Carmen Harra
Svakodnevna
karma
Kada umremo,
sa sobom uzimamo
samo svoju karmu.
Carmen Harra
SVAKONEVNA KARMA
Knjigom Svakodnevna karma autorica vas potiče da krenete na put iscjeljenja i prosvjetljenja - te da započnete živjeti svojim životom. Njezina duhovna biografija (započinje iskustvom nadomak smrti koje je doživjela kao djevojčica), istinite priče njezinih klijenata i predviđanja budućih događaja nadahnut će vas da se i sami počnete duhovno razvijati. Djelotvorne, posebno osmišljene meditacije, molitve i vizualizacije pomoći će vam razriješiti osobne probleme i osloboditi se duboko ukorijenjenih autodestruktivnih obrazaca razmišljanja i ponašanja.
Svakodnevna karma "jedinstveno" je djelo među knjigama o duhovnom razvoju i
iscjeljivanju u kojemu autorica ističe golemu moć neiskorištene karmičke energije i otkriva kako ćete je osloboditi te:
• ući u nevidljivi svijet duha i svjetlosti • čuti poruke svojega duhovnog vodiča
• uspostaviti karmičke odnose
• iscijeliti karmičke rane te poboljšati emocionalno i tjelesno zdravlje • otkriti karmičku svrhu svojega života
• u svoj svakodnevni život unijeti svježu, pozitivnu i uravnoteženu energiju. Većina ljudi, uključujući slavne i bogate, cijeli život proživi s prigušenim osjećajem nezadovoljstva. Ova vam knjiga pokazuje drugi put. Carmen Harra vam otkriva pouke koje je usvojila u nevidljivom svijetu i koje će vam osvijetliti put prema potpuno drugačijem, ispunjenom životu u vidljivom svijetu, put na koji možete zakoračiti odmah.
CARMEN HARRA bavi se hipnoterapijom, astrologijom, numerologijom i
astrofizio-gnomijom. Gostovala je u emisijama Today, Fox News i brojnim drugim uključujući i
Good Day New York, u kojoj je tijekom trominutnog gostovanja primljeno tri stotine
telefonskih poziva. Sa suprugom i troje djece živi u New Yorku. Posjetite njezinu web stranicu www.everydaycarma.com.
SADRŽAJ
UVOD: MOJ DAR PRORICANJA I PRETRAŽIVANJA
Prvi dio
Ulazak u nevidljivi svijet: svijet duha i svjetlosti
Prvo poglavlje: Mi ne umiremoDrugo poglavlje: Primanje poruka s drugog svijeta Treće poglavlje: Razrješavanje vlastite karme Četvrto poglavlje: Otkrivanje vlastite duhovne šifre
Drugi dio
Život u vidljivom svijetu: mreža beskonačnih
mogućnosti
Peto poglavlje: Uspostavljanje karmičkih odnosa Šesto poglavlje: Iscjeljivanje karmičkih rana
Sedmo poglavlje: Otkrivanje karmičke svrhe vlastitog života . . . .
Treći dio
Ispravljanje vlastite karme: svijet svakodnevnih
postupaka
Osmo poglavlje: Metoda karmičkog razrješenja
4 9 26 44 61 77 93 110 128
UVOD
Moj dar proricanja
i pretkazivanja
Još kao mala djevojčica koja je odrastala u Rumunjskoj (točnije, u Tran silvaniji), znala sam da sam drugačija. Nakon što sam u petoj godini do živjela iskustvo »nadomak smrti«, postala sam sposobna vidjeti ono što drugi nisu vidjeli. Iskustvo nadomak smrti otvorilo je moje opažanje za potpuno drugačiju razinu bivanja. Dobila sam dar proricanja i pretka zivanja. Neki to nazivaju intuicijom, šestim čulom ili vidovnjaštvom. Osobno se radije nazivam metafizički intuitivnom osobom. Mudrost, koju sam stekla zahvaljujući daru jasnovidnosti*, otkrivam drugima i po mažem im da je primijene na svoje svakodnevne živote.
Svi oni koji su doživjeli iskustvo nadomak smrti opisuju doživljaj »kretanja prema svjetlosti«. U tom vas paralelnom svijetu obavija ču desna svjetlosna energija, neizrecivo lijepa svjetlost bez negativnosti, i sukoba, ništa osim ljubavi. To je savršen, blistav svijet prepun zadivlju-jućih uvida i čiste istine, onako kako ga je naš Stvoritelj zamislio, a ja nikada nisam zaboravila pouke koje sam u njemu stekla. Pitala sam se zašto i život na Zemlji nije takav.
* Jasnovidnost - sposobnost oštra uvida u činjenice i predviđanje događaja koji iz toga slijede.//
Paralelan svijet, koji nazivam nevidljivim svijetom, jednako je stva ran kao i materijalan svijet ovdje na Zemlji. Štoviše, stvarniji je jer su lju di ondje duše nesputane egom, emocijama i vezanošću za materijalno. Bez tih zamki, ljubav, radost i mir tvore sklad. Još kao dijete, shvatila sam da je to područje čiste energije te da ću svoj život posvetiti vođenju ljudi prema tim vratima, prema svjetlosti. To je bio moj osobiti dar.
Željela bih da zaboravite sve što mislite da znate o jasnovidnosti. Odbacite predrasude i skepticizam te budite otvoreni za moju poruku. Moj je način rada drugačiji jer spoznaje, koje stječem svojim psihičkim sposobnostima, i razumijevanje djelovanja energija u Univerzumu usk lađujem s temeljitim poznavanjem psihologije.
Iako se bavim proricanjem i pretkazivani em te postižem točnost od 93 posto, zazirem od svih onih koji govore da svojim klijentima pružaju saznanja kao da su uklesana u kamenu, neizbježna sudbina. Iako su ne ki događaji, poput vašega rođenja i smrti, predodređeni, većina doga đaja u vašem životu pitanja su slobodne volje i odluke. Svojim odluka ma stvarate svoju sudbinu. Ovu knjigu pišem u želji da vam, putem ra zvijanja dubokog osjećaja samosvijesti, pomognem donositi bolje od luke. Čovječanstvo je pronašlo način da otputuje na Mjesec i čak na Mars, ali nije uspjelo uroniti u vlastite dubine i spoznati Jastvo. Samo-spoznaja je jedini način da poboljšamo svoje živote i ostvarimo prom jene u svijetu, neophodne za stvaranje mirne i sigurne budućnosti.
Moj me dar dovodi u vezu sa slavnim ličnostima, članovima kraljev skih obitelji, utjecajnim poslovnim ljudima, liječnicima, psiholozima te s ljudima raznih zanimanja. No, svima je njima jedno zajedničko - ob ratili su mi se kako bi proniknuli u srž svojih teškoća, donijeli bolje od luke i otkrili smisao svojega života. Često osjećam da ti pojedinci traže novu vrstu terapije, tehniku liječenja karmičkih rana i oblikovanja bolje budućnosti.
Proteklih sam trideset godina provela razvijajući svoje psihičke spo sobnosti, proučavajući metafiziku i upoznavajući paralelan svijet duha. Uvidjela sam da je moja psihička sposobnost, takozvano»šesto čulo«, most između vidljivog i nevidljivog svijeta. Bavim se hipnoterapijom, astrologijom, numerologijom, kabalom, kozmologijom i astrofiziogno-mijom. Tim se oruđima služim da bih vam pomogla naučiti više o sebi i o Univerzumu u kojemu živite.
Većina mojih klijenata godinama posjećuje psihoterapeute, ali su usprkos tomu nesretni. Obraćaju mi se jednako kao što pacijent, koji se
liječi pomoću konvencionalne medicine, traži alternativne načine. Vrlo su često očajni - žele doznati što im donosi budućnost; žele znati kako da budu sretni; žele odgovore. No, moja»terapija« nije čudotvorna me toda, već interaktivan proces. Ne mogu vam reći što će se dogoditi ako niste sposobni zaliječiti stare rane kako biste otkrili tko uistinu jeste i što želite od života.
Radila sam s ljudima čije su teškoće proizlazile iz razvoda, ljubavnih razočaranja, smrti djeteta, obiteljskog nesklada, gubitka posla, nezgo da, uzimanja droga, srčanih bolesti, raka, obiteljskog nasilja, financijske propasti i mnogih drugih teških situacija. Pomogla sam im pronaći sro dne duše, promijeniti karijeru i posao, pobijediti radoholičarstvo i alko holizam, ostvariti snove te otkriti opasne tumore ili zdravstvene teškoće dovoljno rano da bi ih uspješno izliječili.
Dar proricanja i pretkazivanja pruža mi uvide koje s drugima mogu podijeliti ovdje i sada. Stoga vam mogu pomoći otkriti vaše teškoće, prepreke i tajne snove. Svoje klijente potičem na promjene tako što ši rim njihovu percepciju i otvaram im vrata kako bi opazili svoje besko načne mogućnosti. Čitajući ovu knjigu, i vi ćete opaziti svoje!
Jedini način da u tome uspijete jest upoznati vlastitu karmu te nau čiti kako ćete je prepoznavati, shvatiti njezino značenje i ispraviti pog reške. Drugim riječima, karma je zakon uzroka i posljedice: što ste posi jali, to ćete žeti. Vaš život je proces razrješavanja karmičkih pitanja pri čemu rastete i napredujete. Nerazriješena karma rađa negativnom en ergijom, bolestima i nezadovoljstvom. Mnogo toga što se događa u vašem životu, kao i u svijetu, posljedica je nerazriješene karme.
Ovom ću vas knjigom dovesti na vaš vlastiti put kako biste počeli razumijevati svoje životno putovanje te čitati znakove koji su pred va ma i koji će vam s vremenom postati jasniji čak i bez pomoći jasnovi-dnog vodiča.
U prvom dijelu ove knjige otkrit ću svoju životnu priču i spoznaje koje sam stekla u nevidljivom svijetu. U drugom ću dijelu objasniti kako je potrebno te spoznaje primijeniti na svakodnevni život u vidljivom svi jetu. Treći dio posvetit ću tumačenju temelja ove knjige: svojoj metodi karmičkog razrješenja, postupku koji obuhvaća deset koraka razumije vanja vlastite karme, njezina razrješavanja i vizualizacije vlastite nove stvarnosti.
Knjiga Svakodnevna karma vrhunac je mojeg životnog djela; na taj način želim s drugima podijelili spoznaje koje sam stekla u nevidljivom
svijetu, odnosno, objasniti ih u području vidljivoga. Te su spoznaje ve zane za karmu, naše svakodnevne misli i postupke te njihov utjecaj na naše odnose, zdravlje i smisao našega života. Ova će vam knjiga po moći izliječiti stare rane; pomoći će vam stvoriti bolji život i razviti os jećaj ravnoteže, sigurnosti i pouzdanja. Uvidjet ćete da u životu nije važno koliko ćete živjeti i koliko ćete priskrbiti, već koliko ćete mu sami pridonijeti, to je vaša duhovna ostavština. Naći ćete se na putu samo-spoznaje koja će proširiti vašu percepciju kako biste bili slobodni činiti ono što bismo svi trebali činiti - uživati i slaviti dragocjeni dar života!
PRVI DIO
ULAZAK U NEVIDLJIVI SVIJET:
SVIJET DUHA I SVJETLOSTI
PRVO POGLAVLJE
Mi ne umiremo
Kao metafizički intuitivna osoba, tijekom godina sam upoznala mno
go ljudi različitih životnih poziva, a svatko od njih obratio mi se sa svo jim osobitim pitanjem: »Je li on pravi čovjek za mene?«, »Hoće li ovaj važan posao biti uspješno dovršen?«, »Je li dobar trenutak za ulaganje u dionice?«, »Je li moj kroničan kašalj simptom ozbiljne bolesti?« Kada im odgovorim, većinom me gledaju s nevjericom. Klijentu bih mogla najaviti uzbudljiv novi posao, ali mi on neće vjerovati jer je posrijedi sasvim drugo područje. Ili bih mu mogla reći da će unutar mjesec da na, na jednoj zabavi upoznati osobu s kojom će stupiti u brak, a on će mi odvratiti kako se zakleo da se više nikada neće vjenčati. Za neko će se vrijeme neizostavno vratiti i reći mi: »Carmen, nećete vjerovati, ali nakon što sam vas posjetio, primio sam poziv na razgovor za posao, os tavio maloprodaju i sada radim za jedan časopis«, ili »Carmen, znam da sam rekla kako se više nikada neću udati, ali sam bila na jednoj zabavi i upoznala muškarca koji zapravo nije moj tip. Zaljubili smo se i sljedeće godine ćemo se vjenčati«.
Moji klijenti tvrde da sam promijenila njihove živote, no, ja sam promijenila samo njihovu percepciju. Pokazala sam im sve mogućnosti, a to je utjecalo na njihovu percepciju vlastitih života.
Otkrila sam da svaka osoba ima svoju razinu percepcije koja odre đuje njezino poimanje »stvarnosti«. Vaša percepcija postaje vaša stvar nost. Percepcija zapravo nije ništa drugo doli sposobnost da putem svo jih pet osjetila steknemo svjesnost te potom pojmimo i shvatimo što smo vidjeli, čuli, okusili, omirisali ili dodirnuli. Ako malo bolje razmisli te, uvidjet ćete da nas naša tjelesna percepcija zapravo prilično ograni čava. Kroz život prolazimo skupljajući životna iskustva koja poimamo kroz usku leću. Vjerujem, ne, znam da svi posjedujemo percepciju koja prekoračuje granice osjetilnoga. Svi mi posjedujemo sposobnost vidjeti dalje od pet osjetila i opaziti paralelan univerzum koji se uzdiže iznad i onkraj osjetila. Kada se vaša percepcija otvori, spremni ste početi tražiti odgovore na svoja pitanja.
Moja se percepcija svijeta potpuno promijenila dok sam bila dje vojčica, petogodišnjakinja koja je odrastala u Bistriti, malom gradiću u sjevernoj Rumunjskoj, u dijelu zemlje koji većina Amerikanaca poistov jećuje s rodnim krajem grofa Dracule - Transilvaniji.
Nevidljivi svijet
Bilo je prelijepo ljetno poslijepodne pa sam s roditeljima i s još nekoliko susjeda pošla na rijeku Somes u blizini našega gradića, uživati u suncu i pikniku. Mi djeca udaljili smo se od deka i igrali se uzvodno uz rijeku, gdje je voda bila nešto opasnija. I danas sam vrlo radoznala, no, kao di jete sam bila još radoznalija pa sam toga dana stala preblizu rijeci, zadiv ljena prelijevanjem vode preko trupaca i kamenja. Potpuno opčinjena, nisam pazila gdje stojim pa sam se spotaknula na nestabilan kamen i pala u rijeku.
Dok su ostala djeca trčala po moje roditelje, mene je odnosila sna žna riječna struja. Nisam znala plivati, a osjetila sam kako me rijeka vu če prema dolje. Bila sam izvan sebe od straha, a glavu nisam uspijevala zadržati iznad površine vode. Mahala sam rukama i dozivala oca, no, lako sam samo pogoršala situaciju i počela gubiti svijest. Okružila me je tama i tada sam se prestala boriti.
U tom sam trenutku napustila mračne vode i našla se na mjestu zaslje-pljujuće svjetlosti, u svijetu koji je prilično nalikovao onom koji sam upra vo napustila, ali je bio neobjašnjivo drugačiji. Time ne želim reći da su on dje bile kuće i automobili. Bila je to dolina okružena travnatim brežuljci ma. Više nisam bila u vodi već iznad nje, na vrlo mirnom mjestu s mnogo
drveća i cvijeća, prelijepom glazbom i divnom, blistavom svjetlošću. I, što je bilo najbolje od svega, više se nisam borila i nisam se plašila.
Ondje su bili ljudi koje sam poznavala, svi odjeveni u slične bijele halje poput onih kakve nose svećenici i redovnici. Jasno sam vidjela njihova lica i prepoznala ih. Svako je lice bilo drugačije i, premda niko ga od njih nisam poznavala u svijetu koji sam upravo napustila, osjećala sam da ih poznajem. Bila su to moja braća i moje sestre - ne moja pra va braća i sestre koji su živjeli sa mnom i s mojim roditeljima - već ljudi za koje sam znala da će me voljeti i čuvati. Okružio me snažan osjećaj ljubavi i prihvaćanja, sigurnosti i topline.
U tom svijetu nije bilo svađe ni vikanja, na mojem koljenu nije bilo posjekotina, ogrebotina niti modrica, nije bilo straha od mraka. Ljudi su se doimali sretnima, bilo je vrlo ugodno pa sam poželjela ostati!
Željela sam ostati s tim ljudima. I oni su željeli da ostanem s njima -mamili su me i nježno dozivali: »Dođi ovamo.« Zakoračila sam prema njima i tada ispod svojih stopala opazila svoje tijelo u rijeci i oca koji me u panici vadi iz rijeke. Prelijep je svijet odjednom nestao, ljudi su nesta li, a ja sam ponovno bila na obali i, ležeći u očevu naručju, iskašljavala vodu te hvatala zrak.
Taj sam doživljaj tek mnogo godina kasnije prepoznala kao iskustvo nadomak smrti. Mnogi su ljudi opisali i zabilježili svoja iskustva nado mak smrti i svi oni opisuju isto - kretanje prema svjetlosti. Kad se doista odvojite od fizičkoga tijela, opažate svijet onkraj materijalnoga i uživate u čudesnoj svjetlosnoj energiji koja je istodobno u vama i izvan vas.
Traumatičan događaj često otvara vrata percepcije, no, ona se za većinu ljudi otvaraju tek kada se nađu u tako velikoj opasnosti da na puštaju materijalnu razinu i prelaze na drugu stranu. Kad se nađete u si tuaciji u kojoj je vaš život ugrožen, u vašemu se umu mogu otvoriti vra ta koja iz svijesti vode u podsvijest. Otvaraju se vrata koja vas iz vidljivo ga vode u nevidljivo.
Taj paralelan svijet, koji nazivam nevidljivim svijetom, jednako je stvaran kao i materijalni svijet u kojemu živimo ovdje na Zemlji. Štovi še, stvarniji je jer su ljudi ondje duše nesputane egom, emocijama i ve-zanošću za materijalno. Bez tih zamki nema boli pa ljubav, radost i mir tvore divan sklad.
U tom svijetu nema negativnosti, borbe i mržnje; u njemu nema ni šta osim ljubavi. U nevidljivom svijetu nemamo emocija, ne mrzimo, ne osjećamo bol, u miru smo sa svime što nas okružuje pa možemo samo
voljeti. To je savršeni svijet, svijet kakvim ga je naš Stvoritelj zamislio, a ja nikada nisam zaboravila pouke koje sam u njemu stekla.
Toga dana na rijeci nakratko sam napustila svoje fizičko tijelo i opa zila nevidljivi svijet. No, još nije bilo vrijeme za prelazak na drugu stra nu. Vratila sam se. Kada se osvrnem na taj doživljaj, uviđam da je to za pravo bio početak moje misije.
Zahvaljujući tom iskustvu, shvatila sam da bismo svi trebali živjeti u nevidljivom svijetu mira i svjetlosti. Na Zemlju smo stigli u tjelesnom obliku kako bismo stekli mudrost i razvijali se prema tom savršenstvu. Mnoge religije o tome govore već četiri tisuće godina, ali im je promak-nula spoznaja da na Zemlju nismo došli patiti već se razvijati. Mi živimo da bismo bili sretni te da bismo davali i primali ljubav. Većina naših pat nji u sebi nosi i veliku mogućnost učenja i razvoja.
Mi ne umiremo
Najvažnije što sam naučila upoznavši nevidljivi svijet jest spoznaja da smrt ne postoji. Naša fizička tijela prestaju služiti svojoj svrsi, ali naše du še nikada ne umiru. One nastavljaju živjeti u nevidljivom svijetu i imaju mogućnost ponovno se vratiti u vidljivi svijet kako bi odradile svoju kar mu. Radi tog cilja će se vraćati onoliko puta koliko je potrebno da bi ga ostvarile. Ja nedvojbeno nisam prva koja iznosi tu spoznaju, ali znati to u dubini duše, posjedovati vlastito iskustvo, doista je čudesno! Ta će spoznaja dramatično promijeniti vaš način života. Promijenit će vaše ponašanje prema drugima i utjecati na odluke koje donosite.
Svjesna sam da mi ta spoznaja pruža osjećaj povezanosti sa svim ljudima i živim bićima koja susretnem. Taj me osjećaj povezanosti prati posvuda - u srži svojega bića znam da je razdvojenost zapravo privid. Ljude ne promatram na temelju njihova fizičkog izgleda, ne razmišljam o tome jesu li bogati ili siromašni, lijepi ili ružni, pristojni ili nepristojni; promatram ih na razini njihovih duša. Kad pogledam nekoga, sposob na sam vidjeti njegova sjećanja; opažam njegove radosti i njegove pat-nje, uživljavam se u njih. Znam i da smo na drugoj strani svi braća i ses-tre, a budući da znam i kako smo u svojoj suštini svi mi zapravo ljubav, prema ljudima se ponašam upravo tako - s ljubavlju.
Ja grlim ljude, govorim ih da ih volim, govorim im koliko sam zah valna jer su se pojavili u mojem životu. Tako se ponašam prema svima, ne mogu si pomoći! Upoznajem ljude i u njima opažam ljubav i ljepotu.
Vidim dalje od fizičkog tijela i ega, a to im moram reći čak i ako ih prvi put vidim. Neki su ljudi time osupnuti, ali ne onoliko njih koliko možda pretpostavljate. Većina ljudi očajnički želi biti voljena i presretni su kada im kažete i pokažete da su voljeni. Nitko od nas to ne čini u dovoljnoj mjeri. Svi smo mi u svojoj srži čista ljubav. No, usprkos tome, živimo u granicama svojih tijela i gladujemo za onime što u sebi nosimo u neog raničenoj količini. Plašimo se pokazati ljubav koja čini našu srž. To je ui stinu suludo!
Iako živimo u materijalnom svijetu pet osjetila, u svijetu koji može mo čuti, okusiti, dodirnuti, omirisati i vidjeti, to je tek mali dio sveukup nosti. Ograničavaju nas naša osjetila i strahovi od vlastite smrti te smrti voljenih osoba. No, nemamo se čega plašiti. Istina je da smo svi mi mnogo više no što mislimo da jesmo; život je mnogo više od osjetilnog svijeta. Ono što u svojim životima smatramo ograničenjima, često su samo prividi koje smo si nametnuli zbog toga što robujemo materijal nom svijetu i ne poznajemo svijet energije.
Da biste proširili svoju percepciju, razmislite o gravitaciji. Kad biste mogli poništiti gravitaciju, mogli biste poništiti i smrt fizičkoga tijela. Gra vitacija postoji samo na Zemlji.(?) Kada je ne bi bilo, otpali bi sa Zemlje i odlebdjeli u svemir. Gravitacija utječe na gustoću tvari, a budući da se naša tijela sastoje od tvari, gravitacija izaziva slabljenje i starenje tijela. Kada biste dvadeset godina živjeli u prostoru između Zemlje i Mjeseca, ne biste ostarjeli.(?) U svemiru nema gravitacije(?) ni starenja pa tijelo, onda, ne može oslabjeti i umrijeti. Kada ne bismo živjeli na Zemlji, već u svemiru, život bismo poimali potpuno drugačije. Iz vlastitog bismo iskust va znali da smrt fizičkog tijela nije ništa drugo doli privid!
Zlo je jedina Istinska smrt
Druga važna spoznaja koju sam stekla u nevidljivom svijetu jest da su štinu Univerzuma, čisto stanje i smisao bivanja, čine ljubav, mir i dobro. U nevidljivom svijetu ne postoji zlo. Ono je tek otklon od ljudske prirode izazvan egom i emocijama, a podržava ga amnezija koju svi doživlja vamo kada živimo isključivo u svojim fizičkim tijelima, zaboravljajući svoje duše, svoj istinski izvor i svrhu. Zlo i negativnost jedine su istinske smrti u našem postojanju. A ta se smrt događa samo u vidljivom svijetu.
Zlo je tama te sve one negativne sile koje prigušuju svjetlost. Zlo je nesvjesnost, nered, sukob, izdaja, laž i ograničenje.
Zlo započinje kada svoja fizička ti jela odvojimo od vječne svjetlosti. Svaki se čovjek mora boriti s tim osjećajem odvojenosti, a povezanost može pono vno osjetiti ako mudrost iz nevidljivoga svijeta prihvati i primijeni u svojem sva kodnevnom životu. Umjesto da gubimo vrijeme strahujući od fizičke smrti, svo je bismo živote trebali posvetiti iskorje njivanju negativnosti i zla u vlastitim ži votima i u svijetu.
Zlo često i ne prepoznajemo jer smo se udaljili od svjetlosti te naviknuli na ljudske zakone materijalnoga svijeta. U nevidljivom svijetu vladaju univerzalni zakoni, a što smo više u dodiru s njima, to smo sposobniji prepoznati zlo. Svjetlost razotkriva zlo. A kada je ra zotkriveno, moguće ga je iskorijeniti.
Svatko je od nas dio veće cjeline
Moje putovanje na drugu stranu otkrilo mi je i da smo svi mi među sobno povezani dijelovi većeg kruga života. Nitko ne može pobjeći kru gu života koji budisti i hinduisti nazivaju »Samsara« ili »kotač života«. Sve što postoji u Univerzumu, sastoji se od energije, a sva je energija obuhvaćena tim krugom. Krug nema kraja, a budući da energija ne mo že biti statična, u njemu vlada stalno, neprestano gibanje. Sve je u po kretu; sve se neprestano preobražava; sve se neprestano nalazi u prije laznom stanju. Budući da smo svi mi energija, a energija ne umire, svi se nalazimo u stanju neprestanog razvoja i preobrazbe.
Kako ništa nije stalno, a fizika nam otkriva da energija jedne stvari utječe na energiju drugih stvari oko nje, sve u tom krugu ovisi o svemu drugome. Svatko je od nas dio toga kruga; svatko je od nas dio sveuku pnosti kojoj nije moguće pobjeći. Svi smo mi dijelovi istog čina i postup ka stvaranja i svi smo međusobno povezani. Griješiti počinjemo kada zaboravimo na povezanost svih živih bića, kada postanemo podložni zlu i zakoračimo u očaj.
Dobro je djelovanje; zlo je nepokretnost. Dobro su red,
hrabrost, nada i vjera. Zlo su nered, nesigurnost i očajanje. Zlo je nedostatak svjetlosti. Dobro je prihvaćanje i djelovanje prema svjetlosti.
Dobro je znanje; zlo je neznanje
Djetetov dar
Kad sam se vratila iz nevidljivoga svijeta, počela sam drugačije proma trati ovaj svijet i ljude oko sebe. Moja se percepcija širom otvorila pa sam bila sposobna vidjeti događaje prije no što su se dogodili. Štoviše, bila sam sposobna posve jasno vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost, sve odjednom. Počeo mi se obraćati tihi glas koji mi je govorio što će se dogoditi, a ja sam ga uvijek nastojala slušati. S vremenom sam shvatila da taj glas pripada duhovnom vodiču i prepoznala sam njegov izvor, no, kao dijete se nisam pitala odakle dolazi i nisam brinula zbog toga što sam »drugačija«. Bilo je korisno unaprijed znati što će se dogoditi pa sam slušala.
Dogodilo mi se ono što se događa svima koji dožive iskustvo nado mak smrti: moja se percepcija promijenila. Svi se mi sastojimo od mole kula koje vibriraju, a nakon iskustva nadomak smrti, njihova se vibraci ja podiže na višu razinu, dok se percepcija širi, kao da fotoaparatu do date širokokutne leće. Osobno sam počela predviđati događaje. Iako će proći još mnogo godina prije no što ću tom iskustvu nadjenuti ime, u suštini sam funkcionirala neovisno o linearnom vremenu.
Moj je djed, očev otac, umro dvije godine nakon mojega iskustva nadomak smrti. Bila sam u prvom razredu i sjedila u školskoj klupi, kada se na vratima učionice pojavio moj otac. Pogledala sam ga i rekla: »Do šao si mi reći da je djed umro.« Bila sam u pravu. Djedu je bilo samo šez deset godina i nije bio bolestan - samo se prehladio - ali, kad sam vid jela oca na vratima, jednostavno sam znala.
Moja obitelj nije shvaćala što se događa kada bih im štogod rekla pa su moje riječi tumačili kao dječje uobrazilje. Nemojte me pogrešno shvatiti, moji su mi roditelji pružali ljubav i potporu, ali je moja sposob nost jasnoviđenja u tom trenutku naših života nadilazila naše razumije vanje. Moji su roditelji bili ugledni i živjeli su jednostavnim životom sre dnjega staleža; otac je radio u mjesnoj banci, a moja im je sposobnost bila potpuno neshvatljiva. No, budući da sam bila njihovo dijete, to se promijenilo.
Majčin je otac bio glasoviti pjesnik, a 1938. godine postao je rumu njski premijer. Obitelji je rečeno da je umro od upale pluća, a ako pre listate današnje knjige o rumunjskoj povijesti, u njima ćete pročitati isti podatak, no, moja je majka znala sa su ga komunisti ubili posluživši mu
otrovani kolač. Nije im se sviđala njegova politika. Baka je umrla kada je moja majka bila stara samo godinu dana, pa je ostala siroče.
Željela je samo normalno živjeti, bez osvrtanja, pa o svojoj prošlosti nije nikome govorila. Preselila se u mali ruralni gradić u sjevernoj Ru munjskoj, gdje je upoznala mojega oca i udala se za njega. Odgajala me je u vrlo jednostavnom, radinom i tradicionalnom kućanstvu. Želje la se uklopiti, doimati se normalnom poput svih ostalih. Ali, ja nisam bi la ni približno normalno dijete!
U drugom razredu osnovne škole, 1963. godine, čula sam za čovje ka po imenu Nicolae Ceausescu. Sjećam se da sam ocu rekla: »Ceau-sescu nije dobar za nas.« Bila sam dijete i nisam znala ništa o politici, ali sam znala da će taj čovjek Rumunjskoj donijeti nevolje. Godine 1967. postao je predsjednikom te ostao diktator sve do 1989. godine. Iz godi ne u godinu bio je sve luđi i sve je više ugnjetavao zemlju. Između osta loga, ženama je zabranio koristiti kontracepciju te je naredio da svaka mora roditi petero djece kako bi pridonijela brojnosti industrijske radne snage. Mnoga su djeca završila u sirotištima gdje ih je, strahovito zane marene, odgajala država. Hrane nije bilo dovoljno. Zemlju je zahvatila epidemija pedijatrijskog AIDS-a. Rumunjska je pod Ceausescuom stra hovito patila jer su ljudima bile uskraćene njihove osnovne slobode.
Mnogo godina nakon što sam ocu otkrila svoje predviđanje, u svo joj dvadeset i prvoj godini, bila sam pozvana da pjevam na jednom od Ceausescuovih primanja. Čim sam ga ugledala, vidjela sam ga mrtvo ga, okruženog skupinom ljudi, te mnogo snijega i krvi. Ubijen je petna est godina nakon toga primanja, kada je rumunjskom narodu bilo do voljno tiranije. Bio je prosinac, sniježilo je, a Ceausescu je ustrijeljen u glavu. Ljudi su širom svijeta na televiziji gledali kako rumunjski narod slavi nad njegovim tijelom koje je okrvavljeno ležalo u snijegu.
Usprkos tom viđenju, dok sam odrastala, moja su predviđanja ug lavnom bila ograničena na moj dječji svijet. Primjerice, znala sam kada će moj otac dobiti novi posao; kasnije sam znala kada ćemo se preseliti u Cluj, drugi gradić u Transilvaniji, a znala sam i točno kako će naša ku ća izgledati.
Osim toga, uvijek sam bila sposobna odmah očitati nečije tjelesne boljke. Ako bi majku boljela noga ili bi otac imao glavobolju, njihova bi bol doprla do mene i ja bih je osjetila.
Kada mi je bilo otprilike devet godina, počela sam govoriti roditelji ma da ću biti slavna pjevačici. Uživala sam izmišljati pjesmice i pjevali.
a hodajući ulicom, običavala sam cijelo vrijeme pjevati, što je moju majku prilično uzrujavalo. Znala me je prekoriti i reći mi da nije pristoj no stalno pjevati, ali ja jednostavno nisam mogla prestati. Kao da su pjesme same izlazile iz mojih usta. Danas, dakako, znam da su svi umje tnici na svoj način intuitivni. Oni na materijalnoj razini oblikuju i izraža vaju ono što su primili s razine univerzalnoga i nevidljivoga. U ono do ba, međutim, svoju zaokupljenost skladanjem i pjevanjem nisam pove zivala sa svojom sposobnošću da vidim ono što drugi ne vide.
Televizija je u to doba bila nov izum i trebalo joj je mnogo vremena da stigne u moj gradić. No, čim je stigla, moji su roditelji kupili mali cr-no-bijeli televizor. Za nas je to bilo čudesno i svi smo bili opčinjeni, što nije teško zamisliti. Kada smo prvi put sjeli pred njega, svojoj sam obite lji rekla da ću i ja uskoro biti na televiziji. Rekla sam im da ću biti slavna pjevačica, da ću putovati svijetom i da ću biti na televiziji. Tako mi je, naposljetku, govorio moj unutarnji glas. Oni su se tome nasmijali. Mislili su: »Ona je samo dijete s mnogo energije i s bujnom maštom; što ona zna?« Živjeli smo u vrlo malom gradiću od samo pet tisuća stanovnika, a ljudi iz njega nisu odlazili, ljudi iz Bistrite nisu odlazili u svijet i postajali slavni.
Toga sam ljeta s obitelji ljetovala na Crnom moru. Ljeti je ondje bilo prelijepo, a Rumunji su onamo odlazili jednako kao što Amerikanci od laze na Floridu. U gradu se održavalo natjecanje pjevača pa sam se sa svojom obitelji našla u publici. Bilo je otprilike dvije stotine gledatelja, a svi su sudionici natjecanja bili dvadesetogodišnjaci. Bili su mnogo stari ji od mene, ali sam ipak osjetila snažan poriv da se popnem na pozorni cu. Tako sam ustala, popela se na pozornicu i rekla: »Ja znam pjevati.« Vidjevši tako odvažnu djevojčicu, publika je prasnula u smijeh. Čovjek na pozornici me je upitao: »Jesi li sigurna da želiš pjevati?«, a ja sam mu odgovorila: »Naravno« i zapjevala pjesmu Edith Piaf. Publici se moj nastup svidio i svi su se radosno smijali devetogodišnjakinji koja pjeva pjesmu Edith Piaf. Kad je natjecanje završilo, dali su mi komad papira, nalik diplomi, na kojemu je pisalo da sam sudjelovala u natjecanju. Svi su ostali natjecatelji dobili nagrade pa sam bila strašno ljuta jer sam znala da mi samo žele ugoditi. Rekla sam im: »Ja ću biti mnogo bolja pjevačica od svih na ovoj pozornici i bit ću slavna!«
Nakon toga se sve dogodilo vrlo brzo. S petnaest godina prijavila sam se na školsko natjecanje i pobijedila. Tada sam se prijavila na regio nalno natjecanje i ponovno pobijedila. Naposljetku sam stigla i do
drža-vnog natjecanja te također pobijedila. Tijekom držadrža-vnog natjecanja prišao mi je glazbeni urednik jedne diskografske kuće i rekao: »Imaš di van glas. Spreman sam ti pružiti priliku.« U šesnaestoj godini snimila sam svoj prvi album.
Nakon toga sam ih snimila još jedanaest. Sljedećih dvadeset godi na proputovala sam veliki dio Europe: Italiju, Francusku, Englesku, Njemačku, Rusiju, Tursku, Čehoslovačku i Švedsku. Odrastala sam gov oreći rumunjski, a u školi sam učila francuski i engleski, ali sam na puto vanjima ustanovila da sam intuitivno bila sposobna govoriti jezik goto vo svake zemlje u kojoj sam se našla. Osim toga, pjevala sam na četr naest jezika. Iako ne govorim grčki jezik, pjevam grčke pjesme. Osim na rumunjskom, pjevam na grčkom, ruskom, turskom, talijanskom, špa njolskom, češkom, francuskom, njemačkom, engleskom, švedskom, ma đarskom, portugalskom i hebrejskom jeziku. Bilo koji stanovnik tih ze malja pomislio bi da pripadam njegovoj narodnosti. No, ne znam kako mi to polazi za rukom! Naslućujem da su posrijedi moja sjećanja na prijašnje živote.
Zahvaljujući svojem glazbenom i jezičnom daru, proputovala sam najveći dio Europe te nastupala pred publikom i, dakako, na televiziji. Pojavila sam se u televizijskom programu gotovo svake zemlje koju sam posjetila. Nitko u Bistriti u to nije mogao vjerovati.
Mnogo smo moćniji no što pretpostavljamo
Kako se moj dar s godinama razvijao, upisala sam se na studij umjet nosti i glazbe, ali sam usto samostalno počela proučavati metafiziku ne bih li shvatila što mi se dogodilo. Počela sam čitati knjige o kabali, astro logiji i numerologiji. Proučavala sam drevne mistike. Proučavala sam istočnjačku filozofiju, budizam i hinduizam. Proučavala sam kvantnu fiziku. Čitala sam knjige svih velikih vidovnjaka i učitelja. Željela sam shvatiti izvor svojega dara, njegovu svrhu. Željela sam svoja iskustva i sagledati ih u širem kontekstu. Znala sam da nisu normalna već para-normalna; nisu se događala u fizičkom, bila su metafizička. I tako sam o paranormalnom i metafizičkom naučila sve što sam mogla. Proučavala sam i tradicionalna oruđa proricanja kako bih usavršila svoj dar i bolje upoznala samu sebe, kako bih otkrila tko sam i naučila svoj dar koristiti za dobrobit drugih.
Mnogi su učitelji i mistici tijekom povijesti dokazali postojanje šes tog čula i zapanjili ljude svojim sposobnostima. Ne govorim o magičari-ma ili iluzionistimagičari-ma na televiziji koji pomoću dimagičari-ma, zrcala ili računalne tehnologije obmanjuju ljude. Govorim o prorocima, proricateljima i vi dovnjacima koji su oduvijek izazivali čuđenje. Biblija je puna proroka, uključujući i Isusa Krista, koji su izvodili čuda dovoljno moćna da pok renu jednu od najvećih svjetskih religija. Nostradamus je imao sposob nost osloboditi se linearnog vremena, vidjeti pet stotina godina u bu dućnost, zapanjujuće točno predvidjeti Drugi svjetski rat i holokaust te čak kao uzrok odrediti Adolfa Hitlera. Edgar Cayce , vjerojatno prvi i najpoznatiji američki vidovnjak i iscjelitelj koji je živio na prijelazu proš log stoljeća, zabilježio je tisuće svojih predviđanja. Njegova biografija pod naslovom Postoji rijeka, po prvi put tiskana 1942. godine, nikada nije izašla iz tiska jer njegove zapanjujuće sposobnosti predviđanja bu dućnosti i danas izazivaju čuđenje. Neem Karoli Baba, koji je bio spo soban izvesti tjelesno neizvedive pothvate kao što su levitacija, iscjelji vanje bolesti te uzimanje LSD-a i otrova bez ikakvih očitih posljedica, šezdesetih je godina dvadesetoga stoljeća postao jedna od najistaknuti jih ličnosti američkog New Age pokreta. Danas se na televiziji pojavlju ju ljudi poput Sylvie Browne i Johna Edwarda te proriču i prenose po ruke preminulih. Iako se Alberta Einsteina ne smatra vidovnjakom, op ravdano se može reći da je taj čovjek učinio mnogo više od bilo koga drugoga u novijoj povijesti kako bi otkrio koliko naše razmišljanje može biti ograničeno te dokazao koliko bi naša percepcija mogla biti široka!
Mnogo je zabilježenih slučajeva ljudi koji su iskazivali sposobnosti iz područja šestog čula, ali i dalje - levitaciju, telekinezu, telepatiju te spo sobnost pomicanja i izmijene tvari. Jednom sam sjedila u sobi s egipat skim učiteljem koji je bio sposoban za samo deset sekundi prenijeti moj kaput iz moje kuće na drugom kraju grada u prostoriju u kojoj smo se nalazili. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. U jednom je trenutku moj ka put bio u mojoj kući na drugom kraju grada, a u sljedećem je trenutku bio na stolcu pokraj mene. Kako je to učinio? Činjenica je da je energi ja našega uma mnogo jača no što mislimo, štoviše, jača od materije! Sjetite se majstora karatea koji mogu rukama presjeći komad drveta debeo trideset centimetara - to je snaga njihovih umova. Naš je um
sposoban prekoračiti ograničenja tjelesnoga. Sposoban je stvoriti vlasti tu stvarnost, drugačiju od one koju poimamo putem naših pet osjetila. Čovjek tek počinje shvaćati što se nalazi dalje od onoga što smo spo sobni pojmiti osjetilima.
S godinama sam sve jasnije uviđala da svi mi posjedujemo percep ciju koja nadilazi materijalno te da su naši umovi mnogo moćniji no što možemo zamisliti. Svaki čovjek ima svoju razinu percepcije koju je mo guće razviti i proširiti putem svjesnosti i vježbe, ili, u slučajevima poput mojega, putem iskustva nadomak smrti ili traumatičnog doživljaja. Og raničena nas percepcija drži u raznim psihološkim zatvorima. Širenjem percepcije oslobađate se tih zatvora.
Vjerujem da svatko posjeduje sposobnost proširiti svoju percepciju. Sve ovisi o tome što želite spoznati i jeste li voljni spoznati. Funkcionira nje neovisno o linearnom vremenu za mnoge je ljude zastrašujuće! No, smatram da je takva spoznaja svima dostupna. Sposobni ste spoznati sve ono što želite spoznati. Sve ovisi o tome koliko ste otvoreni i koliko ste spremni slušati. Želite li doznati nešto o nekoj osobi ili o nečemu u Univerzumu, ta vam je informacija dostupna. Osobno sam uvijek razmiš ljala i djelovala vrlo široko. Granice me nikada nisu plašile. Ne vjerujem u ograničenja. Nikada nisam vjerovala u njih i zbog toga sam se našla u situacijama, na mjestima i s ljudima o kojima nisam mogla ni sanjati.
Znanstvenici su potvrdili da čovjek koristi samo deset posto svojega mozga. Kao vrsta se neprestano razvijamo i svoj mozak koristimo u sve većoj mjeri. Osvrnite se na znanje koje smo stekli i na sve što smo pos tigli u proteklih deset godina. Proniknuli smo čak i u ljudski genom! To nas je dovelo do najmanje jedanaest posto iskorištenosti mozga! Istraži vanja evolucije pokazala su da je čovjek nekoć koristio samo tri posto svojega mozga; tisućama godina kasnije koristili smo sedam posto, a danas koristimo deset posto. Zamislite što bismo postigli kada bismo ko ristili i preostalih devedeset posto!
Čovjekova se vrsta razvija; počinje prihvaćati i upoznavati nev idljive sile koje upravljaju našim životima te shvaćati da je ovaj život, kao i sam čovjek, mnogo više no što smo ikada zamišljali. Priznali smo da posjedujemo više od pet osjetila. No, šesto osjetilo nije ništa drugo doli most između vidljivog i nevidljivog svijeta. Ono je tek maleni uvid u beskonačne mogućnosti koje nudi paralelan svijet. S onu stranu šestog osjetila leži još mnogo toga, a mi to tek počinjemo uviđati.
Pretkazivanje radi prevencije
Smatram da bi svi oni koji posjeduju ili razviju ovaj dar, pomoću njega trebali pomagati ljudima da poboljšaju svoje živote te pomagati čo vječanstvu da se duhovno razvije. Dobrobit posjedovanja šestog čula koju osobito volim jest mogućnost da svojim predviđanjima pomog nem ljudima i otkrijem im kako to mogu i sami činiti - kako mogu stvarati vlastitu budućnost. Sposobnost oslobađanja od linearnosti vre mena i gledanja deset, petnaest ili pedeset godina u prošlost ili buduć nost dojmljiva je i zadivljujuća, ali zašto biste se zamarali njome ako nije korisna? Zašto biste se podvrgavali regresiji (tehnici istraživanja prošlih života) i zašto biste odlazili vidovnjaku kako biste doznali što vam do nosi budućnost, ako na taj način nećete steći stanovito razumijevanje koje će vam omogućiti ostvarivanje pozitivnih promjena?
Isto vrijedi i za proricanja svjetskih događaja. Nostradamus nas nije upozorio na Hitlera i Drugi svjetski rat samo zato da bismo se pripremili i da bismo znali što nas očekuje. Ni jedno od tih proročanstava nije neiz bježno. Nostradamus ih je obznanio da bi čovječanstvu pomogao pred vidjeti buduće opasnosti i spriječiti vlastito uništenje.
U svojem radu vjerujem u isto - pretkazivanje radi prevencije. To je uvjerenje temelj mojega rada. U Bibliji je Bog rekao Salomonu: »Dat ću ti što god poželiš. Što najviše na svijetu želiš?«, a Salomon je odgovorio: »Želim mudrost.« Tražeći mudrost, Salomon je dokazao koliko je već mu dar! Mudrost je najvažnije što na ovoj Zemlji možemo steći te jedini na čin da se razvijamo prema savršenstvu i skladu nevidljivoga svijeta. Ako ne razumijemo razloge onoga što nam se događa te nismo sposobni do nositi mudre i promišljene odluke o svojoj budućnosti, ostat ćemo izgu bljeni i uništiti sami sebe. To vrijedi za pojedince jednako kao i za vrstu.
Svakodnevno susrećem ljude koji naizgled imaju sve: uspješnu ka rijeru, lijepu kuću, luksuzan automobil, bogatog supruga ili suprugu »tro fej«, ali su ipak nesretni. Oni nisu samo skrenuli na pogrešan put, oni čak i ne znaju gdje je put! Imaju sve što smatraju potrebnim za sreću, ali ipak nisu sretni. Oni ne uviđaju da bi trebali biti sretni već i zbog prelije pog dana.
Put prema sreći nije izvan nas, već u nama. Dobro se ne očituje u zadovoljavanju fizičkoga tijela i ugađanju egu, već u našim mislima i našim srcima u našem umu, samospoznaji i širokoj percepciji. Što smo čvršće povezani sa svojim višim jastvom i sa svojom dušom, što
smo svjesniji pouka nevidljivoga svijeta, to ćemo biti sretniji. Šesto čulo ne možete koristiti ako pristajete patiti pod pritiskom materijalnoga svi jeta, ako ste pod stresom i ako ste zaglavljeni u teškoćama svakodnev nog života. Život na Zemlji nije lak, već pred nas postavlja izazove i zbog toga je još važnije zadržati povezanost sa svojim višim jastvom. Pretka-zanja su posve beskorisna ako ih ne upotrijebimo za odabir uzvisenijeg puta, za ostvarenje potrebne promjene i za stjecanje mudrosti.
Da biste pretkazali budućnost, proučite prošlost i
sadašnjost
Ovo je vrijeme prekretnica u povijesti čovječanstva; živimo u svijetu utemeljenom na svakojakim znanstvenim i tehnološkim dostignućima te otkrićima koja su naš život učinila boljim no ikada. Taj golemi nap redak je blagoslov, a u nama bi trebao buditi samo optimizam i vjeru u bolju budućnost. Osvrnemo li se na napredak koji smo ostvarili, trebali bismo pretpostaviti da ćemo u budućnosti nastaviti napredovati istim tempom.
No, usprkos tome, neki smatraju da se svijet bliži svojem kraju. Ok ružuju nas potresne tragedije, neprestani ratovi, negativne emocije po put straha i mržnje, strahoviti zločini, nemoralnost, djeca koja ubijaju djecu, otrovno razmišljanje i sve jači osjećaj odvojenosti. Nije ni čudo da smo potišteni, tjeskobni, izgubljeni, uplašeni i zbunjeni. Nije lako sačuvati nadu. Katkad je lakše vjerovati u Nostradamusova proročanst va koja govore da će čovječanstvo nestati s lica Zemlje. No, kao što sam već rekla, ta proročanstva nisu »uklesana u kamenu« - pretkazanje služi prevenciji.
Amerikanci uživaju u kulturnom i tehnološkom napretku te u ja kom gospodarstvu. No, čak i ako naše gospodarstvo oslabi, mi živimo bolje od većine drugih zemalja. Ljudi se pitaju: »Je li Amerika doživjela vrhunac? Je li iscrpila svoje potencijale?« Povijest nudi mnogo primjera civilizacija koje su propale nakon dužeg razdoblja blagostanja. Neki će možda reći da povijest nije ni na koji način vezana za pretkazivanje do gađaja. No, to je pogrešno, vrlo pogrešno, jer bez prošlosti nema ni bu dućnosti.
Neprijatelj, međutim, nije napredak; problem je u vrsti napretka koji smo ostvarili. Ako napredak pojačava osjećaj odvojenosti od duše, od Zemlje i od ostalih ljudskih bića, ako nas zaokupi i postane naša
svrha, tada smo na putu samouništenja. Naposljetku, ovdje smo zato da bismo se razvijali, ali ne samo u smjeru tehnološkog i znanstvenog napretka. Ovdje smo da bismo se duhovno razvijali i da bismo stvarali uravnoteženi svijet. Odluke koje donosimo u ovom razdoblju presudno su važne jer ćemo njima utjecati na svoju budućnost. Prošlost, sadaš njost i budućnost vrlo su tijesno povezane.
Da bismo pretkazali budućnost, moramo znati da je pretkazivanje vrlo slično prognoziranju razvoja bolesti. Takva se prognoza temelji na simptomima bolesti i govori o vjerojatnosti oporavka. Kada dobijete prognozu, možete početi liječiti bolest. To je ono što želim reći kada ka žem da je prevencija svrha pretkazivanja. Temeljito razumijevanje sa dašnjeg položaja i njegovih uzroka presudno je važno za pretkazivanje budućnosti. Ako su loše navike oslabile naš imunosni sustav i dovele nas do bolesti, što moramo promijeniti da bismo ozdravili i ojačali? Vo dimo li brigu o sebi tako što jedemo odgovarajuću hranu, odmaramo se i uzimamo lijekove, naši su izgledi mnogo bolji. Dakle, kakva je trenutna prognoza i što možemo učiniti kako bismo si osigurali oporavak?
Razvili smo se osvojivši divljinu, prevladavši feudalizam i ropstvo; otisnuli smo se u svemir; produljili smo svoj životni vijek, ali još uvijek ne poznajemo rješenje zagonetki našega postojanja. Mi smo jedina vrsta koja posjeduje visoku razinu inteligencije, no, usprkos tome i dalje ubi jamo jedni druge. Ne učimo iz svojih pogrešaka. I dalje živimo s negativ nim emocijama poput mržnje, zavisti, straha i gnjeva. Ne poštujemo ži vot; prema svijetu se odnosimo loše; ne razumijemo osnovne univerzal ne zakone. Vanjski smo svijet možda promijenili, ali unutarnji nismo.
Iako smo najinteligentnija bića na Zemlji, čini se da posjedujemo vrlo ograničenu sposobnost shvaćanja zašto smo ovdje, a kada nas ži vot suoči s nepredvidljivim događajima, često se osjećamo bespomoć nima. Čini se da nismo sposobni vidjeti kamenje na putu, opasnosti zbog kojih posrćemo i padamo, a ograničena percepcija naših osjetila tek je privid. Zaglavili smo u materijalnom svijetu i zbog toga neizostav no moramo ostvariti promjenu percepcije, shvatiti da istinska vrijedno st života nije materijalno, već da tu vrijednost nosimo u duši. Čovjeka ne čini njegovo tijelo; ne čine ga njegova osjetila; ne čini ga njegov ego. Čovjek je duša koja privremeno živi u tijelu. Tek kada o sebi počne raz mišljati kao o božanskom biću, čovjek će se početi ponašati na božanski način. Kada uspostavimo vezu s božanskim u sobi, iscjeljujemo svoju
kar-mu i krećemo prema besmrtnosti. Kada razmišljam o budućnosti, zabri njava me samo to što ne pronosimo poruku o svojoj božanskoj prirodi.
U potrazi za odgovorima obraćamo se Bogu; od njega tražimo po moć; molimo ga da nas oslobodi strahova; pitamo ga »Zašto se doga đaju loše stvari?« U nadi podižemo pogled prema nebu i od Boga traži mo smjernice. Jedini način da počnemo promišljati Božje smjernice i prihvaćati univerzalna načela nevidljivoga svijeta jest oslobađanje od ega i negativnih emocija koje nas drže prikovanima za tlo. Moramo se očistiti i biti iskreni u svojoj želji za znanjem i čistoćom. Takav se pomak svijesti ne ostvaruje lako, ali kada jednom promijenimo kolektivnu svi jest, pred nama će biti svijetla budućnost.
Svijet se ne bliži kraju; pred nama je samo kraj jednog razdoblja u razvoju čovječanstva: svršetak starog i početak novog poretka. Živimo u razdoblju »najdublje tame prije svitanja«. Ulazimo u eru svjesnosti u kojoj će sve biti rasvijetljeno, a sile tame bit će iskorijenjene. No, da bismo rije šili zagonetku budućnosti, moramo riješiti zagonetke vlastitoga bića.
Nadolazeća era: od vjerovanja do znanja
Čovječanstvo se trenutno nalazi u prijelaznom razdoblju. Iz razdoblja u kojemu smo živjeli protekle dvije tisuće godina, razdoblja vjerovanja, prelazimo u razdoblje sljedećih dvije tisuće godina, razdoblje znanja. Pred nama je razdoblje spoznavanja, era svjesnosti. Ako smo svjesni, sposobni smo ostvarivati promjene, istraživati i brisati pogreške iz proš losti. Počinjemo shvaćati da je ovaj život, kao i mi sami, mnogo više no što smo ikada zamišljali.
U eri vjerovanja govorili smo: »Vjerujem u Boga«, »Vjerujem da smo više no što trenutno znamo«, »Vjerujem u ljubav«, »Vjerujem u ne što, ali ne znam što«. Ulazeći u eru znanja, više nećemo samo vjerovati u Boga, već ćemo ga spoznavati. Umjesto da vjerujemo u povezanost uma i tijela, spoznat ćemo je. Umjesto da tek vjerujemo u moć svojega duha, spoznat ćemo je. Čovječanstvo se razvija, a pritom se i svi mi ra zvijamo kao pojedinci. Nalazimo se na raskrižju i trebali bismo biti vrlo svjesni na svojem putu.
Sada je, više no ikada, potrebno da dostignemo višu razinu razmi šljanja jer je vanjski svijet odraz naših ograničenja ili našeg prosvjetlje-nja. Ne budemo li se razvijali i koristili pune potencijale svojih umova, ovaj svijet nećemo bili sposobni usmjerili prema načelima nevidljivoga
svijeta. Da ne bismo ostali zaglavljeni u tami, moramo se razvijati i mije njati svoj način razmišljanja.
Svijetom u kojemu živimo više neće upravljati negativni impulsi i osjećaji. Uz takav pomak svijesti, svi ćemo postati osjetljiviji na suptilne promjene vibracije, pa će se naša percepcija tako proširiti i spoznat će mo da smo posljedica duhovnog procesa. Uvidjet ćemo da više nismo žrtve sudbine, da smo sposobni upravljati svojim životima i živjeti u skladu s Univerzumom. U nadolazećoj eri spoznat ćemo ljubav, oprašta nje i prosvjetljenje. Karma, koju smo stvorili u prošlosti, zahtijeva iscje ljenje i opraštanje, a u novoj eri dobivamo priliku otpočeti taj proces.
Nova će era donijeti mnogo više spoznaja, o čemu već svjedoče prijelomna znanstvena otkrića vezana za genom. Razvit ćemo novo poimanje i nove zakone koji će obuhvaćati sve od novoga zakona grav itacije do otkrića novih planeta i nove frekvencije brže od svjetlosti. U vremenu koje je pred nama počet ćemo shvaćati genetski kod i prona laziti lijekove za mnoge zdravstvene teškoće i bolesti. Više nećemo ubi jati u Božje ime. I, što je najvažnije, otkrit ćemo tajne nevidljivoga svije ta i početi živjeti u skladu s njima.
Ova knjiga na mnogo načina slavi zamisao opstanka - mi opstajemo; nikada uistinu ne umiremo. Svi se mi preobražavamo, svi se razvijamo, a neke tajne tek počinjemo razotkrivati. Naš je zadatak istraživati te tajne i stjecati znanje. Svatko od nas posjeduje čudesnu moć (ne nužno osjetilnu jer je osjetilno vezano za ograničenja). Uz osjetilnu ste moć sposobni vid jeti zid na drugom kraju sobe, ali niste sposobni vidjeti dalje od njega. U ovoj vam knjizi želim pokazati kako ćete vidjeti dalje od zida. Uvidite li da su vaša duša i um čudesni, sposobni ste steći tu spoznaju i upotrijebiti je da biste svoj život, i naš svijet, učinili boljim no što itko od nas može zamisliti.
DRUGO POGLAVLJE
Primanje poruka s drugog
svijeta
Da biste primili mudrost iz nevidljivoga svijeta, ne morate biti
jas-novidni - iako jasnovidnost pomaže! Vježbom i svjesnošću moguće je komunicirati s nevidljivim svijetom i primiti nešto od njegove mudrosti. Važno je samo da budete otvoreni i voljni poslušati što vam duhovi imaju reći. Duhovni vodiči i poruke iz nevidljivoga svijeta do nas mogu doprijeti na mnogo načina. Iako mnogi svoja prva iskustva s duhovima stječu posjetom mediju ili vidovnjaku, poruke duhovnih vodiča mogli biste primiti u obliku znakova, podudarnosti, deja vu osjećaja i snova. No, mogli biste ih, kao simbole, predodžbe ili čak jasan glas čujan samo vama, primiti izravno od nekoga tko je prešao na drugu stranu.
Čak i prije no što sam zakoračila u nevidljivi svijet, uvid u njegovu mudrost stekla sam putem dojmljivih poruka moje susjede koja mi je proricala budućnost. Značenja poruka iz nevidljivoga svijeta često shva ćamo ili prihvaćamo tek tjednima, mjesecima, odnosno, godinama kas nije. Ako nismo potpuno svjesni i usklađeni sa sobom i svijetom oko nas, mogli bismo primili poruke, ali ne znati kako bismo ih mogli iskoristiti.
Katkad smo, kao u mojem slučaju, jednostavno premladi ili nespremni čuti ono što nam se govori.
»Nalikuješ Kasandri«
Kada su mi bile četiri godine, moja prva susjeda bila je starica u invalid skim kolicima. Moja bi majka katkad odlazila k njoj i donosila joj hranu ili bi jednostavno razgovarala s njom. Jednoga sam dana pošla s njom, a starica me je pogledala i rekla: »Ti imaš zlato u glasu.« Na trenutak je za stala, a tada je kimnula glavom i rekla: »I nalikuješ Kasandri.« Kao četve rogodišnja djevojčica, bila sam oduševljena njezinom pozornošću, iako nisam znala što je time željela reći. No, usprkos tome, njezine su riječi na mene ostavile toliko dubok dojam da ih nikada nisam zaboravila.
Starica u invalidskim kolicima zapravo je bila moj prvi duhovni vo dič jer je služila kao glasnica te izrekla dva potpuno točna proročanst va. Prvo se proročanstvo ostvarilo čim sam snimila prvi album. Proro čanstvo »Ti imaš zlato u glasu« govorilo je da ću postati slavna i uspješ na pjevačica, što se uistinu dogodilo. Drugo sam proročanstvo shvatila tek kada sam se zadubila u proučavanje metafizike i naišla na priču o Kasandri.
Kasandra je bila proročica iz Zlatnog doba Grčke i, premda je svo jim Trojancima prorekla mnoge nevolje, nitko joj nije vjerovao. Svojem je narodu rekla: »Čuvajte se Grka i kad darove nose« te silovito prosvje dovala kada su u grad pustili trojanskog konja. Znala je da je golemi dr veni konj, dar Grka, pun neprijateljskih vojnika. Dakako, bila je u pra vu, a kada je konj stigao unutar gradskih zidina, Grci su mogli napasti Trojance i razoriti njihov grad. Starica je nekako znala da posjedujem Kasandrin dar, dar proricanja.
Kao što sam već rekla, nakon što sam onoga dana na rijeci doživ jela iskustvo nadomak smrti, počela sam slušati glas vodiča, a primlje nim sam spoznajama zapanjivala ljude, iako su neki od njih mislili da imam bujnu maštu. Cijelo vrijeme dok sam, usredotočena na svoju ka rijeru, putovala Europom, slušala sam isti glas koji me je vodio i kojemu sam potpuno vjerovala.
Otkrila sam i da o ljudima, na neki neobjašnjiv način, znam mnogo čim ih upoznam. Neprestano sam bila u dosluhu s drugim svijetom. Na ulici bih prošla pokraj nekoga i odmah bih znala muči li ga kakva zdrav stvena tegoba ili slomljeno srce. Već sam i samim pogledom bila
sposo-bna proniknuti u njihovu energiju te im točno opisati njihov život. Predodžbe i riječi pritjecale su u bujici, jedna za drugom, a saznanja su mi dolazila sama od sebe. Bila sam prisiljena zaustavljati ljude i govoriti im što sam vidjela i čula - jednostavno si nisam mogla pomoći. Mislim da su neki bili osupnuti kako sam o njima mogla znati toliko mnogo! -a drugi su jednost-avno bili z-ahv-alni z-a pozornost i r-azumijev-anje.
U to sam vrijeme imala blisku prijateljicu Andu, nekoliko godina stariju od mene, koja je također bila pjevačica. Anda mi se često obra ćala za savjet. Jednoga dana u ožujku primijetila sam da joj je aura vrlo tamna i jasno sam shvatila da će uskoro umrijeti, ali nisam znala kako bih joj to rekla. Bila je u braku i imala je malu kćerkicu, bila je vrlo sret na pa sam joj rekla da će nas u kolovozu napustiti i poći na prelijepo, drugačije mjesto. Rekla sam joj da će iskusiti potpuno drugačiji, bolji način života. Ona nije shvatila što joj pokušavam reći; neprestano me je ispitivala kamo će otići i govorila mi da zapravo ne želi nikamo otputo vati; sviđao joj se život kojim je živjela. Ja sam joj iz nekog razloga mo rala prenijeti tu poruku, ali je ona nije mogla shvatiti. Nedugo potom dijagnosticirali su joj rak pluća. Umrla je 15. kolovoza te godine.
Oduvijek sam znala da je duši potrebno nekoliko mjeseci pripreme prije no što napusti tijelo. To je osobit postupak, a ja se samo mogu na dati da sam joj pomogla pripremiti se, barem na podsvjesnoj razini. Ne ko vrijeme nakon što je umrla, iz nevidljivog mi se svijeta obratio njezin duh kako bi mi dao do znanja da je dobro. Zahvalna mi je jer sam joj pokušala prenijeti poruku i pomoći joj da se pripremi, a ja sam njoj zah valna jer mi je dala do znanja da je dobro. Krug naše povezanosti bio je zatvoren - ja sam njoj prenijela poruku, a ona mi je uzvratila kada je prešla na drugi svijet.
Kad je Anda preminula, jedne su rumunjske novine objavile članak o njoj, u kojemu je bilo spomenuto i moje proročanstvo. No, glas o mojem daru proširio se i prije toga pa su se plesačice i ljudi s kojima sam radila na turnejama počeli okupljati ispred moje garderobe te čekati na red za proricanje i savjet. Dok sam u Bukureštu pjevala u četvrti koja bi se mogla usporediti s newyorškim Broadwayem, ljudi su dolazili razgova rati sa mnom o svojim problemima i teškoćama, obiteljima, ljubavnim životima i karijerama. Ustanovila sam da, ako se usredotočim, mogu proniknuti u njihove umove, u njihova sjećanja, i jednostavno zatražiti te dobiti ista saznanja koja bih inače spontano primila. Ako smo otvoreni
za poruke iz nevidljivoga svijeta, ako se ne plašimo, steći ćemo sazna nja koja će proširiti našu percepciju i pružiti nam iscjeljenje.
Možda se pitate kako mi je sve to polazilo za rukom. Na to pitanje nije moguće jednostavno odgovoriti. Ovaj svijet i svi ljudi u njemu stvo reni su od energije i materije. Bez obzira na to jesmo li to sposobni prih vatiti, svi smo mi sastavljeni od molekula koje ubrzano vibriraju i svatko od nas vibrira na drugačijoj razini; svi funkcioniramo na različitim frek vencijama. Naša se percepcija mijenja kada se naša vibracija podigne na višu razinu. Osobe razvijenih psihičkih sposobnosti funkcioniraju na višoj razini vibracije, a time i na višoj razini percepcije. Osim što vide ono što drugi nisu sposobni vidjeti, takve su se osobe sposobne uskladi ti s vibracijama drugih ljudi, prilično nalik radioodašiljaču. Energija je također prijelazna - to je vibracija koju možete osjetiti. Ako loše raspo ložena osoba uđe u prostoriju prepunu ljudi koji se dobro zabavljaju, svi će to smjesta osjetiti. Zamislite da ste sposobni osjetiti mnogo finiju energiju i zamislite da ta energija posve jasno stiže u vaš um! Osobno mogu osjetiti duševnu i tjelesnu bol drugih ljudi, njihovu negativnost, ogorčenost, potisnuti gnjev, nevolje, prošle lomove kostiju i srdaca ili la tentnu bolest koja samo čeka da se razvije. Morala sam se zaštititi kako negativne energetske vibracije drugih ljudi ne bi prodrle u mene. U svojim sam procjenama i pretkazanjima većinom bila u pravu pa sam drugima pružala nove uvide i pomagala im da odluke donose svjesnije. Počela sam opažati kako svojim darom mogu pomoći drugima.
No, moja je pjevačka karijera cvjetala pa se tome nisam mogla pot puno posvetiti. Smatrala sam to aktivnošću kojom se mogu baviti u slo bodno vrijeme, prije i poslije nastupa ili na putu. Tek kad mi je bila dva deset i jedna godina, spoznala sam izvor komunikacije s druge strane i svoj dar počela shvaćati mnogo ozbiljnije.
Moj anđeo čuvar
Aurora, glazbena producentica koja je doista vjerovala u mene, postala je moja dobra prijateljica i upoznala me sa zamislima francuskog spiri-tualista iz devetnaestog stoljeća, Alana Kardeca. Kardec je bio znans tvenik, učenjak i utemeljitelj spiritističkog pokreta. Iako u Americi nije osobito poznat, u Europi se smatra osobom koja je pobudila zanimanje za komunikaciju s preminulima. Njegova su učenja iznjedrila pokret koji je s vremenom stigao u Ameriku i proširio se.
Kardec je prvi osmislio metode uspostavljanja veze s duhovima, koje je zabilježio u Knjizi duhova, djelu koje govori o medijima. Potkraj pedesetih godina devetnaestog stoljeća, u Parizu je izazvao veliko zani manje sa svojim seansama pri kojima su okupljeni sjedili oko stola i če kali da im se duhovi obrate kuckanjem po stolu. Budući da je određeni broj otkucaja odgovarao određenom slovu abecede, duhovi bi kuc kanjem sricali riječi te na taj način komunicirali. Kardec je zapisao da je nekoga s drugog svijeta moguće prizvati pomoću okruglog stola te da je pritom potrebno odbaciti svaki strah i znati da je uspostavljanje takve komunikacije sasvim u redu. Primanje poruka od preminulih duša pred stavlja čudesno iskustvo, no, zahtijeva otvoren um i snažnu intuiciju.
Aurori sam priznala da još od djetinjstva čujem glas, pa smo odlu čile održati seansu i ustanoviti kome taj glas pripada. Sjele smo za okru-gao stol, zapalile svijeću i zamolile glas da nam se obrati. Načinila sam veliku tablicu sa svim slovima abecede, ispred papira stavila malu čašu i lagano je dodirnula jednim prstom. Nakon što smo nekoliko minuta sjedile u tišini, pokraj sebe sam osjetila snažnu prisutnost, a njezina je energija pomicala čašu na razna slova i tako sricala riječi. Glas je govo rio tako brzo da je čaša skakala sa slova na slovo. Aurora je bila zapa njena; bilo je posve jasno da nam se obraća nevjerojatna energija, a sro čene riječi nedvojbeno su potjecale iz nekog drugog izvora.
Prva sročena riječ bilo je djevojačko prezime moje majke, a tada je glas rekao: »Ja sam, ovdje sam, ovdje sam da bih ti pomogao.« Nisam mogla vjerovati - energija koju smo osjećale i glas koji nam se obraćao pripadali su mojem djedu, majčinom ocu!
Ono što mi je djed te večeri rekao, promijenilo je moj život. Vrlo je jasno opažao Univerzum i vrlo mi je podrobno rastumačio ono što u to doba u materijalnom svijetu nisam nikako mogla znati. Otkrio mi je ču desne spoznaje o Univerzumu; rekao mi je kako je sposoban promatrati materijalnu razinu i opaziti događaje bez vremenskog određenja, dru gim riječima, vidio je prošlost, sadašnjost i budućnost kao da se doga đaju istodobno.
Bila sam toliko zapanjena svime što mi je govorio da sam jedva bila sposobna razmišljati. Sve sam zapisala, no, bilo mi je potrebno još mno go godina da to usvojim i shvatim u potpunosti. Toga se dana moj život potpuno promijenio, a s vremenom se ostvarilo sve što mi je rekao o mojem životu i o svijetu. Njegove su se riječi ostvarivale iz dana u dan, iz godine u godinu. S vremenom sam mu se počela obraćati i postavljati
mu pitanja o tome kako bih trebala postupiti u vlastitom životu te o događanjima u svijetu.
Tijekom prve seanse rekao mi je nevjerojatne stvari o mojoj budu ćnosti. Rekao mi je da ću se preseliti u drugu zemlju preko oceana, u grad prepun visokih zgrada u kojem živi mnogo ljudi. Opisao je grad s mnogobrojnim ulicama koje nisu određene nazivom već brojem, s mnogo žutih taksija na ulicama te svjetlima u svako doba dana i noći. Potanko je opisao New York, ulice, zgrade i ozračje iako ja do tada ni sam vidjela čak ni sliku toga grada. U to je vrijeme život u Rumunjskoj, pod Ceausescuovom vladavinom, bio iznimno težak. Hrane je bilo vrlo malo, a u nepredvidljivom i zastrašujućem političkom režimu nitko se nije osjećao slobodnim. Tada nisam mogla čak ni zamisliti da napustim Rumunjsku i slobodno živim u gradu poput New Yorka.
Rekao mi je da je preda mnom rad na području parapsihologije, da je to moja misija i da će me on uvijek voditi. Rekao mi je da ću upoznati mnogo utjecajnih ljudi, da ću se u novoj zemlji pojaviti na televiziji, da ću proricati u televizijskim emisijama te na taj način snažno utjecati na živote drugih ljudi. Rekao mi je da ću napisati knjigu o svim svojim isku stvima i o svemu što mi je rekao. Nikada nisam bila sklona pisanju pa sam to smatrala malo vjerojatnim. Sjetite se da u to vrijeme nisam bila spisateljica niti poznata vidovnjakinja, već pjevačica.
Otkrio mi je i pojedinosti o vlastitom životu, o životu moje obitelji -ono što mi moja obitelj nikada nije rekla. Rekao mi je da je imao dvorac Ciucea, uz kojega je u Transilvaniji bio još samo jedan dvorac - glasovi ti Bram, dvorac Vlada Tepeša koji je u legendu ušao kao grof Drakula. Unutrašnjost dvorca djed mi je opisao do najsitnijih pojedinosti: crvenu tkaninu na zidovima njegove spavaće sobe, pisma koja je primio od drugih pisaca koje je upoznao dok je živio u Parizu, njegove portrete u mladim danima i u zrelijoj dobi, sliku žene sa zelenim šeširom i sat sa zlatnim brojčanikom.
Rekao mi je da su ga otrovali komunisti i da je, zbog svega što je moja obitelj pretrpjela radi njega, osjetio potrebu biti moj anđeo čuvar. Iako je majka nosila njegovo prezime, u obitelji se o njemu nije govorilo jer smo se uvijek plašili opasnosti u kojoj bismo se mogli naći ako nas povežu s njim. Majka mi je rekla da je njezin otac bio premijer Rumunj ske i da je otrovan, ali me je upozorila da o tome nikome ne smijem govoriti.
Djed mi je rekao da je napisao i objavio nekoliko zbirki poezije te da je 1924. godine osvojio Državnu nagradu za poeziju o kojoj do tada nisam ništa znala. Pogriješio je kada se počeo baviti politikom. Trebao je biti pjesnik, a ne političar, ali su ga ponijela politička neslaganja i ide ološke razlike toga vremena. Godine 1937. postao je premijerom Ru munjske, a 1939. godine je pokopan.
Pitala sam ga zašto mi sve to govori i koji je cilj njegove komuni kacije sa mnom. Objasnio mi je da duša, koja sa sobom nosi nerazri ješenu karmu, želi ostati s nama i čuvati nas. Rekao mi je da saznanja koja sam primila od njega moram podijeliti s drugim ljudima kako bih proširila njihovu percepciju i pomogla razvoju njihovih duša. Želio je i da pomognem napretku čovječanstva kako ne bismo zaglavili u tami i uništili sami sebe.
Rekao mi je: »Čovjekov život na Zemlji odvija se prema smjernica ma i uz pomoć s više razine. Kada napustite Zemlju, vaš duh prolazi kroz svjetlosni tunel te ulazi u razne dimenzije i percepcije koje su same po sebi beskonačni svjetovi. Duhovni razvoj koji ste ostvarili na Zemlji, odnosno, razina na kojoj ste bili kada ste prešli u nevidljivi svijet, odre đuje hoćete li se morati vratiti. Svrha duha i postojanja jest razvoj duše. Razina razvoja duše, razina stečenog razumijevanja ovisi o karmi koju stvorite na Zemlji.«
Rekao mi je da me je cijeloga života čuvao i da će mi uvijek biti spreman pomoći. »Nalazim se na visokoj razini i dobro vidim sve što se događa na Zemlji.« Upitala sam ga hoće li se ikada vratiti na Zemlju u drugom tijelu, a on je odgovorio-. »Na Zemlju se nikada neću vratiti jer se nalazim na razini na kojoj to više nije potrebno. Ovdje je lijepo, mir no i mnogo zanimljivije nego na Zemlji. Čitam i proučavam nove teme i ne želim to ostaviti.«
Tada je rekao da će uvijek biti uz mene i nestao. Aurora i ja smo os tale zapanjeno zuriti jedna u drugu. Ona je zapisivala njegove riječi pa smo ih nebrojeno mnogo puta pročitale ne vjerujući svojim očima.
Toga sam dana shvatila da nas anđeli doista čuvaju i da su s nama karmički povezani. Svojega djeda nisam upoznala u materijalnom svi-jetu, ali je on usprkos tome osjećao da me mora čuvati i želio mi je sve prenijeti kako bih te spoznaje mogla podijeliti s drugima.
Djed je doista nastavio usmjeravati moj život. Mnogo godina nakon te seanse, doputovala sam u New York i odmah osjetila da sam kod kuće te prepoznala sve što mi je djed davno opisao. Trebala sam ostati vrlo
kratko, ali kad sam stigla u New York, više ga nisam napustila. Otada ži vim ovdje. Zgrade i ozračje New Yorka opisao je nevjerojatno točno.
Nekoliko godina nakon što sam se preselila u Sjedinjene Američke Države i postala poznata, moja prijateljica, televizijska producentica, otputovala je u dvorac Ciucea i snimila njegovu unutrašnjost za potre be dokumentarnog filma na kojemu je radila. Dvorac je u međuvreme nu postao državni muzej. Pogledala sam film, usporedila ga s bilješka ma od prije dvadeset godina i prepoznala sve pojedinosti o kojima mi je djed govorio. Pisma njegovih prijatelja pisaca nalaze se pod staklom u glavnoj dvorani; kamera se kreće kroz sobe čiji su zidovi prekriveni crvenom tkaninom i zastaje na slici njegove supruge, odjevene u crno, sa zelenim šeširom na glavi; potom se zaustavlja na portretu djeda u mladim danima, a zatim na drvenom stolu, na kojemu stoji njegova fo tografija u zreloj dobi. Kamera se tada zaustavlja na velikoj stojećoj uri i na njezinom prelijepom, zlatnom brojčaniku.
Svatko ima svojega duhovnog vodiča
Od djeda sam doznala mnogo, a nakon našeg prvog razgovora, Uni verzum te tajne života i smrti počela sam promatrati kao jedinstven, neprekidan proces. Djed mi je pomogao shvatiti tko sam i prepoznati duboku povezanost s ljudima u mojem životu. Pokazao mi je da smo svi mi povezani mnogo tješnje no što mislimo.
Otkrila sam da mit o anđelima čuvarima uopće nije mit; anđeli su stvarni, a s nama ih vežu karmičke veze. Iako ih možda niste upoznali u materijalnom svijetu, oni su dužni bdjeti nad vama, a ta dužnost proiz lazi iz nekog drugog vremena. Oni su je odlučili prihvatiti kao svoj za datak. Ako u vlastitoj karmi nose nerazriješena pitanja, odlučuju ostati s vama i čuvati vas s drugog svijeta. Divno je znati da je netko uz vas i da vam pomaže čak i ako tijekom života na Zemlji nije bio odgovoran za vas ili osobito brižan prema vama. Povezanost s dušom u paralelnom svijetu također je karmičke prirode pa vam može pomoći razriješiti vla stitu karmu i razvijati se.
Možda nikada nećete doznati tko je vaš vodič i u kakvom ste odno su bili, no, to i nije važno. Na drugom svijetu nemamo emocija, ne osje ćamo mržnju, u miru smo sa svime pa možemo samo voljeti. Anđeli čuvari dolaze usmjeravati one s kojima ih vežu nedovršeni zadaci. Kat kad odlučuju komunicirati s nama kako bi nam pomogli te na taj način
razriješili vlastitu karmu. Katkad nam jednostavno žele prenijeti poru ku. Katkad nam se obrate samo jednom, kako bi nam otkrili spoznaju koja nam je potrebna. No, događa se i da prenose poruke kada god smatraju da su nam potrebne, kada god smatraju da bismo se trebali trgnuti i obratiti pozornost na ono što se događa u našim životima.
Duh je bestjelesno biće koje se većinom opaža na razini višeg jast-va. Ljudi koji s njima dolaze u dodir većinom su duhovno i psihički raz vijeniji. Što ste razvijeniji, to se više povezujete na razini duše, na višoj duhovnoj razini Univerzuma. Cilj duhovnog vodiča jest pomagati neko me pri duhovnom razvoju, čuvati ga i služiti kao izvor nadahnuća.
Iako bi uspostavljanje veze s dušom na drugom svijetu trebalo biti spontano, mnogo puta nije tako zbog toga Što smo skeptični ili zato što se plašimo onoga što ne možemo vidjeti pa je naša percepcija sužena, a primanje poruka onemogućeno.
Otkrila sam i da samim pogledom na čovjeka mogu osjetiti prisut nost njegova duhovnog vodiča. No, oni nisu uvijek prisutni. Duhovni vodiči često dolaze kada smatraju da su nam potrebni ili ih sami pozove mo jer nam je doista potrebno njihovo vodstvo. Iz onoga što sam spoz nala, čini se da odozgo, iz nevidljivoga svijeta, vide budućnost i štite ug rožene, ali i sprječavaju neke događaje. Divno je znati da nas netko na drugom svijetu štiti i voli, ali moramo naučiti prepoznavati glasnike.
Kada me je posjetila klijentica po imenu Joanne, odmah sam os jetila da je uz nju duh. Rekla sam joj: »Ovdje je jedna žena, kaže da je umrla mlada.« Joanne me je neko vrijeme netremice gledala, a tada su joj potekle suze. »Da, majka mi je umrla dok sam bila mala pa je nisam ni upoznala, nikada nisam osjetila njezinu blizinu.«
Kimnula sam. »Govori o Anni koja je sama u drugoj zemlji.« »To je njezina sestra u Engleskoj.«
»Govori o Nicole i Jonathanu.«
»To su moja sestra i njezin suprug.« Nije mogla vjerovati. »Kaže da će on preseliti svoj ured.«
»Oh, Bože, Jonathan mi je jučer rekao da je dobio novi posao i da se seli u ured u predgrađu.« Doimala se uvjerenom. »Carmen, kako mogu sama razgovarati sa svojom majkom? Toliko joj toga želim reći.«
»Ona već zna, Joanne. A s njom možeš razgovarati kada god po želiš.«
