam je pruţio i jedan od najvaţnijih temelja za razumijevanje emocija. Tu ideju slijedimo u 3. poglavlju.

William James: tjelesni pristup

... tjelesne promjene neposredno slijede nakon opažanja zanimljive činjenice ... a osjećajpromjena koje se zbivaju JESTemocija.

James, 1890, str. 449 Citat na poĉetku ovog dijela je iz ĉuvenog udţbenika Williama Jamesa Načela psihologije (1890). U njemu je ponovno iznesena Jamesova teorija emocija, prvi put objavljena 1884. godine. On je tvrdio da je potpuno po- grešno laiĉko shvaćanje kako smo svaki put kad osjetimo neku emociju potaknuti na odreĊenu aktivnost - prema tom shvaćanju, primjerice, kad bismo u šumi sreli medvjeda, uplašili bismo se i pobjegli. Prema Jamesu, mi opa- zimo objekt straha, “uzbuĊujuću ĉinjenicu”, kako on kaţe, a emocija je potom opaţanje promjena u našem tijelu, nastalih kao reakcija na tu ĉinjenicu. Emocija straha je osjećaj drhtanja, bjeţanja i sliĉno, osjećaj naših tjelesnih odgovora na ono što opaţamo.

Neko su vrijeme Jamesova teorija, reakcije na nju i njezine nadopune bile jedini sadrţaj psihologije emocija u Americi. U toj je tradiciji svaki udţbenik psihologije uredno iznosio kako je danski psiholog Carl Lange (1885) ne- zavisno predloţio ideju sliĉnu Jamesovoj, a teorija je postala poznata kao James-Langeova teorija emocija.

James je naglašavao naĉin na koji nas emocije pokreću i kako nas neke od njih - krupne emocije, kako ih je nazivao - tjelesno pokreću. Moţemo drhtati ili se znojiti, srce nam moţe jako udarati, naše disanje moţe pokretati sila izvan naše svjesne kontrole dok bespomoćno plaĉemo ili se smijemo.

(5)

Emocije nisu blijede ili nestvarne. Dio našeg osjetilnog sustava usmjeren je na našu unutrašnjost. Kljuĉna misao Jamesove teorije sadrţana je u ovoj izreci, koju je zapisao kurzivom: “Zamislimo li neku jaku emociju i zatim iz naše s\’ijesti pokušamo odstraniti sve osjete njezinih tjelesnih simptoma, zamijetit ćemo da nam ništa nije ostalo” (James, 1890, str. 451). Oduševljenje kojim je Jamesova teorija primljena, pokazuje da su je generacije psihologa smatrale vaţnim dostignućem. Njezino je znaĉenje dvostruko.

Prvo, James je naglasio tjelesni aspekt emocija, ukljuĉujući i ideju da tjelesni simptomi mogu pridonijeti intenzitetu kojim se emocije osjećaju. Danas u filmskim trilerima nije neuobiĉajeno ĉuti zvuk otkucavanja srca, koji bi nam, s ruba svijesti, trebao dati osjećaj da to moţe biti i naše srce. Pojaĉavanje emocija na taj naĉin eksperimentalno je dokazano (Valins, 1966). Prema toj teo- riji, glavno ţarište tjelesnih osjeta je niz promjena koje izaziva autonomni

ţivĉani sustav, a to je onaj dio ţivĉanog sustava koji upravlja unutarnjim or- ganima ukljuĉujući srce, krvne ţile, ţeludac i ţlijezde znojnice. James je smatrao i da promjene izazvane pokretima mišića i zglobova pridonose našem osjetu tjelesnih promjena.

Briga o tjelesnim osjetima za mnoge je ljude vaţan korak u procesu redu- ciranja stresa i smanjivanja anksioznosti. Darwin je patio od teških napadaja anksioznosti: u njegovu su sluĉaju oni uzrokovali muĉninu i povraćanje. Pripisao ih je, vjerojatno pogrešno, nasljedno slaboj konstituciji i bio je jako zabrinut da će umrijeti i ostaviti svoju djecu u siromaštvu (Bowlby, 1991). Mnogi ljudi vjerojatno su u odreĊenim situacijama iskusili tjelesne simptome anksioznosti. Oni nisu rijetki: moţete se zapitati koji je vaš vlastiti oblik.

James je bio u pravu: ono što je nazivao krupnim emocijama povezano je s tjelesnim Slika 1.2 Ova ilustracija pokazuje ispitanika kojem se biljeţe fiziološke mjere emocija, kao što su disanje, srĉani ritam i elektrodermalna reakcija (EDR, ili pro- vodljivost koţe, mjera je vrlo malih promjena u znojenju).

(6)

promjenama, a te promjene ĉesto mogu biti tako jake (kao kod Darwinovih napadaja muĉnine) da izazivaju strah. Jamesovu teoriju moţemo uzeti kao podsjetnik da nismo bestjelesna bića. Potresajući naše tijelo, emocije nam pokazuju da se zbiva nešto vaţno.

Drugo, James je pretpostavio da emocije daju “obojenost i toplinu” iskustvu. Bez ovog doprinosa emocija, rekao je, sve bi bilo blijedo. Misao da emocije daju obojenost iskustvu provlaĉila se psihološkim objašnjenjima emocija. Primjerice, sadrţana je u ideji da ta obojenost moţe biti ugodna i neugodna te da su pojedine emocije, s osjetima koji ih prate, stanja kojima teţimo ili ih izbjegavamo.

Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

“Odjednom sam se udaljila od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doći do daha...” (opis koji je dala Katarina, jedan od ranih Freudovih opisanih slučajeva ).

Freud i Breuer, 1895 Sigmund Freud nije predloţio samostalnu teoriju emocija. Zapravo, predloţio je tri teorije o posljedicama emocionalno znaĉajnih dogaĊaja: teoriju emocionalnih trauma, koju ćemo ovdje opisati; teoriju unutarnjih kon- flikata (Freud, 1915-16), i teoriju repetitivne kompulzije (Freud, 1920). Svaki put je mijenjao svoju prethodnu teoriju jer nije funkcionirala tako dobro kako je mislio.

Freudova prva teorija emocionalnih posljedica tvrdila je da neki dogaĊaji, obiĉno seksualne prirode, mogu biti toliko štetni da ostavljaju psihološke oţiljke koji mogu obiljeţiti ostatak našeg ţivota. Njegov glavni prikaz ove teorije nudio je niz ukratko opisanih sluĉajeva. Ovdje navodimo jedan od njih, sluĉaj Katarine (Freud i Breuer, 1895, str. 190-201). Freud je ranih 1890-ih planinario u istoĉnim Alpama pokušavajući, kako je rekao, potpuno izbaciti iz svoje glave medicinu i neuroze. Prema vlastitim rijeĉima, gotovo je u tome uspio kad je, u gostionici na jednom planinskom vrhu, glas prekinuo njegovo promatranje pejzaţa pitanjem: “Gospodine, jeste li vi lijeĉnik?” Freud se, naime, nehotice odao u knjizi gostiju. Glas je pripadao “djevojci priliĉno prkosna izgleda od kojih osamnaest godina, koja je [Freudu] posluţivala jelo” (str. 190). Zvala se Katarina i bila je nećakinja vlasnika. Rekla je da je loših ţivaca, da je posjetila lijeĉnika, no još uvijek nije dobro.

Tako se Freud vratio neurozama - naziv koji je dao problemima opće- poznatim kao “ţivci”. Katarina je opisivala kako pati od napadaja za vrijeme kojih misli da će se ugušiti. Cinilo joj se da će joj zujanje i udaranje raznijeti glavu; od vrtoglavice se gotovo onesvijestila, a gušenje u prsima bilo je toliko da nije mogla doći do daha.

Freud ju je zapitao osjeća li se uplašeno. Reklaje da ne; obiĉno je bila hra- bra i išla svugdje, no tijekom tih napadaja osjećala se kao da će umrijeti i tih se dana nije usuĊivala izlaziti van.

Danas bismo to opisali kao napadaj panike (Ameriĉka psihijatrijska udru- ga, 1994). Takvi napadaji ĉesto se javljaju kod anksioznih poremećaja, koji su obiĉno kroniĉna stanja u kojima osoba moţe potpuno izgubiti samo- pouzdanje i osjećati da je nesposobna sudjelovati u društvenom ţivotu. U terminima emocija, ovi su napadaji epizode straha praćene burnim tjelesnim promjenama, onakvim kakve je opisao William James. Napadaji panike obiĉno se dogode bez ikakve spoznaje o tome ĉega se zapravo osoba boji, a katkad, kao što je sluĉaj s Katarinom, osoba misli da će te burne promjene izazvati smrt. U tim napadajima, rekla je Katarina, “uvijek vidim odvratno lice koje me gleda zastrašujućim izrazom, pa se uplašim” (str. 192). Katarina nije mogla reći ĉije je to lice.

(7)

terapiji bila otkriti kako su napadaji zapoĉeli i što je - ili tko - bio objekt straha. Rekao je da se vrh planine ne ĉini najpogodnijim mjestom za primjenu hipnoze pa je Katarini postavljao pitanja. Napadaji su, rekla je, zapoĉeli prije dvije godine. Freud je pomislio da bi mogao pokušati pogaĊati jer je njegovo dotadašnje iskustvo govorilo da su mlade ţene ĉesto uţasnute kad se po prvi put sretnu sa svijetom seksualnosti. “Ne znaš li ti,” rekao je, “ja ću ti reći što ja mislim o tome kako si dobila napadaje panike ... vjerojatno si vidjela ili ĉula nešto što te jako posramilo” (str. 192). “Zaboga, da!”, odgovorila je. “To je bilo kad sam zatekla svog ujaka s djevojkom, s Franciskom, mojom roĊakinjom” (str. 193).

Freud ju je dalje ispitivao. U prolazu se kroz prozor navirala u sobu u kojoj je vidjela svog ujaka kako leţi na Franciski. Rekla je:“Naglo sam se od- maknula od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doći do daha - upravo ono što mi se od tada dogaĊa. Sve mi se zamaglilo, kapci su mi se sami sklopili, a u glavi mi je tuklo i zujalo” ( str. 193).

Katarina je ustrajala na tome da ne razumije znaĉenje tog prizora. Lice koje je vidjela tijekom napadaja nije bilo Franciskino. Bilo je to lice mu- škarca. Njezina ujaka? Nije znala. Nije ga mogla vidjeti toliko jasno, a zašto bi, zapitala je, “pravio tako zastrašujuće lice?” (str. 194). Freud se sloţio, no nastavio ju je ispitivati. Tri dana kasnije Katarina je rekla da ponovno osjeća vrtoglavicu, a potom je tri dana imala muĉninu i povraćala. Freud je smatrao da ta bolest znaĉi da je osjećala odvratnost prema onome što je vidjela u sobi. “Da, sigurna sam da sam osjetila odvratnost”, rekla je prisjećajući se, “no odvratnost prema ĉemu?” (str. 195).

Ni Freud niti Katarina nisu to mogli razabrati, no zamolio ju je da nastavi priĉu. Rekla je da je opisala taj dogaĊaj svojoj ujni, koja je poĉela sumnjati da ona krije neku tajnu. Na kraju, ujna se zajedno s Katarinom preselila da bi preuzela sadašnju gostionicu, ostavljajući ujaka s Franciskom koja je u to vrijeme bila trudna. No, iznosi Freud, umjesto da nastavi priĉu o tom uznemi- rujućem odvajanju, Katarina ju je naglo prekinula da bi se osvrnula na inci- dent koji se dogodio dvije godine prije. Ona je s ujakom otišla na put, i u gostionici u kojoj su prenoćili on se uvukao u njezin krevet. Rekla je da “se iznenada probudila, „osjećajući njegovo tijelo‟ u krevetu.”

Ona je prosvjedovala:“Što to hoćeš, ujaĉe? Zašto nisi u svom krevetu?” Pokušao ju je smiriti: “Ma hajde, blesavice, smiri se. Ne znaš kako je to lijepo.” - “Ne sviĊaju mi se te tvoje „lijepe‟ stvari” (str. 195). Krenula je prema vratima, spremna da pobjegne u hodnik ako on ne odustane. Freud navodi, na temelju njezina opisa i ispitivanja, da ona nije mogla prepoznati prirodu tog incidenta. 1 u drugim se prilikama morala braniti od ujaka kad bi se ovaj napio. Tada je poĉela osjećati pritisak u oĉima i u grudima, no ništa nalik silini njezinih kasnijih napadaja.

Tada je spomenula druga sjećanja. Jedno od njih bilo je na dogaĊaj kad je ĉitava obitelj spavala na sjeniku. Probudila se od buke i pomislila da je opazila ujaka, koji je leţao izmeĊu nje i Franciske, kako se okreće na drugu stranu. No nije znala što se dogodilo. Bila je tu i noć kad se ĉinilo da njezin ujak pokušava ući u Franciskinu sobu. Ona je zapazila oba incidenta, no o njima nije ništa mislila. Freud opisuje kako je, dovršavajući svoj iskaz, “ postala druga osoba. Prkosno, nesretno lice oţivjelo je, njezine su oĉi ţivo sjale, raz- vedrila se i djelovala ushićeno” (str. 197).

Freud navodi da je znaĉenje sluĉaja postalo jasno. Nosila je dvije vrste iskustava: pokušaje svog ujaka da se s njom spetlja i nejasna zbivanja izmeĊu njega i Franciske. No te dogaĊaje nije razumjela. Tada je vidjela svog ujaka na Franciski. U tom trenutku poĉela je shvaćati - no, istodobno je, kaţe Freud, njezin um odbijao prihvatiti znaĉenje tih dogaĊaja. Poslije tri dana inkubacije, simptomi su se

(8)

oĉitovali u povraćanju, znaku njezina gaĊenja, koje nije dolazilo od onoga što je vidjela kroz prozor, nego iz shvaćanja onoga što se zbilo dvije godine ranije kad je “osjetila ujakovo tijelo”.

Freud je Katarini ponudio svoj zakljuĉak: “Ti si pomislila”, rekao je Freud, “ sad s njom radi ono što je ţelio raditi sa mnom, one noći i u drugim

prilikama”. “Vrlo je moguće”, odgovorila je, “da mi je upravo to izazvalo gadenje i da je to bilo ono što sam pomislila” (str. 197).

Freud se tada dovoljno ohrabrio da upita kojim ju je dijelom tijela njezin ujak dodirivao. Ona se stidljivo nasmijala, kao da je otkrivena, no nije odgovorila. Rekla je da je lice koje ju je progonilo tijekom njezinih napadaja sada mogla raspoznati kao ujakovo. No to nije bilo lice ni iz jedne od tih scena, nego iz vremena ujakove i ujnine rastave. On je znao biti izobliĉen od bijesa, prijeteći joj i govoreći da je sve to njezina krivnja.

Freud nikad više nije vidio Katarinu, no nadao se da je imala koristi od njihova razgovora. U bilješci pridodanoj 1924, meĊutim, napisao je: “ Nakon to- likih godina, usuĊujem se podići veo diskrecije i otkriti ĉinjenicu da Katarina nije bila nećakinja vlasnice, već njezina kći. Dakle, djevojka se osjećala loše zbog pokušaja seksualnog napastovanja vlastitog oca” (str. 210). Ovo otkriće iznenada ĉini povijest sluĉaja još šokantnijom, ali istodobno i još zanimljivi- jom.

Freud je pokazao da emocije nisu uvijek jednostavne. Cesto ih ne osje- ćamo sasvim jasno, ili njihove posljedice ne razumijemo. Neke emocije i njihova znaĉenja postaju jasna samo kad ih izrazimo, kad o njima govorimo drugoj osobi ili kad o njima razmišljamo.

Već se u sluĉaju Katarine, starom stotinu godina, naziru mnogi elementi Slika 1.3 Grupna fotografija s konferencije koja je pratila sveĉanost dodjele Freu- dova poĉasnog doktorata na Sveuĉilištu Clark 1909. godine. To je bilo prvo znaĉajno javno priznanje Freudu. Sudionici konferencije ne ĉine u potpunosti listu slavnih ameriĉkih psihologa toga vremena, no blizu su tome. U prednjem redu fotografije Freud je ĉetvrti zdesna, Jung treći zdesna, William James je treći slijeva, Edvvard Titchener je drugi slijeva, a Stanley Hall, zaĉetnik razvojne psihologije i organizator dodjele poĉasnog doktorata i konferencije, peti zdesna. U drugom redu, treći slijeva je James Cattell.

(9)

psihoanalitiĉke terapije kakva se kasnije razvila: priĉanje ţivotne priĉe koja sadrţi praznine, ispunjavanje tih praznina “interpretacijama” ili sugestijama terapeuta i uvidi osobe koja prolazi terapiju i shvati da je nešto bilo ne- poznato ili nesvjesno, kao kad je Katarina uzviknula: “Zaboga, da! To je bilo kad sam zatekla ujaka s tom djevojkom, s Franciskom” (str. 193).

Ostali elementi Katarinina sluĉaja zajedniĉki su svim oblicima psihotera- pije. Oni ukljuĉuju usmjerenost na emocije kao na jedan od glavnih problema kojima se treba pozabaviti. Kad postanu duboko uznemirujuće ili ometajuće, takve emocije se nazivaju simptomima. Simptomi zadrţavaju svoju emocio- nalnu osnovu, premda su ĉesto intenzivniji i trajniji od obiĉnih emocija. Pa- tološki su dijelom zbog toga što ih osobe doţivljavaju kao neprikladne, ome- tajuće, katkad neshvatljive. Psihoterapija je ĉesto usmjerena na to da oslabi njihov utjecaj tako što će ih osoba razumjeti, regulirati ili ih lakše podnositi.

Freudov doprinos razumijevanju emocija je njegova ideja da nas naš um, svjesno ili nesvjesno, ĉuva od neugodnih emocija. Freud je te procese nazvao obrambenim mehanizmima, a tu je ideju dalje razvijala njegova kći Anna Freud (1937). Općenito, istraţivaĉi koji su nastavili Freudov rad o nošenju s emocionalno stresnim dogaĊajima, govore o tome kao o suoĉavanju s do- gaĊajem i suoĉavanju s emocijama koje on izaziva (Lazarus, 1991).

ilozofski i književni korijeni

Darwin, James i Freud su, bez sumnje, bili prvi autori zapadne tradicije koji su razmišljali o emocijama. Misli o emocijama mogu se naći u nekima od najstarijih saĉuvanih pisanih dokumenata. Neki tekstovi su imali jak utjecaj na moderno mišljenje. U ovom dijelu govorit ćemo o pristupima ĉetvorice pisaca koji predstavljaju vaţne struje u razmišljanju o emocijama.

Aiistotel: konceptualnipiistup

... ništa nije samo po sebi dobro ili loše, već ga takvim čini razmišljanje.

Shakespeare, HAMLET, II, 2, 1. 249-250 Aristotel, koji je ţivio od 384. do 322. pr. Kr. (prije naše ere), postavio je neke od temelja europske i ameriĉke psihologije emocija. Njegova je naj- vaţnija spoznaja da su emocije povezane s djelovanjem i da proizlaze iz naših vjerovanja. Jedan od razloga zbog kojih je Aristotelov pristup vaţan je to da se u drugim pristupima ĉini kako se emocije jednostavno dogaĊaju (što pod- razumijevaju Darwin i James). Takva stajališta mogu sugerirati da su emocije tek biološka zbivanja bez znaĉenja poput kihanja, ili da su suprotne raz-

mišljanju. Što je, dakle, Aristotel mislio kad je rekao da emocije ovise o onome što vjerujemo? Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrţana je u njegovoj knjizi Govorništvo, u kojoj se

(10)

bavio praktiĉnim pitanjima: kako iznositi uvjerljive ar- gumente, naroĉito kad se govori o praktiĉnim odlukama? U puno sluĉajeva nije sigurno što treba vjerovati i što treba uĉiniti. Dakle, moramo se truditi dosegnuti istinu uvjerljivim argumentima. Prema Aristotelu, tu su primje- njiva tri opća naĉela. Prvo, slušatelj će lakše povjerovati dobroj nego lošoj osobi. Drugo, ljude ćemo uvjeriti ako ono što kaţemo uzburka njihove emocije. Treće, ljude ćemo uvjeriti argumentima koji su blizu istini, ili oĉiglednoj istini u nekoj stvari.

Kad govori o emocijama, Aristotel jasno iznosi da ga ne zanimaju emocije kao naĉin na koji se izazivaju predrasude, saţaljenje ili ljutnja, emocije kao naĉin da ljude uĉinimo iracionalnima. On retoriku zamišlja kao potragu za istinom, do koje dolazimo govorenjem i raspravom. O govorenju u sudnici on kaţe: “Nije ispravno zavesti suca izazivajući u njega ljutnju, zavist ili saţa- ljenje - isto tako moţemo iskriviti i pravilo stolarskog zanata prije no što ga primijenimo” (1984,1354.a, 1.24). Aristotel se bavi emocijama zato što misli da je govorenje osobna stvar. Kad govorite da biste uvjerili, morate nešto znati o ljudima kojima govorite, o njihovim vrijednostima i o dojmu koji govorenje moţe na njih ostaviti. Kad su “ljudi prijateljski i pomirljivo ra- spoloţeni, misle jedno; kad su ljuti i neprijateljski raspoloţeni, misle nešto posve drugaĉije, ili isto, no razliĉitim intenzitetom” (1377.b, 1.29). “Emocije su”, nstavlja Aristotel, “svi oni osjećaji koji toliko promijene [ljude] da utjeĉu na njihove prosudbe, a praćeni su patnjom ili zadovoljstvom. Takvi su osjećaji ljutnja, saţaljenje, strah i sliĉno, sa svojim suprotnostima” (1378.a, 1.20).

Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliĉitim emocijama, a za- poĉinje ljutnjom: “Ljutnja se moţe definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko poniţenje koje je bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima” (1378.b, 1.32).

Ljutnja se definira u kognitivnim terminima znanja koje osoba posjeduje i naĉina na koji se to znanje upotrebljava. Aristotel govori o analizi - podjeli cjeline na sastavne dijelove. To je namjera njegove kognitivne definicije. On pojašnjava svojstva svakog dijela. Znaĉenje poniţenja, na primjer, jest da se netko prema tebi ponaša prezirno, da je osujetio tvoje namjere ili da ti je nanio sramotu.

U toj drevnoj raspravi naziremo elemente kojima se psiholozi i danas bave. Prvo, emocije imaju kognitivni temelj: moţemo ih rašĉlaniti na sastavne dijelove na temelju onoga što znamo i vjerujemo. Drugo, emocije su tipiĉno ugodne ili neugodne - Ijutnja je obiĉno neugodna. Ova razlika zadrţala se do današnjeg dana u podjeli emocija na primarno pozitivne ili negativne. Treće, emocije ukljuĉuju poticaj na djelovanje. Kod ljutnje postoji poriv za osvetom, za izravnavanjem raĉuna. Ĉetvrto, Aristotel istiĉe da emocije imaju uĉinke koji su sami po sebi kognitivni - temelje se na našoj evaluaciji dogaĊaja i mogu utjecati na naše daljnje prosudbe.

Aristotelova postavka, ĉiji odraz nalazimo u citatu iz Shakespeareova Hamleta na poĉetku ovog poglavlja, jest da mi dogaĊaje osjećamo kao dobre ili loše sukladno vlastitim procjenama tih dogaĊaja. Razmislimo o tome na sljedeći naĉin: topla je ljetna veĉer i vi, lagano obuĉeni, ĉekate u redu za ka- zalište. Na ruci osjetite neĉiji dodir. Ako je to dodir osobe u koju ste zaljub- ljeni, moţete ga osjetiti kao nešto vrlo ugodno, ĉak erotiĉno. Ako je to dodir neke poznate osobe, koja vam moţda na taj naĉin daje do znanja da nekoga propustite da proĊe, moţda nećete osjetiti nikakve emocije, nego ćete samo zamijetiti što se dogodilo i pomaknuti se. Ako vas je dodirnuo netko ne- poznat, moţda ćete osjetiti da vam je zasmetao, naljutit ćete se ili osjetiti odbojnost. Potpuno isto podraţivanje koţe moţe znaĉiti vrlo razliĉite stvari, ovisno o tome kako ga procjenjujete.

(11)

pisanju. Aristotela je oduševljavala drama, a knjiga se uglavnom bavi tragedijom u kazalištu. Smatra se prvom polovicom veće knjige, a izgubljeni dio bavio se komedijom.

Drama se, rekao je Aristotel, bavi ljudskim djelovanjem. Povijest se bavi pojedinostima, dogaĊajima koji su se zbili. No drama je univerzalna. Ona govori o tome što se moţe dogoditi kad ljudi nešto ĉine. Uz postupno slabljenje ideje da sudbina upravlja ljudskim ţivotima, veliko je otkriće grĉkih drama- tiĉara da ljudsko djelovanje moţe biti promašeno, ĉak i kad je dobrona- mjerno. Njegove se posljedice ne mogu sagledati unaprijed. Ljudi smo, a ne bogovi. Jednostavno ne znamo dovoljno da bismo predvidjeli posljedice svega što ĉinimo. Svejedno, a to je srţ ljudske tragedije, odgovorni smo za svoje postupke.

Aristotel je zabiljeţio dvije vaţne posljedice tragiĉne drame. Prvo, ljudi su emocionalno dirnuti. Dok se glavni lik suoĉava s posljedicama koje su nepredvidive i nezvane, mi vidimo mraĉan prizor dobre osobe muĉene okolnostima kojima je sama pridonijela. Ta se osoba poĉinje ponašati na naĉin proturjeĉan vlatitim vjerovanjima i standardima. Potaknuti smo na suosje- ćanje s tom osobom i na bojazan za same sebe jer u univerzalnom znaĉenju ovih drama znamo da smo i mi sami glavni lik.

Drugo, moţemo iskusiti ono što Aristotel naziva katarza naših emocija. Ovaj termin ĉesto se krivo prevodi, kao da ima medicinsko ili spiritualno znaĉenje ĉišćenja ili proĉišćenja. Javila se ideja da je tim terminom Aristotel ţelio reći kako u emocijama ima nešto neprikladno. Doista, Aristotelov je uĉitelj Platon poduĉavao da su emocije poput droge, da pomućuju razum. Prema tom gledištu, moţemo otići u kazalište i osloboditi se uznemirujućih emocija, kao laksativom. Engleska rijeĉ “catharsis” u velikoj mjeri znaĉi

upravo to. Ili, prema duhovnijem gledištu, netko moţe proĉistiti svoje os- novne emocije. U svakom sluĉaju, iz kazališta moţemo izaći osloboĊeni emocija, pa smo nakon toga sposobni racionalno razmišljati i djelovati. No kako tvrdi Nussbaum (1986), za Aristotela katarza nije znaĉila ni ĉišćenje niti proĉišćenje. Ona je znaĉila razrješenje, odnosno uklanjanje prepreka, i uklju- ĉivala je kognitivno znaĉenje jasnog razumijevanja, odnosno razumijevanja bez prepreka. Aristotel pod katarzom podrazumijeva razrješenje kad kaţe: “Uloga je kazališta da kroz saţaljenje i strah postigne razrješenje (ili rasvjet- Ijavanje) iskustava povezanih sa saţaljenjem i strahom” (Nussbaum, 1986, str. 391). Dakle, gledajući u kazalištu univerzalne ljudske nevolje, moţemo osjetiti emocije saţaljenja i straha, i svjesno razumjeti njihovu povezanost s posljedicama ljudskih postupaka u svijetu koji moţemo tek manjkavo spoznati.

Tako su ovdje, u zapadnoj povijesti ideja, poĉeci jasnog razmišljanja o emocijama i njihovim posljedicama. To je kognitivni pristup. O njemu su u 3. st. pr. Kr. raspravljali stoici, koji su ţeljeli naći filozofski lijek za dušu u isprav- nom razmišljanju, zasnovanom na procjenama koje bi kontrolirale ili ublaţavale emocije. Njihov se utjecaj, koji povremeno spominjemo u ovoj

(12)

knjizi, nastavio sve do danas. Prema nmogim psiholozima, kognitivni pristup još je uvijek najplodniji pristup razumijevanju emocija. Ne samo da emocije proizlaze iz kognitivnih procjena, nego nam postaje i jasnije kako su naše vlastite emocije uzburkane u univerzalnom poslu slušanja i gledanja ljudskih priĉa. Razmišljajući o tome, napokon moţemo shvatiti zbog ĉega su uzburkane.

Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Strasti duše

naslov Descartesove knjige O Ijudskom ropstvu

naslov poglavlja u Spinozinoj Etici Descartes i Spinoza djelovali su u 17. stoljeću. Obojica su ţivjela u Ni- zozemskoj, koja je iz mraĉne španjolske kolonije na Sjevernom moru upravo procvala u središte trgovaĉkog i intelektualnog ţivota. U to vrijeme bila je jedno od rijetkih mjesta gdje su smioni mislioci mogli djelovati i objavljivati bez progona. Oba su filozofa u svom radu ţeljela rasvijetliti prirodu ljudskih bića i ponuditi kljuĉ za razumijevanje emocija.

Descartes

Rene Descartes općenito se smatra osnivaĉem suvremene filozofije. Moţemo ga u podjednakoj Slika 1.4 Kazalište je u klasiĉno doba bilo vaţna institucija. Posjetite li ostatke gra- dova antiĉke Grĉke, zapazit ćete da je u svakome najveća graĊevina bilo kazalište, s brojem sjedala ne mnogo manjim od gradskog stanovništva. Za razliku od današnjih medija kao što su kino i televizija, koji su napravljeni da bi stvarali privatnu sliku, ta- dašnje je kazalište sagraĊeno da bi prikazivalo zbivanja u okruţju sugraĊana koje je pojedinac mogao u potpunosti vidjeti.

(13)

mjeri promatrati i kao osobu koja je omogućila suvremeni znanstveni pogled na svijet. Mnoga svoja djela zapoĉeo je na- pomenom da trebamo odbaciti sve što je o toj temi prethodno napisano i poĉeti ispoĉetka. Zapravo, bio je iznimno obrazovan i naĉitan, pod oĉitim utjecajem pisaca koji su mu prethodili. Moţe nam se oprostiti mišljenje da je svojim uvodnim odlomcima htio pridobiti paţnju ĉitatelja, jer on je to doista i ĉinio.

Evo uvodnog odlomka Strasti duše (1649): “Nigdje se manjkava priroda znanosti koju smo naslijedili od prethodnika ne oĉituje jasnije no u onome što su napisali o strasti” (str. 331). Svatko koga tema zanima jedva će doĉekati da proĉita stvarni odgovor. Descartesova knjiga postavlja temelje suvremene neurofiziologije. U njoj tijelo opisuje kao neku vrst stroja, ispravno razlikuje senzorne i motoriĉke ţivce, daje naznake naĉina na koji radi pamćenje i raspravlja o tome kako funkcioniraju refleksi. No knjiga je zapravo o emocijama, a ima tri glavna dijela. U prvom raspravlja o emocijama s obzirom na njihovu neurofiziološku osnovu. U drugom dijelu daje opis šest osnovnih emocija - ĉuĊenja, ţelje, radosti, ljubavi, mrţnje i tuge te raspravlja o njihovim tjelesnim aspektima. U trećem dijelu pokazuje kako se šest osnovnih emocija spaja da bi stvorile mnoge zasebne emocije koje osjećamo: prezir, ponos, nadu, strah, ljubomoru, kajanje, zavist i sl.

Descartesov opis prirode emocija navodi da se one zbivaju u misaonim aspektima nas samih, koje je nazivao dušom. One su istodobno usko povezane s našim tijelom, primjerice s brzim otkucajima srca, crvenjenjem ili suzama. “Strast” ovdje znaĉi nešto što nam se dogaĊa; njezina je suprotnost djelovanje, dakle, nešto što mi sami izazivamo. U strasti spadaju opaţaji koji izviru iz aspekata vanjskog svijeta koji djeluju na naše osjetilne organe, a isto tako i tjelesna zbivanja kao što je glad ili bol. No za razliku od strasti opaţaja ili tijela, emocije se dogaĊaju našim dušama, našim misaonim dijelovima. Descartesova plodna ideja nameće misao da nam emocije govore o tome što je vaţno u našim dušama, ili, kako bismo danas rekli, u našem stvarnom ja, isto kao što nam opaţaji govore o tome što je vaţno u vanjskom svijetu, ili kao što nas glad ili bol upućuju na vaţna zbivanja u našem tijelu.

Descartes opisuje kako se emocije ne mogu u potpunosti kontrolirati raz- mišljanjem, no mogu se regulirati mislima, posebice mislima koje su istinite. Tako kaţe:

...kako bismo potaknuli u sebi hrabrost i odagnali strah, nije dovoljno da to ţelimo uĉiniti, već moramo i razmotriti razloge, predmete ili primjere koji nas uvjeravaju da pogibelj nije velika; da je sigurnije braniti se nego pobjeći; da...ne moţemo oĉekivati drugo do ţaljenja i srama što smo pobjegli, itd. (Descartes, 1649, str. 352).

Premda ne priznaje Aristotela, iz ovog je prikaza jasno da Descartes pri- hvaća Aristotelovu ideju da emocije, iako nam se dogaĊaju, ovise o tome kako mi procjenjujemo dogaĊaje. Intenzitet emocija i njihov uĉinak pod utjecajem su naših razmišljanja o tim dogaĊajima i njihovim posljedicama.

Descartesovje prikaz vjerojatno najznaĉajniji zato što ujedinjuje opis me- hanizma emocija s idejom o njihovoj funkciji. Evo što ovdje kaţe:

...upotrebljivost svih naših strasti sastoji se samo u tome što se one uĉvrste

i ponavljaju u mislima duše, što je dobro i što treba oĉuvati, a bez ĉega bi te misli bile izbrisane. A s druge strane, sva šteta koju mogu nanijeti sastoji se u ĉinjenici da uĉvršćuju i ĉuvaju te misli više nego što je potrebno, ili što uĉvršćuju i ĉuvaju neke druge misli kojima se nije dobro baviti.. (ibid, str. 364)

(14)

razmišljanje o toj osobi, a kad smo pretjerano anksiozni ili depre- sivni, zdvajamo nad pitanjima na koja ne moţemo utjecati. Dakle, Descarte- sova ideja je da smo po svojem biološkom ustroju opremljeni funkcionalnim - emocijama, no one katkad mogu biti nefunkcionalne.

Spinoza

Poput Descartesa, roĊenog generaciju prije, i poput svog suvremenika Leibnitza, Baruch de Spinoza smatra se jednim od velikih racionalistiĉkih filozofa - filozofa koji su vjerovali da naĉin na koji ljudi razmišljaju moţe odraţavati naĉin funkcioniranja univerzuma, dakle, pravo razumijevanje moţe doći iskljuĉivo iz racionalnog mišljenja.

U svojem najvaţnijem djelu, Etika (1675), Spinoza iznosi viziju univerzuma kao velikog povezanog sustava, a velik dio knjige odnosi se na emocije. Univerzum je odraz Boţjeg uma. On je sve što jest, a pokreće se prema onome što fiziĉari danas nazivaju zakonima. Sve što se ziva, zbiva se zahvalju- jući uzroĉnim svojstvima univerzuma: ljudi nisu odvojeni jedni od drugih ili od svijeta oko njih. Svaki pojedinac više je nalik tanahnoj niti u velikom ko- madu odjeće. Ispravno funkcioniranje našeg svjesnog uma, općenito i u svakodnevnim stvarima, jest u tome da razumije našu povezanost s univerzu- mom i njegovim zakonima.

Moţemo prihvatiti ono što se dogaĊa, a to je ispravan stav zato što je sve, pa i ono što se nama osobno dogaĊa, izraz Boţjeg uma u tom velikom sustavu. Spinozin je argument da Bog u svome savršenstvu ne moţe biti nepotpun. Stoga su Bog i svijet, koji ukljuĉuje i ljudska bića, jedno. Kad to shvatimo i prihvatimo, imamo ono što Spinoza naziva aktivnim emocijama, uteme- ljenim na ljubavi za ono što jest. No moţemo imati i pasivne emocije, strasti kao što su ogorĉenost, uvrijeĊenost i zavist, koje se temelje na proturjeĉnim idejama, odbacivanju i pobuni protiv onoga što jest, ţelji da svijet bude dru- gaĉiji.

Poglavlje u Spinozinoj Etici u kojem raspravlja o tim strastima i našoj “ljudskoj slabosti da ublaţimo i obuzdamo te emocije” zove se “O ljudskom ropstvu”, jer kako kaţe: “Kad je ĉovjek plijen vlastitih emocija, nije svoj vlastiti gospodar, nego je prepušten milosti sreće” (str. 187). Ljudi su svjesni svojih ţelja, no općenito su nesvjesni uzroka tih ţelja. Stoga pogrešno misle da su te ţelje njihovi prvobitni pokretaĉi, pa se naljute i razoĉaraju kad te ţelje nisu ispunjene. Ono što se u stvarnosti zbiva je odraz sveobuhvatnog Boţjeg uma, koji je savršen. Mi moţemo pokušati razumjeti to savršenstvo, ili pak razmi- šljati o nesavršenstvu koje izvire iz naših nezadovoljenih ţelja.

Spinoza je izravan nasljednik Aristotela: njegova teorija emocija je u potpunosti kognitivna. Emocije se temelje na procjenama, naĉinima mišljenja. Kad svijet sagledamo onakvim kakav on jest, imamo ispravna vjerovanja iz kojih izviru aktivne emocije ljubavi za druge i za svijet, koje se temelje na prihvaćanju. Nasuprot tome, strasti su, prema Spinozi, proturjeĉne ideje utemeljene na pogrešnim vjerovanjima, na odbacivanju svijeta kakav jest.

Spinoza je bio na neki naĉin intelektualni mistik: njegov svjetonazor povezan je sa svjetonazorom ljudi koji pripadaju ţidovskoj, kršćanskoj, islam- skoj i budistiĉkoj mistiĉnoj tradiciji. Ovo moţe biti i vaš svjetonazor, ali i ne mora. Jedan od zanimljivih aspekata Spinozina djela je, meĊutim, veliko poštovanje koje ono izaziva ĉak i meĊu onima koji nemaju mistiĉnih sklonosti, ĉak i meĊu ateistima.

Shvaćanje emocija, ili strasti, kao znaĉajnog izvora teškoća za nas ljude nije rijetko, ni u zapadnoj ni u istoĉnoj tradiciji. Ono što je Spinoza predloţio, oĉito prvi u Europi, jest to da nas razumijevanje emocija i njihovih izvora oslobaĊa ropstva. Kako smo istaknuli u poglavlju o Freudu, prihoterapija na

(15)

zapadu usmjerena je na razumijevanje emocija. No revolucionarna ideja prihvaćanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaĊanju od njihovih prisilnih uĉinaka, bila je Spinozina.

Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliĉitih emocija i svaku od njih objašnjava u zasebnom odlomku. U njima ne nudi više od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome kako bismo trebali gledati na vlastite emocije:

Definicija 7 Mržnja je bol, praćena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176)

Definicija 23 Zavist je mrţnja, utoliko što u ĉovjeku uzrokuje bol zbog neĉije dobre sreće, i veselje zbog neĉije zle sreće. (str. 178)

Kad Spinoza kaţe da mrţnja ukljuĉuje “ideju” o vanjskom uzroku, on nas potiĉe da preispitamo tu ideju. On smatra da je razumijevanje naših emocija od najveće vaţnosti, premda aspekti tog razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju Etike on priznaje teškoće, kad kaţe:

Ĉak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrţana u svijesti o nama samima, o Bogu i o stvarima oko nas] ĉini iznimno teškim, svejedno se moţe naći...kako bi bilo moguće, ako je spas nadohvat ruke i moţe se s la- koćom otkriti, da je gotovo od svih zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)

Trenutak sažimanja u suvremenim

istraživanjima

Tijekom 20. stoljeća prouĉavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima - biološkom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done- davna tijek istraţivanja bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meĊusobnim vezama razliĉitih pravaca. U sljedećem poglavlju pred- stavit ćemo neke od utemeljitelja psihologije, fiziologije i društvenih znanosti dvadesetog stoljeća. Sa svakim od njih zapoĉela je posebna vrsta istraţivanja

0 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo često se mačka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najbliže osobe koja sudjeluje u eksperimentu.

Hess i Biiigger, 1943, str. 184 Od Darwinovih je dana hipoteza o fiziĉkoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

(16)

psihologa koji će zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj 1 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaćanja pojavila se ideja da su pojedini dijelovi mozga na razliĉite naĉine povezani s emocijama.

Neka od opaţanja koja su istaknula mozak kao sjedište emocija i uslijedila su nakon sluĉajnih oštećenja mozga: takav je, primjerice, sluĉaj Phineasa Gagea, simpatiĉnog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeĊu Rut- landa i Burlingtona u Vermontu (SAD), a koji je zapisao seoski lijeĉnik ime- nom John Harlovv. Trinaestoga rujna 1848. godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbušena i rupa ispunjena barutom. Gage je sam ugurao prah ţeljeznom šipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teţine 6 kg. Ovo guranje ţeljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. Zeljezo se zabilo u Gageovu lubanju baš ispod lijeve obrve, izašlo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario. Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlovv pobrinuo za njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio.

Harlow je napisao, u reĉenici koja je nagovijestila Daminovu teoriju emocija, da “se ĉinilo da je uništena ravnoteţa, da tako kaţem, izmeĊu njegovih intelektualnih sposobnosti i ţivotinjskih sklonosti.” (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ĉovjek, za kojeg je njegov prijatelj rekao da “više nije Gage.” Umjesto da bude ljubazan i uĉinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi- ran i lako je planuo. Bio je “hirovit i kolebljiv, stvarajući mnoge planove za ono što kani uĉiniti, no od njih je odustajao i prije no što bi ih razradio” (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim “najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom”, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je Sjedinjenim Drţavama pokazujući se na sajmištima i noseći okolo ţeljeznu šipku koja ga je ozlijedila.

Harlow u San Franciscu, gdje je došao ţivjeti sa svojom majkom, pet godina nije doznao za Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira tijelo. Lubanja i ţeljezna šipka koja je smještena u kovĉeg zajedno s Gageom poslane su natrag na istok. U svome izlaganju pred Medicinskim društvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je rekao da su Gageova majka i prijatelji “odustajući od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti” (str. 278).

Dvije su glavne metode fiziološke psihologije: jedna prouĉava posljedice lezija, ozljeda mozga koje nastaju sluĉajno, kao u sluĉaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u eksperimentima na ţivotinjama. Drugom me- todom prouĉavamo posljedice podraţivanja mozga, elektriĉnim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkrića nastala podraţivanjem, a su- kladna su onome što znamo iz prirodoslovnih opaţanja ĉiji je zaĉetnik Dar- win. Primjenom elektriĉnog podraţivanja na specifiĉna mozgovna podruĉja moţemo izazvati dobro usklaĊene obrasce odgovora, sklonosti karakteri- stiĉne za emocije. Zaĉetnik tih istraţivanja bio je švicarski fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu.

Tijekom dvadesetih godina 20.stoljeća pokrenuo je inventivan, nov i teh- niĉki zahtjevan istraţivaĉki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hi- potalamiĉko podruĉje mozga maĉaka. Kad se maĉka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektriĉno podraţivati kroz te elektrode dok se

(17)

ţivo-18 Razumijevanje emocija

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraţivanja, Hess je morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i priĉvrstiti ih za lubanju, tako da ih maĉka moţe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode, izolirane ţice ĉiji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oštećuju mozak. TakoĊer je morao razviti i naĉin elektriĉnog podraţivanja koji će podraţivati moţdano tkivo u tim dubokim dijelovima jer podraţivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje nije bilo primjenjivo. Nakon završetka eksperimenata trebalo je potvrditi toĉke podraţivanja. U tu su svrhu tanki odsjeĉci mozga oznaĉavani za ispitivanje pod mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vršci elektroda. Trebalo je pripremiti mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toĉke. Sve je to zahtijevalo vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ţivotinjama koje su se slobodno kretale bili uvjerljivi.

Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ţivĉanog sustava, iznenaĊujući rezultat Hessovih istraţivanja za razumijevanje emocija bio je sljedeći: kad su elektrode usaĊene u jedan dio hipotalamusa, podraţivanje je dovelo do karakteristiĉnog odgovora: rad srca se ubrzao, maĉka je postala ţustra i uzbuĊena, a ako se podraţivanje nastavilo, maĉka je postala ljuta, ĉak je i divlje napadala predmete u okolini. “Najĉešće se maĉka u svojim reakcijama napada/obrane okretala protiv najbliţe osobe koja je sudjelovala u eksperimentu” (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju nazvao “afektivna reakcija obrane”, i ponudio objašnjenje da je jedno hipotalamiĉko podruĉje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po- draţivanje drugog podruĉja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo smirenost i pospanost.

Ono što zaĉuĊuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poĉetku besmi- slen niz elektriĉnih podraţaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oĉito ovisi o mo-

toriĉkom programu ugraĊenom u mozgu. Program nije stereotipan, no napad bijesa se odvija na vješt i usmjeren naĉin.

Danas, nakon više od stoljeća analize posljedica nesreća na ljudski mozak i više od 50 godina eksperimentiranja na mozgu ţivotinja, postoji široko sla- ganje o sljedećoj slici.

Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana ţeljeznom šip- kom u nesreći 1848. godine; (b) ţeljezna šipka, izloţena u muzeju Harvard Medical School.

(18)

Pristupi shvaćanju emocija 19 Neka mozgovna podruĉja kao što su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiĉki

sustav nazivaju se niţim strukturama jer su bile istaknute kod ţivo- tinja koje su se javile ranije tijekom evolucije kraljeţnjaka. Ta su podruĉja povezana s emocijama. Obiĉno se smatra da su u kraljeţnjaka pod kontrolom viših dijelova mozga koji su se razvili kasnije tijekom evolucije, kao što je to korteks (ili moţdana kora), koji se najviše razvio kod ljudske vrste. Ako su oštećeni viši centri, kao što se zbilo s ĉeonim podruĉjem nesretnog Phileasa Gagea, moţe izostati kontrola niţih centara. Njihova se aktivnost moţe oĉito- vati u emocionalnom ponašanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom.

To je saţeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.

Više ţivĉane strukture razvile su se iz niţih i upravljaju tim niţim strukturama, baš kao što vlast proizašla iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo “povlaĉenje” viših, nego istodobno i “raspuštanje” niţih. Ako se upravljaĉko tijelo nacije iznenada uništi, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga ugleĊnih ljudi, i 2) anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959)

Jackson je bio pronicav opaţaĉ, a njegova je shema bila izuzetno za- nimljiva. Primjerice, iznio je mišljenje da je nepredvidivo emocionalno ponašanje u pijanstvu rezultat upravo takvog “raspuštanja” kakvo je naveo jer su viši centri iskljuĉeni alkoholom. Tako imamo objašnjenje zbog ĉega pi- jana osoba u jednom trenutku moţe uroniti u ljubaznu sentimentalnost, a u drugom upasti u ţestoku tuĉnjavu.

Sirila se i privlaĉna ideja koju je predloţio Darwinov mlaĊi suvremenik Haeckel (Sulloway, 1979). Krilatica je glasila “ontogeneza rekapitulira filo- genezu”. To znaĉi da razvoj svakog pojedinca, poĉevši od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne stanice nadalje. Premda biolozi više ne misle da je to najtoĉniji naĉin promatranja embrionalnog razvoja, verzija te ideje postala je pravovjernost u fiziološkim objašnjenjima ponašanja. Najniţi dijelovi ţivĉanog sustava, kao što su leĊna moţdina i produţena moţdina, kontroliraju jednostavne reflekse - refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim kraljeţnjacima. Isprva se smatralo da je i ponašanje djece u mjeri skup refleksa. Tijekom evolucije sljedeći su se razvili slojevi u, mozga, i oni sljedeći sazrijevaju u mozgu djeteta. Te strukture ukljuaMt^fiipo- talamus i limbiĉki sustav. Oni su povezani s emocijama kao što je voĊenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao što su napadi kojeVfti episao ^ Hess. Takvi su sklopovi svojstveni niţim sisavcima i maloj djeci koja|ib$9^u

socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvišeg sloja. Kod odraslih ljudi ovo podruĉje, za koje se smatra da upravlja višim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i emocionalnim centrima smještenim niţe.

Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za “otkriće funkcionalne organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa”. Ĉudnom igrom sudbine podijelio je nagradu s Egasom Monizom, koji je razvio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi ublaţio odreĊene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sliĉne onima što ih je ţeljezna šipka sluĉajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukotomija bila je popularna kao naĉin smirivanja nekih emocionalno uznemirenih psihijatrijskih bolesnika. Procjenjuje se da je izmeĊu 1936. i 1955. godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moţda će vam se uĉiniti ĉudnim da je uĉinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uĉinku koji

(19)

je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniĉki element bio emocionalna otupjelost, distanciranje od emocionalnih posljedica. Do šezdesetih godina 20. stoljeća prefrontalna leukotomija se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje razaraju tkivo danas se više ne koriste, no izuzetak su manja, Iokalizirana odstranjivanja mozgovnog tkiva. Premda ljudski mozak u znaĉajnoj mjeri podnosi oštećenja, suviše je sloţen da bi mu razaranje velikih dijelova donijelo ikakve koristi.

Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske

teorije

...emocijepocLrazumijevaju dvos

truki odnos, iprema objektu i prema “ja” koje doživljava objekt.

Magda Arnold i J. Gasson, 1954. Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u američkoj psihologiji.

Svlvan Tomkins, 1962. U drugoj polovici 20. stoljeća, isprva slabo, ĉuli su se glasovi koji izraţavaju zabrinutost zbog toga što su emocije zanemarene u akademskom svijetu. MeĊu tim su glasovima bili oni Magde Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaĉajna djela. Arnoldova je (zajedno s J. Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaĊaja, a Tomkins je predloţio ideju koja je u prvi plan stavila istraţivanja o emocionalnim izrazima lica.

“Procjena” u suvremenim istraţivanjima emocija znaĉi da se svaka emocija temelji na vrednovanju dogaĊaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vrednovanja), moţemo predvidjeti emocije; a znamo li kakve su emocije, moţemo opisati procjene. Frijda je napisao: “Procjena je središnje pitanje teorije emocija” (1993.b, str. 225). Mnogi će se s time sloţiti.

Ideja je sljedeća: Arnoldova i Gasson predloţili su da emocija povezuje “ja” i objekt. Za razliku od percepcije, koja govori o tome na koji naĉin znamo što je izvan nas, ili liĉnosti, koja se odnosi na to kakav je svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kaţu na ovaj naĉin: “Emocija ... je sklonost koju osjećamo prema objektu koji je pro- cijenjen kao prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao neprikladan, potkrijepljena specifiĉnim tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija” (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov naĉin razmišljanja.

Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na pri- vlaĉnost ili odbojnost nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se odnosi na to je li neki objekt prikladan ili neprikladan za nas, pa je emocija sukladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li teškoće u djelovanju. Ne postoje li teškoće u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jednostavno pribliţava ili se udaljava od njega, a takve se emocije oznaĉuju kao “impulzivne”; postoje li teškoće, Arnoldova i Gasson te emocije nazivaju “emocije prijepora”. Na temelju ovakve razlike oni predlaţu listu pozitivnih i negativnih emocija, a svaka od njih odreĊena je karakteristiĉnim procjenama. Ako je neki objekt

(20)

Pristupi shvaćanju emocija 21 vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju jepreuzeo Lazarus (1966) u formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala široku teoretsku i praktiĉnu primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokušali odrediti koje se toĉno procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraţavaju na emocije.

Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao središnjim dijelom ljudskog ţivota. Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informa- cije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i svijesti po prvi put su pred- stavljene na MeĊunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija pojavila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995).

Tomkinsovo je pisanje analitiĉno, poticajno, otvara nova pitanja - i teško ga je saţeti. No nekoliko njegovih koncepata naišlo je na širok odjek. Najvaţnija je njegova zamisao da je osjećaj glavni motivacijski sustav, što je središnji pojam ideje da su emocije pojaĉala. U psihologiji se smatralo da je problem motivacije riješen idejom nagona, kao što su glad, ţeĊ i seksualni nagon. Tomkins smatra da to nije tako: “To je potpuno pogrešno. Intenzitet, hitnost, neutaţivost nagona je privid. Privid je stvoren pogrešnim prepozna- vanjem „signala‟ nagona s njegovim „pojaĉalo‟. Pojaĉalo je afektivni odgovor na taj nagon” (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuĉivala nekoliko motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreĊenu funkciju fhranjenje, disanje, seks), svaki se moţe natjecati s drugima i obuzeti osobe Sto je to što daje prednost jednom nagonupred drugima? To su emocije. Om pojaĉavaju signal jednog nagona, baš kao što se glasnoća zvuka na audiosu stavu podešava okretanjem gumba za kontrolu jaĉine zvuka.

Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga iznenada zastane disanje, primjerice kod utapanja ili davljenja, ono što vidimo nije nedostatak kisika, nego paniĉan strah koji pojaĉava nagonski poriv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su odbili nositi maske s kisikom, takoĊer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio neugodan - naprotiv, bio je ugodan. Signal nije bio pojaĉan, i neki od tih pilota umrli su sa smiješkom na usnama. Drugo: kad smo seksualno uz- buĊeni, nisu spolni organi ti koji postaju emocionalno uzbuĊeni, premda se u njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuĊena, koja se pri- bliţava drugoj osobi i ispunjenju. Ono što ĉine tjelesne promjene jest to da pojaĉavaju spolni nagon, ĉine ga neodloţnim i daju mu prvenstvo pred drugim potrebama.

Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaĉala emocija kod ljudi. Naglo se zbivaju fiziološke primjene u krvotoku i pokretima mišića, koje privlaĉe paţnju na odreĊenu potrebu ili cilj. Tako se dogodilo da je lice postalo središte istraţivanja o emocijama: dvojica istraţivaĉa ĉiji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is- traţivanja pripisuju Tomkinsu.

Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne in- formacije, na perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meĊu nagonima usmjerio na ishod, na motoriĉku stranu. Ono što im je zajedniĉko je pojam emocija kao normalnog funkcioniranja, što je otvorilo put novoj eri istraţivanja.

Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o učincima

emocija

(21)

Iz naslova članka Alice Isen, 1970. Eksperimentalna psihologija bila je većim dijelom 20. stoljeća dominan- tan pokret u psihologijskim istraţivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle paţnji. MeĊu najranijim eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvje- tovanja kod ţivotinja. Premda su ĉesto opisivane na drugi naĉin, one se zapravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije prikazat ćemo u 5. poglavlju. Postoje i razliĉiti pristupi eksperimentiranju na ţivoti- njama, a neki od njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predviĊa Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936).

U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraţivanja, ne samo o emocijama, nego i o njihovim utjecajima. U tome je jedan od pred-vodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test perceptivno-motoriĉkih vještina. Nasumce odabranim ljudima reĉeno je da su uspješno riješili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraţivala posljedice tog osjećaja. U usporedbi s drugim ispitanicima koji su rješavali isti perceptivno-motoriĉki test, ali im nije reĉeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoći neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige.

Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o socijalnom ponašanju kao što je pomaganje ljudima, nego o onome što moţemo nazvati kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno raspoloţenje kod ljudi u trgovaĉkom centru dajući im poklon. U na- izgled nevezanoj anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispitanici koji nisu dobili poklon. Isenova je nastavila istraţivanja pokazujući da sreća ima dalekoseţan utjecaj na kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moţe ljude uĉiniti kreativnijima u rješavanju problema, i potaknuti kod njih neobiĉnije asocijacije na rijeĉi. Saţetak rezultata Isenove i njezinih su- radnika dan je u tablici 1.2.

lica 1.2 Primjeri efekata koje sunašli Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano no raspoloţenje. U svakoj od studija efekti su usporeĊivani s onima neutralnog i/ili negativ- raspoloţenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su odrasli, obiĉno studenti.

(22)

Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeća i Gordon Bower je zapoĉeo prouĉavati efekte raspoloţenja na zapamćivanje i druge vrste kognitivne uspješnosti. U ĉlanku koji je postao vrlo poznat (Bower, 1981) opisao je broj- ne eksperimente o uĉincima induciranja sretnog i tuţnog raspoloţenja. Bower je u nekim svojim istraţivanjima koristio hipnozu, no ĉesto se koriste i neke druge metode induciranja raspoloţenja i ĉini se da imaju sliĉan uĉinak: neke su spomenute u tablici 1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da ĉitaju 60 sretnih ili tuţnih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili pak slušanje vesele i tuţne glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994).

U jednom je istraţivanju Bower traţio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaĊaja iz svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadrţe u pamćenju desetak minuta i kaţu reĉenicu ili dvije o svakom dogaĊaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloţenju, od ispitanika je traţio da razmisle o svakom dogaĊaju i oznaĉe ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod svakog ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloţenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloţenjem bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaĊaja koje su oznaĉili sretnima, no dosjetili su se svega nekoliko dogaĊaja koje su oznaĉili kao tuţne. Ispitanici ĉije je raspoloţenje bilo tuţno bili su nešto skloniji dosjećati se tuţnih dogaĊaja u usporedbi sa sretnim ispitanicima, što pokazuje slika 1.7.

Uobiĉajeno objašnjenje ovakvih rezultata je dosjećanje sukladno ra- spoloţenju: u eksperimentu Isenove i sur. (1978) s anketgm kupaca, ispitanicima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi s automobilima, televi- zijskim prijemnicima i sliĉno kad su bili sretnog raspoloţenja, a i u Bowerovu eksperimentu sretnim ispitanicima u sjećanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.

iživanje Metoda induciranja Efekti induciranja

l, 1970. Informacija o uspjehu na zadatku Veće donacije u dobrotvorne svrhe, pomoć neznancu

l i Levin, 1972 NuĎenje kolačića Veća spremnost na pomoć, manje ljutnje u knjižnici

l i sur., 1978. Poklon Bolje dosjećanje pozitivnih sjećanja RjeĎe spominjanje jbroblema s kupljenom robom l i sur., 1985. _{Pozitivno asociranje riječi i druge dvije}

metode

Neobičnije asocijacije na riječi nevale i Isen, 1986. Crtani filmovi i poklon Pošteno cjenkanje, manje svadljivosti

l i Geva, 1987. Vrećica bombona Više opreza zbog mogućeg gubitka kad je rizik velik, manje opreza zbog mogućeg gubitka kad je rizik mali

l i sur., 1987. Filmska komedija ili bombon Bolje kreativno rješavanje problema iger, Billings i Gledanje smiješnih televizijskih Više zadovoljstva u rješavanju zadataka i, 1989. omaški

l. 1990. Naljepnice za djecu Naprednije razvojne razine

l i sur., 1991. Informacija o uspjehu u rješavanju Brža klinička dijagnoza, veći interes za anagrama pacijente

(23)

Opisat ćemo utjecaj emocija iz još dvije Bovverove studije. U jednoj od njih istraţivao je utjecaj raspoloţenja na tumaćenje slika iz Testa tematske aper- cepcije. U tom testu ljudima se prikazuju slike neodreĊenog znaĉenja i od njih se traţi da ih opišu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim sretnim raspoloţenjem rekao o ţeni koja gleda niz polja: “Ova ţena gleda prekrasan pejzaţ. Ona je ovdje dospjela iz obliţnjeg kampa i uronila u ljepotu okoliša. Nikad se nije tako dobro osjećala.... (Bovver, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobuĊeno sretno ili nesretno raspoloţenje, a zatim su ĉitali priĉu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuţan, kako se sastaju i igraju tenis. Idućeg dana ispitanici su se dosjećali priĉe u neutralnom ras- poloţenju. Ljudi koji su ĉitali priĉu u sretnom raspoloţenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se više ĉinjenica o njemu nego o drugom liku. Oni koji su ĉitali priĉu u tuţnom raspoloţenju poistovjetili su se s tuţnim likom i zapamtili više ĉinjenica o njemu.

Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na pamćenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i sliĉno. Oni su takoĊer potaknuli psihologe koji se bave kliniĉkim pitanjima da istraţe mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloţenja kod psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjećanje tuţnih dogaĊaja u tuţnom raspoloţenju moţe imati vaţan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu utjecati na trajna raspoloţenja (vidi 12. poglavlje).

Ervin Goffnian i Arlie Russell

Hochschild: dramaturska

perspektiva

Dižite uzbunu!

Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka “ĉitav svijet je po- zornica” (u Kako vam drago, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski naĉin, i društvenu stvarnost u kojoj ţivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava stvaraju moralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraţivanja uspomena ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine. Slika pokazuje broj ĉestica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuţno raspoloţenje. Kad su bili sretno raspoloţeni. dosjećali su se puno više uspomena koje su prethodno oznaĉili kao ugodne. Kad su bili tuţno raspoloţeni, dosjećali su se nešto više neugodnih uspomena.